Bitka za dolar: Koja je pozadina pritiska na Iran - analiza

Danas će se u Ženevi održati novi krug pregovora SAD-a i Irana. Donald Trump u maratonskom govoru o stanju nacije upozorio je da će se "dogoditi veoma loše stvari" ako se ne postigne sporazum kojim će se razriješiti prijepor o iranskome nuklearnom programu. Ovu, i ostale teme o kojima je govorio američki predsjednik analizira izv. prof. dr. sc. Kristijan Kotarski s FPZ-a.

'Trump spektaklom gradi politički zamah uoči izbora'

Donald Trump u Kongresu je održao maratonski govor o stanju nacije, poručivši da će se “dogoditi veoma loše stvari” ako se ne postigne sporazum o iranskom nuklearnom programu. Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu ocijenio je da je riječ o govoru koji je bio sve samo ne klasičan.

– Kad gledamo taj govor, on je sve samo ne dosadan. Odudara od dosadašnjih govora i po dužini i po širini tema koje je obuhvatio, rekao je Kotarski. Trump je, dodaje, cijelo vrijeme isticao da je “Amerika na pravom putu”, da se “Amerika vraća” i da “Amerika pobjeđuje”. Posebno je upečatljiv bio dio u kojem se referirao na poruke potpore iz publike.

– Jedan od meni najsmiješnijih dijelova bio je kad je rekao: "Mi pobjeđujemo previše, ne možemo više podnijeti koliko pobjeđujemo". To je tipična poruka optimizma i američke superiornosti u skladu sa sloganom MAGA, istaknuo je Kotarski.

Prema njegovoj analizi, cilj takvog nastupa je jasan – stvoriti pozitivan politički momentum uoči izbora za američki Kongres. Ove godine bira se 35 od 100 senatora te svi članovi Zastupničkog doma. Kotarski podsjeća da bi Trump mogao izgubiti vladajuću većinu, što bi mu otežalo preostali dio mandata.

U američkoj povijesti, dodaje, od završetka Građanskog rata 1865. godine samo su trojica predsjednika uspjela na takvim izborima povećati broj zastupnika svoje stranke u Kongresu – među njima su Bill Clinton i George Bush mlađi.

Trump je, prema Kotarskom, u govoru zato posegnuo i za elementima spektakla: pozvao je olimpijske pobjednike, odlikovao ratne veterane i dodatno naglasio svoj "stil showmana i reality show zvijezde". No, iza retorike i političkog teatra stoje ozbiljni izazovi. Kotarski ističe da se neki problemi ne mogu "ispeglati lijepom retorikom".

– Tu je kriza u Iranu, uspon Kine i njezino pozicioniranje u azijsko-pacifičkoj regiji, kao i pitanje kako vratiti poljuljano povjerenje Amerikanaca u stanje američke ekonomije, naglasio je.

Carine, inflacija i rizična Trumpova oklada na revoluciju AI-ja

Prema analizi izv. prof. dr. sc. Kristijana Kotarskog, Donald Trump u govoru o stanju nacije gospodarstvo prikazuje kao priču o velikom preokretu – od zemlje u krizi do dolaska "zlatnog doba Amerike". Međutim, stvarna slika američke ekonomije znatno je složenija.

Američko gospodarstvo zasad održava zamah zahvaljujući privatnim investicijama i osobnoj potrošnji, no prvi znakovi usporavanja već su vidljivi. Dijelom su povezani sa zatvaranjem savezne vlade, koje automatski usporava gospodarske aktivnosti, ali za većinu Amerikanaca ključni problem ostaje inflacija. Prema istraživanjima javnog mnijenja, upravo rast cijena polovica građana navodi kao najveći ekonomski izazov.

Inflacija je i dalje iznad ciljanih 2 posto, a Kotarski naglašava da je znatan dio tog pritiska posljedica Trumpove carinske politike. Carine, ističe, u praksi djeluju kao porez – bilo na uvoznike, bilo izravno na potrošače – što neminovno dovodi do viših cijena. Uz to, skuplja proizvodnja smanjuje konkurentnost američkog izvoza, dugoročno šteteći zaposlenosti i ulaganjima.

Trump carine vidi kao ključni alat za rješavanje više problema odjednom: punjenje proračuna, reindustrijalizaciju SAD-a, povrat strateških industrija i stvaranje dobro plaćenih radnih mjesta. No Kotarski upozorava da su ti ciljevi međusobno proturječni. Ako se proizvodnja seli u SAD, smanjuje se prihod od carina, a fiskalni problemi ostaju.

Posebno rizična, kaže Kotarski , jest Trumpova oklada na revoluciju umjetne inteligencije. Administracija računa da će golema ulaganja tehnoloških divova dovesti do eksplozije produktivnosti i rasta, koji bi automatski učinili proračunski deficit i javni dug održivima. No povijest pokazuje da između tehnološkog napretka i stvarnih gospodarskih koristi često prođu godine, pa i desetljeća.

– To je pokušaj pomirenja nepomirljivog – zadržati visoku javnu potrošnju, izbjeći političke rezove i istodobno riješiti golemi dug – zaključuje Kotarski.

