Oči svijeta uprte u Trumpa, no Putin nije spreman na kompromis

Oči svijeta uprte su u vrlo aktivnog Donalda Trumpa. Je li on taj koji će zaustaviti sukob u Ukrajini? Kakve će posljedice izazvati njegovo pokretanje trgovinskog rata nametanjem carina? Dok Donald senior na sebi svojstven način vodi vanjsku politiku, Donald junior, najstariji sin, osvanuo je u Beogradu. Mira nema ni u BiH, a Trumpov bliski politički partner, čelnik bosanskih Srba Dodik suočio se s nalogom za privođenje na saslušanje. Sve su to teme večerašnje emisije Otvoreno.

Gosti Branka Nađvinskog su izv. prof. dr. sc. Gordan Akrap, prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti "Dr. Franjo Tuđman"; prof. dr. sc. Božo Kovačević, politički analitičar; dr. sc. Jakov Žižić, politički analitičar, Hrvatsko katoličko sveučilište.

Kovačević smatra da Trump može biti zadovoljan jer je Ukrajina prihvatila američki prijedlog, a predsjednik Putin nije odbacio prijedlog o prekidu vatre, ali je najavio daljnje pregovore u kojima će Rusija postaviti već poznate uvjete, a u središtu ruskih interesa nije mir u Ukrajini nego normalizacija odnosa Rusije i SAD-a, otvaranje razgovora o sigurnosnoj arhitekturi Europe.

- Sastanak u Rijadu bio je nastavak neuspješnog sastanka Biden - Putin u Ženevi nakon čega su kontakti prekinuti jer je Biden odbio ruske prijedloge o uzajamnim američko-ruskim jamstvima, sigurnosnim, i o suradnji Rusija - NATO. Pretpostavljam da je predsjednik Trump, a njegova politika između ostalog se definira kao totalno negiranje svega što je predsjednik Biden radio, da je predsjednik Trump spreman nastaviti te razgovore iz Ženeve, što je nedvojbeno za Rusiju povoljno, ali s obzirom na izrazito maksimalističke zahtjeve Rusije, teško je vjerovati da bi Amerika mogla baš sve te zahtjeve prihvatiti, rekao je Kovačević. 

"Putin je osumnjičen za najteži ratni zločin"

- Putinova velika strategija sasvim sigurno ne koincidira s ovakvim mirovnim prijedlogom. Naime, trebamo jasno znati da Putin i sadašnja Rusija Ukrajinu ne doživljava kao samostalnu i suverenu državu suverenog ukrajinskog naroda, nego kao politički teritorij koji je jedinstven s majkom Rusijom. Recimo to tako, znači negiranje prava Ukrajinaca na svoje vlastito postojanje i na svoj suverenitet i svoju državu. Prema tome, bilo kakav dogovor sada da se postigne i na uštrb Ukrajinaca, to neće završiti rat, nego će ga zamrznuti do prve sljedeće prilike kad će ili Ukrajinci dovoljno jačati da pokušaju osloboditi, ili, što je lakše moguće i vjerojatnije, da Rusi nastave sa svojim agresivnim ponašanjem, smatra Akrap.

- Zaboravljamo jednostavnu činjenicu, a to je da je predsjednik Putin zajedno s još jednom Ruskinjom optužen za počinjenje ratnih zločina zbog masovnog otimanja djece, što je izuzetno teško kažnjivo djelo. Prema tome, svaki razgovor u Bidenovoj administraciji s osobom koja je optužena za ratne zločine nije dolazio u obzir. Međutim, to ne znači da nisu postojali kontakti i komunikacija na nižim operativnim i provedbenim razinama, recimo s Patrušajem i s drugima, gdje je bila komunikacija kako i na koji način riješiti ta otvorena pitanja i kako i na koji način zaustaviti daljnje rusko napredovanje. Vidjelo se u brojnim trenucima da Bidenova administracija ne daje ono oružje i ona sredstva koja je obećala Ukrajincima, nego da postoji ozbiljna zadrška. Onog trenutka kad su shvatili da ih Rusi zavlače, dali su ta oružja. Prema tome, postojala je komunikacija, ali s predsjednikom Putinom treba biti usmjeren i treba biti ograničen, jer on je osoba koja je osumnjičena da je počinila najteži ratni zločin, rekao je Akrap.

