19:59 / 21.12.2021.

Autor: Dragan Nikolić/Studio 4/P.F./HRT

Đukanović o nafti u crnogorskom podmorju, povratku jedrenjaka i Bokeljskoj mornarici

Milo Đukanović

Milo Đukanović

Foto: Dnevnik / HRT

U intervjuu za HRT predsjednik Crne Gore Milo Đukanović otklonio je mogućnost kompliciranja situacije u vezi s Privremenim graničnim protokolom između Hrvatske i Crne Gore kojim se utvrđuje i međusobna granica na moru, nakon što je prošloga tjedna više izvora iz energetskog sektora potvrdilo da je u crnogorskom dijelu Jadrana talijansko-ruski konzorcij ENI-Novatek pronašao naftu.

Predsjedniče Đukanoviću, Crna Gora je, kažu mnogi u najvećoj političkoj, pa možda i institucionalnoj krizi od uvođenja višestranačja. Situacija u parlamentu je dosta tijesna - 41 glas za većinu, prosrpska koalicijska većina. Vaš DPS 40 glasova. Najavljivali ste izglasavanje nepovjerenja Krivokapićevoj vladi i preko noći odustali od toga. Zašto? Nemate tu političku snagu ili?

- Riječ je o jednoj dubokoj i kompleksnoj krizi koja je i politička i ekonomska i zdravstvena i institucionalna. Rezime: Europska komisija je dala najlošiju ocjenu Crnoj Gori od trenutka prihvaćanja naše kandidature za članstvo u Europskoj uniji. Kao imperativ se nameće da to stanje treba promijeniti. Demokratska partija socijalista na čijem sam čelu još uvijek je stranka koja je prihvatila podržati one druge političke strukture u Crnoj Gori koje žele promjenu. Opredijelili smo se da bismo najradije tu promjenu izvršili kroz prijevremene parlamentarne izbore. Nisam siguran da u ovom trenutku postoji konsenzus zainteresiranih političkih struktura za promjenu oko tog scenarija. Čini mi se da prevagu odnosi scenarij koji preferira rearanžman izvršne vlasti u Crnoj Gori. Kazali smo da mi želimo promijeniti nepovoljnu realnost koju doživljavamo kao vrijeme propadanja Crne Gore, ili ćemo prihvatiti bilo koji scenarij koji će voditi promjeni vlasti. Nije došlo do promjene vlasti onog dana kada je bilo najavljeno, to je bio ponedjeljak 13. prosinca. Neke od partija koje su dio tog političkog dogovora su tražili kratko, dodatno vrijeme - ne govorimo o mjesecima, govorimo o eventualnom periodu od mjesec dana - zbog adekvatnije pripreme za ono što treba učiniti i gdje bi i same trebale participirati. Naravno, pitanje je od tolikog značaja da nismo postavljali pitanje treba li prihvatiti tu odgodu i treba li osigurati da tijekom siječnja dođe do promjene izvršne vlasti.

Vaši politički protivnici optužuju Vas da vladate dulje i od Lukašenka. Na prošlim izborima ste zapravo jurili 11. uzastopnu pobjedu. kažu da ste i pali, odnosno vaša vlast, zbog korupcije, kleptokracije u tih 30 godina i da zapravo sad vrlo vješto politički koristite taj rovovski sukob prosrpske, u nekim elementima i pročetničke opcije i procrnogorske, i postavljate se kao jamac i temelj borbe za crnogorsku opstojnost. Jeste li vi doista taj zadnji jamac, "džoker" iz rukava opstojnosti neovisne Crne Gore ili - kao što oni tvrde - potrošeni balkanski autokrat koji je teret za vlastitu zemlju?

- Izvinjavam se svojim političkim konkurentima što smo pobjeđivali veoma legitimno tijekom prethodnih 30 godina i, kao što znate, nijedan od tih izbornih procesa nije prošao, a da nije bio praćen od strane posmatračkih misija. Prihvaćam da svatko tko u kontinuitetu gubi ima pravo ljutiti se i da neodgovorno lijepi etikete onome tko ga pobjeđuje. Nije točno da je Demokratska partija socijalista izgubila zbog prekomjerne korupcije. Bilo bi apsolutno pogrešno tvrditi da u Crnoj Gori, kao i okolnim društvima, kao i u europskom društvu, nema korupcije. Ima je, ali to definitivno nije nikakva posebnost, nikakva specifičnost, nikako naglašen problem u Crnoj Gori u odnosu na druge države. Jesam li ja garancija crnogorske nezavisnosti i crnogorskog državnog, nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta, ne bih to tako kazao. Neupitno je da sam u ovom ukupnom proteklom periodu bio na čelu politike koja se bavila i očuvanjem mira, i očuvanjem multietničkog sklada i građanskog društva koja je obnovila nezavisnost i Crnu Goru okrenula ka europskom sistemu vrijednosti i već je uvela u NATO.

