Vidmarović: Kraj Putina ne znači i kraj rata

Ruske snage napreduju i doslovno drobe sve pred sobom. Bahmut su već zdrobili, samo je pitanje na koji način će ući u taj grad, kazao je vojni analitičar Marinko Ogorec u emisiji Hrvatskog radija "U mreži Prvog". Međunarodna zajednica jedva da nešto može učiniti jer je duboko podijeljena, smatra Tomislav Jakić i dodaje da Hrvatskoj kao maloj državi nije potrebno da ulazi još dublje u "posredni rat" s Rusijom. Branimir Vidmarović poručuje da kraj Vladimira Putina ne znači ujedno i kraj rata.

Činjenica je da ruske snage napreduju i da su uzele novu taktiku vojnog djelovanja, gdje doslovno drobe sve pred sobom. Bahmut su doslovno već zdrobili, samo je pitanje na koji način će ući u taj grad, kazao je vojni analitičar Marinko Ogorec. Relevantnih informacija nemamo niti s jedne strane kako se bitke odvijaju, tako da je vrlo teško procijeniti o čemu se radi.

- Ovladavanjem Bahmuta Rusima se stvara platforma za nastavak borbenih djelovanja. Ukrajincima je stalo da zadrže Bahmut kako Rusi ne bi imali platformu za daljnje napredovanje. Nisam siguran da će se boriti do "zadnjeg čovjeka". Mislim da to ne bi bilo pametno, ali će o tome odlučiti njihovi zapovjednici, rekao je Ogorec.

Što dulje rat traje to je veća mogućnost incidenta koji bi onda povukao lanac događaja s posljedicama koje je onda teško predvidjeti. Ne mislim isključivo na upotrebu nuklearnog oružja, kazao je vanjskopolitički komentator Tomislav Jakić odgovarajući na pitanje smatra li da bi rat mogao eskalirati i proširiti se na ostatak Europe. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov zaprijetio je prošlog mjeseca da bi "sljedeća Ukrajina mogla biti Moldavija".

- Ljudski faktor je objektivno, nepredvidiv. Ne znamo što može učiniti jedna ukrajinska postrojba koja će se naći u bezizlaznoj poziciji, a što mogu napraviti plaćenici u Ukrajini ako budu u bezizlaznoj situaciji, dodaje Jakić.

Bahmut je bitan isključivo zbog toga što je transportno čvorište, naglasio je vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović, ali i zbog toga što je simbolički važan kao mjesto odakle ruske snage mogu prodrijeti prema administrativnim granicama Donbasa.

- Ovo sada više nema veze s resursima, industrijom ili strateškim pozicijama, kazao je Vidmarović, već je ovo sada koncentracija snaga na jednom mjestu.

Složio se s tezom da Ukrajina nastoji iscrpiti Rusiju, a da je Rusija na neki način i nasjela na taj trik.

Osnivač ruske plaćeničke skupine Wagner Evgenij Prigožin rekao je da njegovim snagama koje se bore za kontrolu nad ukrajinskim gradom Bahmutom nedostaje streljiva, te da će se cijeli front srušiti ako budu prisiljeni na povlačenje.

Vidmarović tvrdi da je Prigožin ruskoj vojsci nastojao dati subjektnost, jer ruska vojska očito nije politički akter kao u drugim državama. Ide prema kritici čitave vojne taktike i pridružuje se sve više rastućoj grupi desnih i ekstremnih ruskih nacionalista i vojnih korenspodenata koji su nezadovoljni politikom Vladimira Putina i to ne u smislu da treba zaustaviti rat, nego udariti još jače.

Ogorec naglašava da vrijeme sve manje radi za ukrajinsku stranu. Ukrajinci šalju elitne postrojbe kako bi zaustavili Ruse u Bahmutu i kako bi im nanijeli gubitke. To je opasna situacija jer Rusi u borbu ubacuju plaćeničke strukture Wagner, a koja se popunjava ljudima iz ruskih zatvora i kaznionica.

