Ogorec: Pregovori u tajnosti, Trump s Netanyahuom ušao 'grlom u jagode'

Pokušaj novih pregovora između SAD-a i Irana ponovno je propao. Politički analitičar Marinko Ogorec ocjenjuje da takav razvoj događaja nije iznenađenje te upozorava kako se ključ sukoba sve više seli na pitanje kontrole Hormuškog tjesnaca, dok se pregovori, unatoč svemu, i dalje vode – ali daleko od očiju javnosti.

– To je bilo za očekivati. Vidimo da su najave pregovora uglavnom dolazile s američke strane, dok su Iranci od samog početka bili skeptični. Jednostavno su iznijeli svoje stavove i jasno rekli da nemaju što tražiti u pregovorima pod ovakvim okolnostima i uvjetima, rekao je Marinko Ogorec.

Dodao je kako se zapravo nije ni došlo do konkretnog pokušaja pregovaranja. Američka strana očito je do zadnjeg trenutka namjeravala održati pregovore, ali kada je iranska delegacija krenula dalje prema novim destinacijama, u konačnici prema Moskvi, odustalo se od slanja američkog izaslanstva. I to je to, kazao je.

Iran ne dopušta diktiranje tempa 

– Iran je od samog početka pokazao da je ozbiljan i da mu se ne može diktirati tempo, kako to želi američko-izraelska strana. To je ključna poruka u ovom trenutku, istaknuo je. Dodao je kako veliki javni pregovori zasad nemaju realno uporište, ali to ne znači da komunikacija ne postoji.

Unatoč neuspjehu službenih pregovora, Ogorec naglašava da pregovori zapravo nikada nisu ni prestali te da "tajna diplomacija radi svoje".

- Ti pregovori nikada nisu ni prestali. Vrlo je vjerojatno da su počeli odmah nakon prestanka prvih borbenih djelovanja, odnosno nakon proglašenja primirja, prije svega s američke strane. Vjerujem da se ti pregovori i dalje nastavljaju u tihoj, tajnoj diplomaciji.

Rusija i Kina u pozadini sukoba

Ogorec ističe da je fokus sukoba prebačen na Hormuški tjesnac, gdje traje dvostruka blokada – Iran blokira prolaz, a SAD iranske luke. Bez ukidanja tih blokada, kaže, nema napretka ni pregovora. Ključnu ulogu u posredovanju ima Pakistan, koji održava ravnotežu između SAD-a i Irana te se pokazuje kao pouzdan moderator.

Za razliku od često spominjanih aktera, Ogorec upozorava da se nedovoljno govori o ulozi Rusije i Kine.

– Rusija i Kina su saveznici Irana. Sve te zemlje povezane su kroz Šangajsku organizaciju za suradnju i sigurnost, koja se razvila početkom 2000-ih kao strateško partnerstvo Rusije i Kine, a kasnije su joj se pridružile i druge zemlje, uključujući Iran i Indiju. U tom kontekstu treba promatrati i potporu koju Iran dobiva. Za očekivati je da ta podrška dolazi i iz Kine i iz Rusije,  smatra Ogorec.

Klasične bojišnice nema

Ogorec objašnjava da se primirje trenutačno relativno održava jer nema klasične kopnene bojišnice, osim nestabilnog područja između Izraela i Libanona.

Zatvaranje Hormuškog tjesnaca predstavlja veliki globalni problem – Europa i Azija osjećaju posljedice kroz rast cijena energenata, a pravi rizik tek dolazi ako nastupi nestašica. U takvoj situaciji najveću korist mogle bi imati SAD zbog vlastitih energetskih resursa.

Trump s Netanyahuom ušao 'grlom u jagode'

Govoreći o južnom Libanonu, Ogorec naglašava da sukobi nisu prestali.

– Bojišnica je i dalje aktivna i sukobi se nastavljaju. Kopnenu bojišnicu iznimno je teško kontrolirati. S druge strane, Izrael nije uvijek poslušan saveznik Sjedinjenim Američkim Državama. Na primirje je pristao prvenstveno pod američkim pritiskom, kako bi se otvorio prostor za pregovore, ali očito mu takva situacija trenutačno ne odgovara, rekao je.