Cetinje je simbol političkog crnogorstva, Cetinjski manastir simbol višestoljetne opstojnosti crnogorske države. Kako komentirate činjenicu da ga je nedavno Uprava za katastar i državnu imovinu upisala kao vlasništvo Mitropolije crnogorsko-primorske SPC-a, a nakon što je dotad to bilo vlasništvo grada Cetinja?

- To komentiram kao još jedan pokušaj uzurpacije crnogorskog kulturno-povijesnog i sakralnog nasljeđa, s jasnim političkim ciljem - da se izvrši srbizacija Crne Gore, da se pokaže da Crna Gora nema ni svoj državni, ni svoj kulturni, ni svoj nacionalni i vjerski identitet i da je samim time besmisleno postojanje još jedne srpske države. To je naravno politička intencija ideologa i promotera velikosrpskog nacionalizma, i u Crnoj Gori i u regiji. To je već duboko zona krivično-pravne odgovornosti, jer govorimo o pokušaju bespravne uzurpacije nečega što je izuzetno važno, povijesno i državno dobro crne Gore... (...)... Nemoguće je govoriti o tome da je financiranje Cetinjskog manastira bilo od strane srpske crkve ili države Srbije. To je imovina države Crne Gore koja je ostala takvom i poslije 1920. godine, nakon što je ukinuta država Crna gora, a formirana Srpska pravoslavna crkva. I sve je to trajalo do posljednjih godina, kada kreće uzurpacija tog sakralnog nasljeđa Crne Gore i sve se završava ovim, ja sam uvjeren, bezuspješnim pokušajem krajem ove godine, kada je zahvaljujući odlukama vlade Crne Gore, Uprava za katastar dobila nalog da tu imovinu upiše na vladu Crne Gore, a kasnije na zahtjev Srpske pravoslavne crkve, da je upiše kao imovinu Crnogorsko-primorske mitropolije Crkve Srbije. Prijestolnica Cetinja se žalila. Ja vjerujem u pravni poredak Crne Gore, vjerujem da će se lako dokazati da je to imovina crnogorske prijestolnice, a isto tako vjerujem da će pravni sistem Crne Gore u bliskoj budućnosti smoći snage da krivično-pravno procesuira uzurpatore.

Popis stanovništva koji je, kažu, odgođen pod američkim pritiskom, mnogi doživljavaju majkom svih bitaka u toj borbi procrnogorske i prosrpske političke ideje. Problematične su zapravo promjene zakona o državljanstvu koje bi navodno za više od 200 tisuća građana crnogorskog podrijetla koji žive u Srbiji omogućile dobivanje državljanstva, nakon toga i ulaska u biračke popise. Mislite li da aktualna prosrpska koalicijska vlada radi zapravo na mijenjanju demografske i biračke slike Crne Gore?