- Rusija neće pristati na primirje prije nego što ukrajinske snage napuste međunarodno priznati teritorij Ruske Federacije. Jer to je i sramota za Rusiju, a znamo da je jedna od namjera predsjednika Zelenskog odlukom da izvrši tu invaziju bila da ima čime trgovati, da i on, kako bi rekao predsjednik Trump, neke karte u toj igri ima. Dakle, dok ukrajinska vojska bude u Kurskoj oblasti, mislim da Rusija neće biti spremna ni za primirje. Sve ostalo se svodi na ruski zahtjev za međunarodnim priznanjem, ne samo dosad okupiranih teritorija Ukrajine, nego za priznanje da Rusiji pripadaju i oni dijelovi četiri ukrajinske pokrajine koje su pod kontrolom Ukrajine. To je ono što Rusija smatra dugoročnim mirovnim rješenjem. Ja ne mogu pretpostaviti kako će se predsjednik Trump prema tom ruskom zahtjevu postaviti, rekao je Kovačević.

- Pretpostavljam da je logika predsjednika Trumpa sljedeća: na Ukrajinu mogu izvršiti pritisak s izgledom da ostvarim očekivani rezultat, a takav pritisak na Rusiju ne mogu. Osobito ako želim da ugovor o miru bude potvrđen na sjednici Vijeća sigurnosti s Ukrajinom. Takav sporazum koji bi prošao, Vijeće sigurnosti ne mogu postići. To je jedan, da tako kažem, cinični pragmatizam koji ne uvažava činjenicu da je Ukrajina žrtva, smatra Kovačević.

Koji su izvorni uzroci krize?

- Pitanje je koji su to uzroci, jer su se ti uzroci po Putinu mijenjali od prvog dana. Bilo je prvo denacifikacija, razoružanje, izbjegavanje ulaska u NATO savez, i praktički postavljanje proruske vlasti koja će integrirati Ukrajinu u ruski politički prostor na isti način kao što je Bjelorusija. Danas je on to promijenio. Međutim, tu govorimo o nečem drugome. Predsjednik Trump, kojeg treba promatrati na način da ne treba slušati što govori, već više obraćati pažnju na to što radi i kako radi, ipak u svim tim svojim izjavama je konzistentan u jednome - ja sam mirotvorac, ja namećem mir, ja uspostavljam mir, zaustavljam ratove postizanjem kompromisa. To je ključna stavka oko koje mi sada možemo razgovarati. Ukrajina je pokazala da je spremna na kompromis. Predsjednik Putin nije, smatra Akrap.

Kaže da postizanje kompromisa u određenoj situaciji na sadašnjem terenu znači da se Rusija mora povući s dijela teritorija Ukrajine koji je okupirala. To traži predsjednik Trump - pola ćete zadržati, pola ćete morati vratiti, Krim će on vidjeti i to je mirovno rješenje. To je mirovno rješenje za jednu i za drugu stranu. U ovom trenutku je Rusija ta strana koja će najvjerojatnije pokušati otezati razgovore i pregovore i koja će s vremenom vrlo vjerojatno doći u situaciju da predsjednik Trump kaže dosta  - ili-ili, ili ćete prihvatiti ili ćemo mi pustiti svoje oružje koje imamo u Ukrajini da vas Ukrajina prisili da pristanete na kompromis, rekao je Akrap.

"Takozvani realni mir katastrofa je za globalnu sigurnost"

- Predsjednik Zelenski pokazuje se, po mom mišljenju, žrtvom svog naivnog uvjerenja da su interesi kolektivnog Zapada, koji ga je podržavao, identični nacionalnim interesima Ukrajine, a mislim da i način na koji se vode ovi pregovori, koji podrazumijevaju da dio ukrajinskog teritorija pripadne Rusiji, potvrđuje ovo moje stajalište, smatra Kovačević.