Jakić: Hrvatskoj kao maloj državi zaista nije potrebno da ulazi još dublje u "posredni rat" s Rusijom

Odgovarajući na pitanje stoji li i dalje kod toga da Hrvatska ne treba sudjelovati u sankcijama prema Rusiji i da treba prestati slati oružje u Ukrajinu, čak i pod cijenu da dođe na udar zapadnih saveznika, Jakić je pojasnio da je on kazao kako je Hrvatska pametno učinila kada nije prihvatila obuku ukrajinskih vojnika. 

- Mi smo ionako već ne znam koliko dugo na listi neprijateljskih država u Rusiji. Hrvatskoj kao maloj državi zaista nije potrebno da ulazi još dublje u "posredni rat" s Rusijom. Mi, kao i sve države NATO pakta, smo u "posrednom ratu" s Rusijom. Onog trenutka kada šaljete naoružanje zaraćenoj strani vi ste se opredijelili, vi ste na jednoj strani u tom ratu.

"Rusija će ostati"

- Iluzorno je misliti da će Rusija nestati. Rusija će ostati. Bit će velika zemlja i jednog dana i Hrvatskoj će biti u interesu da ponovno uspostavlja u prvom redu gospodarske veze s Rusijom. Prema tome nije pametno kidati sve niti, dodao je.

Pojasnio je da nije zastupao tezu da se Hrvatska mora potpuno izuzeti iz svega u vezi sa situacijom u Ukrajini, jer Hrvatsku veže disciplina članice NATO-a i EU-a. Hrvatska može na neki način gradirati svoje sudjelovanje, kaže Jakić.

Odgovarajući na pitanje kako se Hrvatska nosi s ratom u Ukrajini i koliko je RH u to involvirana, Vidmarović je rekao da se dosta dobro nosi i da nema nekih kritika, radi se o humanitarnoj pomoći, nešto vojne, potom zbrinjavanju ukrajinskih izbjeglica i prognanika. 

- Tu nema ništa sporno, jedino smo mi možda previše emocionalni na političkoj razini i u medijima, pa se onda to prenosi na čitavo društvo, kazao je. 

- To vjerojatno nije dobro za zdravlje društva zbog toga što je i Hrvatska, kao i ostale zapadne države polarizirana u različitim ocjenama. Netko smatra da je Ukrajina kriva, netko smatra da je Rusija agresor. Bez obzira na to gdje su činjenice, mišljenja su oprečna. Valja biti oprezan. Dihotomija između premijera i predsjednika Republike odraz su društva, ali se i preljeva na društvo. Negativne emocije nadopunjuju jedna drugu. To po meni, kaže Vidmarović, nije dobro. Pokušavajući jedan drugog nadmudriti, premijer i predsjednik čine Hrvatskoj medvjeđu uslugu jer humanitarna pomoć se šalje i može slati, samo ne treba jako puno vikati i raditi dramu od toga, dodaje.

Ogorec pak smatra da je Hrvatska učinila što je mogla. Primila je određeni dio izbjeglica i šalje humanitarnu pomoć, a helikoptere koje šalje su transportnog karaktera i nisu borbeni.

Što može učiniti međunarodna zajednica kako bi se rat što prije završio?

Međunarodna zajednica jedva da nešto može učiniti jer je duboko podijeljena. S jedne strane je grupacija Amerika i Europa koja je bezpogovorno na strani Ukrajine, a ogroman je ostatak svijeta koji je suzdržan, kazao je Jakić i napominje da se od međunarodne zajednice ne očekuje puno.

- Kina može nešto učiniti, jer je uspjela zadržati status države koja je utjecajna, koja ima dobre odnose i s jednom i s drugom stranom. S Rusijom je bolja, ali ima dobre odnose i s Ukrajinom. Ono što je Kina ponudila nije mirovni plan. Oni ga sami nisu tako nazvali. To je platforma za razmišljanje, set principa od kojih su neki u startu neprihvatljivi za Ukrajinu, a neki za Rusiju. No pregovori i jesu proces, nešto u što sukobljene strane ulaze sa suprotnih pozicija. U toku pregovora približavaju stanovišta, prave ustupke, odstupaju od nečega, dobivaju nešto. To je ono što nedostaje u svim dosadašnjim raspravama. Svi, od SAD-a do EU-a i NATO-a, isključivo govore rat i rat, kazao je Jakić i dodao da se ne čuju riječi - mir i diplomacija.