- To je nesumnjivo i to bi mogli potvrditi brojni njihovi zakonodavni pokušaji tijekom prethodnih 16 mjeseci, kada su pokušali dovesti u pitanje biračko pravo, pa time i građansko pravo u Crnoj Gori jednog značajnog dijela dijaspore Crne Gore, posebno u zapadnoeuropskim zemljama koju dominantno čine predstavnici manjinskih naroda u Crnoj Gori. Također, bilo je i takvih ideja o kojima ste Vi govorili. To svjedoči da se velikosrpski nacionalizam suštinski nikada nije pomirio s crnogorskom nezavisnošću. Treba samo poslušati izjave, ne bilo koga, nego predsjednika Srbije, koji je u više navrata, kritizirajući svog prethodnika, kazao da je Tadić svojevremeno dozvolio da Crna Gora postane nezavisna. Kao da smo pitali predsjednika Tadića ili predsjednika Vučića, a ne oslonili se na ono što je povijest i što je definirano međunarodno pravo kroz pravila Badinterove komisije s početka devedesetih godina iz vremena jugoslavenske krize. Kada je u pitanju popis jasno je, želi se falsificirati popis stanovništva u Crnoj Gori, želi se politikantski zloupotrijebiti i želi se dokazati da su navodno Srbi u Crnoj Gori ugroženi, zbog čega im je potrebna podrška države Srbije. Kako stoje činjenice, kazat ću vam: 1981. godine u Srbiji je živjelo 147 000 Crnogoraca, 2011. godine u Srbiji živi 38 000 Crnogoraca. Dakle, otprilike 110 000 manje nego 30 godina ranije. Kada su u pitanju Srbi u Crnoj Gori, 1981. godine je u Crnoj Gori živjelo 9,3% Srba. Trideset godina, kasnije, 2011., živi 28,7% Srba. Dakle toliko o asimilaciji predstavnika srpskog naroda u Crnoj Gori. I toliko o mogućnostima očuvanja crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta Crnogoraca koji žive u Srbiji.

Kakva je trenutačna situacija s, kažu, najskupljim autoputom na svijetu Bar-Boljare, koji je za mnoge simbol i mnogih koruptivnih radnji i afera. Upiru prstom u poslovne ljude i tvrtke iz Vašeg okruženja. Podsjetit ću, golemi zajam od Kine uzet je za Vašeg premijerskog mandata. Pleše li Crna Gora i dalje po rubu kineskog dužničkog ropstva, je li Vam sada žao što ste ušli u taj aranžman?

- Nikako. Mislim da je za Crnu Goru bilo nasušno potrebno da izgradi taj autoput, da je to važno i zbog sigurnosti putovanja kroz Crnu Goru ali još i više - zbog integracije crnogorskog sjevera u Crnu Goru. Žao mi je da se to nije učinilo koje desetljeće ranije, ali dobro je da se sada završava ta prva dionica. Kada je u pitanju sam aranžman s Kinom, to je bilo jedino moguće rješenje, zato što su sve druge ponude bile apsolutno neusporedive. Nemam nikakva saznanja da je bilo tko ozbiljan i bilo što konkretno spomenuo kao osnovanu sumnju za koruptivni aranžman u izgradnji autoputa. Nemam takvih saznanja. Dakle, riječ je o političkom etiketiranju bez zaista ikakve argumentacije. I napokon, želim demantirati ocjenu koju ste izrekli, interpretirajući ocjene nekih drugih ljudi, da je riječ o najskupljem kilometru autoputa. Znate, taj ugovoreni kilometar autoputa u Crnoj Gori je otprilike oko 19 milijuna eura. Kada znate da ta prva dionica počinje na 50 metara nadmorske visine, a završava se na oko 1200 metara nadmorske visine, onda vam je jasno koliko je komplicirana gradnja. Drugo, i tada to nipošto nije najskuplje. Imate kilometar autoputa između Švicarske i Francuske za otprilike 35 milijuna, imate u Slovačkoj 32 milijuna, imate u Njemačkoj 26 milijuna, u Austriji 25 milijuna itd. Dakle, ovo nije najskuplji kilometar autoputa.

Ali je sada pitanje je li to trebalo Crnoj Gori, s obzirom na geopolitičke reperkusije koje su se izrodile iz toga, je li to bio najpametniji potez. Možete li odgovoriti na pitanje koje se iz strane perspektive, mnogih političara, eurozastupnika, analitičara, novinara, uvijek spominje, a to je da Crna Gora već godinama živi u raljama organiziranog kriminala i korupcije? Ovdje je novinske naslovnice punila vijest da je tona i pol kokaina zaplijenjena u Crnoj Gori nedavno. Nakon toga, i te inicijalne vijesti, to je nekako prošlo ispod radara. Što je s tom drogom i je li ta vrsta zapljene zapravo dokaz kako je Crna gora ulazna točka za mafiju na području jugoistočne Europe?