Vrhovni sud zakočio, ali nije zaustavio Trumpove carine

Presuda Vrhovnog suda, kojom su Trumpove carine proglašene nezakonitima zbog pogrešne zakonske osnove, ne znači kraj američke carinske politike. Kako pojašnjava Kristijan Kotarski, sud nije osporio pravo predsjednika da uvodi carine, već način na koji je to činio.

Trump je carine temeljio na zakonu iz 1977., koji omogućuje izvanredne mjere u slučaju nacionalne ugroženosti. Vrhovni sud zaključio je da ta pravna osnova nije bila dopuštena, no istodobno je jasno naznačio da postoje drugi zakonski mehanizmi – sporiji, ali zakoniti – koje predsjednik može koristiti. Riječ je o procedurama koje uključuju opsežne analize i mogu potrajati i do 200 ili 300 dana.

U međuvremenu, Trump može posegnuti za privremenim rješenjima, poput opće carine od 10 posto, dok paralelno priprema novu pravnu osnovu za dugoročnije i potencijalno još više tarife. Iako mu je Vrhovni sud time oslabio pregovaračku poziciju prema trgovinskim partnerima, carine ostaju središnji alat njegove politike.

Sud, pritom, nije ulazio u procjenu ekonomske ili strateške opravdanosti carina, već se zadržao isključivo na pravnom tumačenju. Ključno pitanje u idućem razdoblju bit će kako će na nastavak Trumpove carinske politike reagirati Europska unija i ostali veliki trgovinski partneri SAD-a.

Malo odgovora o Iranu: pritisak bez jasnog plana

Iako je u govoru posegnuo za dirljivim pričama i isticao uspjehe svoje vanjske politike, Donald Trump relativno je malo prostora posvetio najosjetljivijim geopolitičkim temama – prije svega Iranu i četvrtoj godišnjici ruske invazije na Ukrajinu.

Kako ističe Kotarski, Trump je ponovno naglasio ambiciju da bude predsjednik koji “zaustavlja ratove”, pa je govorio o navodnom okončanju više sukoba i o oslobađanju političkih zatvorenika, no izostao je jasan odgovor na pitanje što je krajnji cilj američkog pritiska na Iran.

U Perzijskom zaljevu koncentrirana je velika količina vojne tehnike, no ostaje nejasno želi li Washington potpunu denuklearizaciju Irana, smjenu režima, ograničavanje balističkog programa ili tek zaustavljanje razvoja nuklearnog oružja.

Kotarski upozorava da jednostavna kampanja preciznih udara i “dekapitacija” vodstva ne bi nužno riješila problem, jer je iranski režim konsolidiran i ima unutarnje mehanizme opstanka. Uz to, SAD bi u slučaju dugotrajnije eskalacije mogao imati problem s resursima, osobito zalihama presretačkih projektila, koje su već znatno iscrpljene.

Iran, zaključuje, može postati ključni test Trumpove vanjske politike i političkog nasljeđa. Istodobno, pojačani pritisak prema Teheranu može poslužiti i unutarnjopolitičkoj logici “okupljanja oko zastave” – učvršćivanju potpore uoči izbora kroz naglašavanje vanjske prijetnje.

Dolar, nafta i Kina: prava pozadina pritiska na Iran

Kristijan Kotarski upozorava da se iza Trumpova političkog spektakla i bombastičnih poruka krije hladna geopolitička računica. U administraciji, kaže, sjede ljudi koji vrlo ozbiljno razmišljaju kako očuvati američki primat u svijetu u okolnostima u kojima SAD više nema nedodirljivu poziciju iz 1990-ih.

– Nemojte misliti da taj spektakl koji Trump svakodnevno servira znači da tamo ne postoje ljudi s vrlo ozbiljnim kalkulacijama kako zadržati moć SAD-a, ističe Kotarski, navodeći da izbor Irana i Venezuele nije slučajan.

Središnje pitanje je energija. Kina je glavni kupac venezuelanske i iranske nafte – čak 90 posto iranskog izvoza pod sankcijama završava upravo na kineskom tržištu. Pritisak na te režime, objašnjava Kotarski, ima za cilj otežati Kini pristup energentima, a time i dugoročno oslabiti njezinu konkurentsku poziciju.

– Ako gledamo dugoročno natjecanje u umjetnoj inteligenciji, ratnim tehnologijama i podatkovnim centrima, pobijedit će ona sila koja ovlada energijom. Ti sustavi troše enormne količine energije, kaže Kotarski.

Dodaje da Kina toga itekako jest svjesna, zbog čega masovno ulaže u zelene tehnologije i energetsku samodostatnost, želeći se zaštititi od mogućih pomorskih blokada ili uskraćivanja nafte i plina.

No, uz energiju, ključna je i uloga američkog dolara. Kotarski podsjeća da je dolar temelj međunarodne trgovine energentima i kritičnim resursima.

– Glavnina nafte i minerala u svijetu cijeni se i naplaćuje u dolarima. Ako države počnu prodavati naftu u eurima, renminbijima ili drugim valutama, to dugoročno erodira stratešku poziciju SAD-a, upozorava.

Posljedice toga bile bi dalekosežne: ako države više ne trebaju dolar za kupnju energije, neće im trebati ni američki javni dug.

– A ako ne kupuju američki dug, onda više ne financiraju američko zaduženje, a posredno ni razvoj i jačanje američke vojne moći, zaključuje Kotarski.