Akrap ističe da su posljedice realnog mira, takozvanog realnog mira, katastrofa za globalnu sigurnost.

- Jer takav realni mir znači priznavanje sile kao argumenta u međunarodnim odnosima. To znači da svaka država koja smatra da je snažnija, moćnija, financijski jača, vojno jača od protivnika ili svog susjeda, ima pravo napasti je i uzeti njezin teritorij. I to je katastrofa za nas u idućih deset godina. Jer ako se to dogodi, nitko neće smetati, uvjetno govoreći, Srbiji, da sutra napadne Kosovo i pokuša njegovu aneksiju. Što znači opet uključivanje Albanije, stvaranje dodatnih nereda i nemira na području Sjeverne Makedonije, podjela Crne Gore na dva dijela i plus reperkusije na Bosnu i Hercegovinu. To je upravo koncepcija predsjednika Trumpa koliko ja vidim. 

Stanje u Srbiji i posjet Trumpa mlađeg

- Mislim da je politika gospodina Vučića koja zastrašuje svoje protivnike nekakvim najavama o nasilju i pripremanjem nekakvih kapaciteta da se suoči s potencijalnim nasiljem. Mislim da je to samo dio taktike odvraćanja ljudi da dođu na veliki prosvjed u Beograd, koji se gleda kao Dan D za tu situaciju u Srbiji. Što se tiče posjeta gospodina Donalda Trumpa juniora u Beogradu, to nije njemu prvi posjet, mislim da se tu radi prvenstveno o jednom adutu za gospodina Vučića u tim unutarnjim političkim previranjima koji se događaju u Srbiji, jer se on već sigurno više od tri mjeseca suočava s jednim vrlo masovnim, artikuliranim društvenim pokretom koji je nastao zbog ove tragedije koja se dogodila u Novom Sadu, ali tu je zapravo na jednom valu nezadovoljstva koji postoji u Srbiji s vlašću Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke i sad bi to trebalo kulminirati u petak. Međutim to će vjerojatno biti još jedna dionica u njihovoj političkoj borbi, ali evo, to nekako u srpskoj političkoj naraciji i u njihovom javnom diskursu, taj ožujak ima neko mitsko mjesto. Oni su imali 9. marta 1991. velike i tada vrlo krvave prosvjede, znamo da je u ožujku ubijen i Zoran Đinđić. Uglavnom, Srbija je društvo koje ima jednu tradiciju prosvjeda, to nitko se u regiji na taj način ne može mjeriti s njima i kod njih je to zapravo vrlo očekivan način artikulacije nekakvih političkih interesa, u ovom slučaju jednog ogromnog nezadovoljstva koje postoji u srpskom društvu, a koji primjerice njihova opozicija ne može izraziti, rekao je Žižić.

- Zbog toga je tu vodeću ulogu u ovom suprotstavljanju Aleksandru Vučiću upravo preuzeo taj jedan vrlo šaroliki i široki društveni pokret koji se razvija u Srbiji, dodao je.

"Katastrofa od ljudskih prava, sloboda i sloboda medija"