- Nije. Riječ je o tome da smo svi pomalo postali zarobljenici političkih i medijskih interpretacija stanja u Crnoj Gori iz vremena dok se današnja vlast, a tadašnja opozicija, borila da dođe na vlast i koja je, u nedostatku argumenata da sebe predstavi kvalitetnijom nego što jest i nego što se pokazalo u ovih 16 mjeseci otkako je došla na vlast, služila tim politikantskim etiketama. Ideja je bila što lošije predstaviti stanje u Crnoj Gori, da bi se osigurala međunarodna naklonost za promjenu vlasti. Ta informacija izgleda kao kuriozitet, toliko zaplijenjenog kokaina u jednoj relativno maloj državi. Trebamo svi razumjeti da je Crna Gora na trasi narko-trafikinga, bilo da je riječ o trgovini heroinom, koji potječe s istoka, prelazi preko Turske, pa preko Balkana ide ka zapadnoj Europi, ili da je riječ o kokainu koji iz Južne Amerike, Španjolske, također prelazi preko europskih luka i jedna od tih luka je i Crna Gora. I to je nešto valjda što svi pravilno razumijemo. Ovaj kokain tko zna gdje je bio namijenjen, on je definitivno "pao" zahvaljujući međupolicijskoj suradnji, zahvaljujući informacijama koje je policija Crne Gore dobila od svojih inozemnih partnera. Nisam siguran da je na pravi način ta informacija upotrijebljena, zato što mislim da je ideja bila da se ta trgovina samo dalje prati, da bi svi koji su u tom procesu otkrivanja došli do one najpoželjnije informacije, tko je naručitelj i tko je krajnji korisnik. Plašim se da je ta okolnost, da se taj kokain u kontejneru banana našao u nekom trenutku u Crnoj Gori, iskorišten od strane određenih političkih i policijskih struktura u Crnoj Gori, da se od toga napravi dobra politička priča. Ali mi ćemo nažalost svi zajedno, plašim se, sada ostati bez odgovora tko je naručitelj, a tko krajnji korisnik.

U crnogorskom dijelu podmorja, u blizini spornog morskog razgraničenja Hrvatske i Crne Gore, mnogi izvori tvrde, neslužbeno, pronađene su zalihe nafte. Vidjet ćemo još s obzirom na podatke koje dosad najdublja bušotina u istočnom Jadranu bude dala, i koliko je to ekonomski isplativo. Bojite li se da bi otkriće nafte, s obzirom na to da je premijer Krivokapić ovog proljeća aktualizirao pitanje granice i na kopnu, što podrazumijeva Prevlaku koju ovdje u Zagrebu smatraju neupitno hrvatskom i na moru, zapravo moglo stvoriti nove trzavice na relaciji Podgorica-Zagreb, a vezano uz državnu granicu?

- Imamo protokol o privremenom režimu granice iz prosinca 2002. godine. Imamo zadovoljstvo da od tada do danas nije bilo nikakvih spornih pitanja između naših država ni na kopnu ni na moru. I imamo najavu aktualne vlade da je u postupku završetka formiranja državne komisije Crne Gore koja bi bila u stanju nastaviti pregovore na tu temu sa svojim partnerom iz Hrvatske.

Ta vlada dovodi u pitanje i zapravo dogovorenu i utvrđenu, unutar privremenog režima, granicu na kopnu?

- Ja bih se mogao složiti s Vama da ova vlada, konačno i po svom profilu, ni na tom pitanju nije na onom nivou odgovornosti koji je imala vlada Crne Gore u prethodnom periodu, gradeći partnerske odnose s Vladom Hrvatske. S Vladom Hrvatske smo više puta vodili te razgovore, više puta sam razgovarao s raznim premijerima u Hrvatskoj. Složili smo se da će biti optimalno, ukoliko budemo u stanju postići bilateralni sporazum. Ako ne, složili smo se također,da ćemo to pitanje delegirati međunarodnom sudu u Haagu, ili ad hoc formiranom arbitražom i da ćemo sigurno, bez bilo kakvih potresa u međudržavnim odnosima to pitanje civilizirano riješiti. Drugo potpitanje je pitanje istraživanja nafte i plina. Pošto sam vodio Vladu u vremenu kada smo raspisivali međunarodni tender za dodjelu koncesija za istraživanje ugljikovodika u podmorju, veoma smo vodili računa da koncesije koje trebamo dati partneru, ne dodiruju nipošto to sporno područje. Vjerovali smo da ćemo samo zakomplicirati rješavanje tog pitanja granice između dvije države ukoliko u međuvremenu baš na tom dijelu podmorja bude pronađena nafta. Jer tada više to nisu samo interesi dvije države, to su interesi naftnih kompanija. Nismo išli ka tom spornom području. U ovom trenutku se u Crnoj Gori realizira koncesija za istraživanje ugljikovodika na područjima koji ne dotiču sporno područje. Za sada još uvijek nema potvrde sa se pronašla nafta ili plin. Kao što ste i sami primijetili, riječ je o jednoj vrlo dubokoj bušotini koja je ja mislim sada prešla 6000 metara. Vidjet ćemo što će nam ta istražna bušotina pokazati i vidjet ćemo koliko će to biti komercijalno isplativo za budućnost.