Ogorec smatra da su Sjedinjene Američke Države ušle u sukob bez jasnog plana izlaska.

– Čini mi se da je predsjednik Trump pod utjecajem Benjamina Netanjahua i izraelske administracije ušao u nešto što nije planirao da će se tako razviti. Jednostavno, ušli su – kako se kaže – grlom u jagode i rezultat toga je situacija u kojoj se sada nalazimo, istaknuo je.

Posebno upozorava na nedostatak strategije: "Sjedinjene Američke Države nemaju izlaznu strategiju i sada traže način kako se izvući iz ove situacije. A dodatni problem je što Izrael, zbog čijih je interesa sve i započelo, nije ostvario svoje strateške ciljeve. Kako će se sve dalje razvijati, u ovom je trenutku vrlo teško predvidjeti, kazavši. 

Geopolitički fokus seli se prema Pacifiku i Arktiku

Ogorec smatra da su SAD u sukob ušle s ozbiljno pogrešnim procjenama, očekujući slabiji odgovor Irana. Umjesto obrane, Iran je odmah krenuo u napade na američke baze i Izrael, što je dovelo do značajnih šteta i potaknulo primirje.

Situacija u Libanonu dodatno je komplicirana jer vlast nema kontrolu nad Hezbollahom, koji je pod snažnim utjecajem Irana. Bez signala iz Teherana, razoružanje te skupine praktički nije moguće.

Gomilanje vojske, uključujući američke nosače zrakoplova, ne upućuje na brzo smirivanje sukoba, nego na moguć nastavak borbi. Istodobno, rat u Ukrajini i dalje traje istim intenzitetom, iako je medijski potisnut u drugi plan.

Ogorec zaključuje da se svijet nalazi u procesu stvaranja nove globalne ravnoteže moći u kojoj uz SAD sve veću ulogu imaju Kina, Indija i djelomično Rusija, dok se geopolitički fokus seli prema Pacifiku i Arktiku.

Gdje je Europa? 

Ogorec upozorava da Europa više nema ulogu kakvu je imala kroz povijest.

– Europocentrični prostor više neće postojati. Europske zemlje su izvan fokusa novih strateških silnica i to je činjenica s kojom se mnogi teško mire. Nekada je Mediteran bio središte svijeta, zatim Europa, a danas se fokus seli drugdje. Europa više nije predmet strateških interesa kao što je bila kroz povijest, rekao je.

Naglašava da se Europa mora prilagoditi novim okolnostima.

– Europska unija mora se redefinirati, jednako kao i NATO. Europa mora pronaći svoje interese, svoje mjesto i svoju ulogu u novim odnosima. To je i dalje izuzetno bogat prostor, s resursima, industrijom i tehnologijom, ali više neće imati onu ulogu koju je nekada imala, dodao je.

NATO bez SAD-a ne može funkcionirati

Govoreći o budućnosti NATO-a, Ogorec ističe njegovu ovisnost o Sjedinjenim Američkim Državama.

– Budućnost NATO-a ugrožena je jer ovakav NATO Sjedinjenim Američkim Državama više ne treba, ali NATO bez njih ne može funkcionirati. Europa se oslanjala na američke svemirske, logističke i obavještajne kapacitete, u čemu sama nije dovoljno sudjelovala. Ako SAD to povuče, Europa će to teško nadoknaditi, rekao je.

Dodaje da Europa tehnološki zaostaje.

– Europa i dalje zaostaje u vojnoj tehnologiji i mora kupovati naoružanje od SAD-a, posebno najsuvremenije sustave, istaknuo je.

Europska vojska – ideja bez odgovora

Ogorec smatra da je ideja o zajedničkim europskim snagama moguća, ali zasad nejasna.

– Zajedničke europske oružane snage vjerojatno su moguće u budućnosti, ali postoji niz otvorenih pitanja – tko bi zapovijedao, kako bi bile organizirane, koji bi bio sustav zapovijedanja. Na ta pitanja zasad nema odgovora, rekao je.

SAD-u NATO i dalje koristi kao tržište za vojnu industriju, a Ogorec upozorava da bi se američka podrška u budućnosti mogla početi naplaćivati. Takav pristup povezuje s Donaldom Trumpom, koji međunarodne odnose promatra kroz ekonomsku logiku troška i koristi.