- Jedno pravilo koje autoritarni režimi vrlo često koriste i pokušavaju zalijepiti etikete drugima, koje stvaraju arhetipskim protivnicima svoga društva. Kad pratite cijelo vrijeme taj cijeli narativ radikalizacijski i agresivni, ne samo od Vučića, nego i njegovih prethodnika, uvijek su za sve probleme i izazove s kojima se srpsko društvo suočavalo, bili krivi Hrvati, ustaše i kosovski Albanci. Međutim, ovaj put to ne prolazi, jer se vidi da su studenti shvatili odakle ide priča, koji je njihov smisao, koji je narativ, kako se na takav način pokušava podijeliti društvo u Srbiji na umjetan način, na jednu građansku Srbiju i na ruralnu Srbiju, jer kao, eto, ruralna Srbija je ta prava Srbija koja stoji iza Vučića. I u tom pravcu treba gledati posljednje aktivnosti studenata u posljednjih mjesec dana koji su skrenuli, prošetali kroz Srbiju, objasnili što su oni, zašto rade, jer oni nisu ničiji agenti, nego su oni taoci vlastite budućnosti u ovako jednoj Srbiji, radikaliziranoj, opasnoj, nedemokratskoj Srbiji. Ono što treba jasno reći, jer ja sam svjestan da oni gledaju ovo i dobro analiziraju sve što govorimo, Srbija treba se demokratizirati i deradikalizirati. O budućnosti Srbije, o njenom pravcu, hoće li ići prema EU-u ili ne, o političkim procesima moraju i trebaju odlučiti građani Srbije, ali na slobodnim i demokratskim izborima, jer ovo što se događa, pogotovo u informativnom prostoru, u medijskom prostoru, je katastrofa od ljudskih prava, sloboda i sloboda medija, rekao je Akrap.

Hoće li Dodik biti priveden?

- Za sad je to teško očekivati, ali vidjet ćemo kad gospodin Dodik ili netko od ovih još uz njega optuženih, njegovih suradnika, Radovan Višković ili Nenad Stevandić, ako oni uđu u Federaciju. Jer ima nekoliko ovih bošnjačkih političara koji bi rado dobili političke poene, barem na pokušaju hapšenja, ima mnogo usijanih glava na bošnjačkoj strani, koji bi mogli steći neke političke poene, barem u pokušaju uhićenja gospodina Dodika. Zasad se on ne miče iz Republike Srpske, gdje je siguran i od djelovanja državnih agencija koje postoje u Republici Srpskoj, rekao je Žižić.

- Na neki način ovo su dva paradoksa. Prvi je da gospodin Dodik, koji je nekad vrlo ustrajno prenosio ovlasti Republike Srpske na državne institucije kad je bio miljenik Zapada i kad je bio podržavan od strane zapadnih aktera, sad praktički se suočava s djelovanjem tih državnih institucija, u ovom slučaju zasad ima jednu pravomoćnu presudu, a prijeti mu drugi kazneni proces. S druge strane imate slučaj da su sad srpska politika i gospodin Dodik optuženi za podrivanje Daytonskog ustavnog poretka, a zapravo cijelo vrijeme već nekih 25 godina gotovo cijela bošnjačka politika podriva Daytonski ustavni poredak jer ga smatraju, kako oni to kažu, luđačkom košuljom, prijetnjom državi, da je to nešto što razbija i dijeli Bosne, i oni se zapravo u tom slučaju ne suočavaju ni sa kakvim kaznenim progonima. I mislim da je ovo i dalje jedna dionica iscrpljivanja i borbe između srpske i bošnjačke politike u Bosni i Hercegovini, koja traje već sigurno 15 godina, ako ne i više, ovdje je bošnjačka politika u prednosti, jer ona je zapravo svoj nacionalizam uspjela zapakirati u poštivanje državnih institucija i zakona, rekao je Žižić.

Za stvaranje novog ustava Republike Srpske rekao je da su to samo Dodikovi manevri.

- Njemu sad da neko kaže poništit ćemo odluku visokog predstavnika, Dodik bi sve te procese zaustavio, sve to poništio. Realno ne može se promijeniti ustav bez dvotrećinske većine u Narodnoj skupštini Republike Srpske. To je sad jednostavno njegova borba, on na neki način vatrom odgovara na vatru koja postoji u BiH, ali imajmo na umu da nije samo Milorad Dodik i srpska politika uzrok problema i neizvjesne, nestabilne situacije u BiH. Tu je nažalost veliki problem i intenzivna uključenost međunarodnih aktera, koji u ovih 30 godina nisu uspjeli stvoriti stabilnu i samoodrživu političku zajednicu, zaključio je Žižić.