Zašto su propali pregovori o povratku školskog jedrenjaka Jadran Hrvatskoj? Službeni Zagreb smatra ga neupitno hrvatskim vlasništvom, hoće li ga Crna Gora ikad vratiti? Podsjetit ću, riječ je o brodu koji je do zadnjeg rata bio upisan u matične flotne liste hrvatskih luka, 1990. je iz Lore, iz Splita, otišao na remont u brodogradilište u Tivat, ondje je ostao i Crna Gora ga nikad nije vratila?

- Ja bih rekao da to zaista jest jedno, usuđujem se reći, možda i jedino realno problematično pitanje. Ali imajući u vidu njegovu vrijednost, složit ćemo se svakako da nije krupno pitanje koje bi moglo dovesti u pitanje međudržavne odnose. Dakle, i Crna Gora i Hrvatska smatraju da je neupitno vlasništvo jedne i druge države nad njim, a i jedna i druga pokazuju namjeru da ga zajedno eksploatiramo.

Nudili ste da zajedničko vlasništvo bude podijeljeno na brodu, ali to je sumanuta ideja, znamo da je brod eksteritorijalno područje, pa kako bi onda granica išla - sredinom broda?

- Zaista nisam ulazio u te detalje, razumjet ćete me, nije to pitanje od nekakvog mog ni stručnog pa ni političko dominantnog interesa. Uvjeren sam da oko tog pitanja možemo doći do dogovora i da definitivno to neće biti pitanje koje će opterećivati budućnost međudržavnih odnosa.

Bokeljski Hrvati trebali bi biti kulturni most suradnje dviju država, no mnogi u Zagrebu, a i u hrvatskoj zajednici u Boki Kotorskoj, nisu s odobravanjem dočekali vijest objavljenu prošlog tjedna - da je Crna Gora uspjela registrirati na UNESCO-vu listu zaštićene nematerijalne baštine sama bokeljsku mornaricu i na taj način jednostrano prisvojila kulturnu baštinu hrvatskog naroda u Crnoj Gori.

- Crna Gora je, smatrajući Bokeljsku mornaricu svojim nematerijalnim kulturnim dobrom, krenula u podnošenje nominacijskog dosjea za to da se uvrsti Bokeljska mornarica u nematerijalnu baštinu pod zaštitom UNESCO-a. To je jedna tradicija koja je u Crnoj Gori prisutna još od 9. vijeka.


Prisutna je i u Hrvatskoj već 100 godina...?

- Kada smo podnosili taj nominacijski dosje, posebno smo naglasili da je to lokalna tradicija i lokalno nasljeđe i u nominacijskom dosjelu naglasili da je to baština prije svega katolika i Hrvata, ali i Crnogoraca i pripadnika drugih nacionalnih zajednica koje žive u Crnoj Gori. Dakle, da je po našem viđenju to neupitno nematerijalno kulturno dobro države Crne Gore. I to je bio razlog zbog čega smo željeli da to, kao izuzetno kulturno dobro, učinimo sastavnim dijelom svjetske nematerijalne kulturne baštine. Od strane nadležnog tijela UNESCO-a taj naš nominacijski dosje je vraćen na doradu. On je napokon u listopadu ove godine prihvaćen, nakon toga je i donesena odluka o prihvaćanju upisa Bokeljske mornarice u nematerijalno kulturno dobro pod zaštitom UNESCO-a. Paralelno s tim znate da je Hrvatska pokrenula i predala svoj nominacijski dosje za zaštitu kola Svetog Tripuna i svetotripunskih svečanosti. Vidjet ćemo kako će se završiti ta nominacija. 

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!