"Ako u uvjet za pregovore postavljate nešto što će druga strana odbiti, znači da - pregovore nećete"

- U svakom ratu, ako ne idete na bezuvjetnu kapitulaciju, imate jedan trenutak kada se uspostavi primirje. To je trenutno, bezuvjetno, na dostignutim pozicijama. Nakon toga idu pregovori. Zelenski u svojih 10 točaka ne da to traži, već onemogućava. Predmet budućih pregovora pretvara u preduvjet. Kaže - pregovori da, ali kada se svi Rusi povuku s teritorija Ukrajine. O čemu će onda pregovarati? Svrha pregovora i jest da se nađu modaliteti povlačenja Rusa sa što većeg dijela ukrajinskog teritorija i da se nađu modaliteti formuliranja budućeg statusa sada okupiranog područja, kazao je Jakić.

- Ako u uvjet za pregovore postavljate nešto za što znate da će druga strana odbiti, onda znači da - pregovore nećete, naglasio je.

Rusija je rezervirana, kaže, ali u načelu nije odbila kineski prijedlog. Smatra da je kineski prijedlog jedina valjana osnova na temelju koje se može dalje.

"Kraj Putina ne znači i kraj rata"

Vidmarović također smatra da je mir još jako daleko s obzirom na ratnu situaciju u Ukrajini. Kaže da je mir uvjetovan potpunom pobjedom Ukrajine s progonom svih ruskih snaga s teritorija Ukrajine. Napominje da se u SAD-u može vidjeti kako se mijenjaju stajališta u vezi s ratom u Ukrajini - od pregovora, pa totalne pobjede, a da se sada opet govori o nemogućnosti totalne pobjede.

Istaknuo je i da tko god došao nakon Vladimira Putina, situacija će se samo nastaviti te da kraj Putina ne uvjetuje prestanak borbi i rata. 

Ukrajinska "Oluja"?

Hoće li se dogoditi ukrajinska "Oluja" ovisi o tome na koji način će se dalje događati opremanje ukrajinskih oružanih snaga. Oni već sada bez izdašne pomoći Zapada i SAD-a ne bi imali dobru perspektivu, tj. vrlo brzo bi se rat završio na veliku štetu Ukrajine, kazao je Ogorec.

- Hoće li imati snage za ofenzivu, hoće li doći dovoljno tehnike, kako će se ta tehnika pokazati u borbenim djelovanjima na prostoru Ukrajine, to ćemo tek vidjeti, istaknuo je Marinko Ogorec. 

Što će presuditi? 

- Ovo je rat materijala i materijal ovdje ima vrlo veliku ulogu. Ukrajinski prostor je ravan. Tu tehnika i oklopna sredstva dolaze do apsolutno punog izražaja te količina streljiva koja se troši. Zasad ruske snage Ukrajinu drobe. Promijenili su taktiku, koja se pokazuje uspješnom. Vjerojatno će i dalje nastaviti razarati ukrajinsku kritičnu infrasturkuturu. Cilj toga je istjerati što veći broj Ukrajinaca s prostora Ukrajine. Već vidimo da je oko 13 milijuna ljudi iseljeno iz Ukrajine, a oko 8 milijuna ljudi je raseljeno po Ukrajini, dodaje Ogorec.

Jako je loša perspektiva, kaže, ako će se ići na taktiku potpuno spaljene zemlje, po onoj logici - ako Ukrajina ne može biti moja, neće biti niti vaša. 

"Nastavkom rata moguće je da će Ukrajini početi nedostajati 'živa sila'"

Jakić smatra da ako se dalje nastavi s ratom u jednom trenutku Ukrajini će početi nedostajati "živa sila".

- Ne znamo gubitke u Ukrajini. Oni objavljuju ruske gubitke u ogromnim ciframa, a to isto nitko ne može provjeriti pa čak i zapadni mediji dodaju "ne možemo provjeriti". Ako ostane politika - pobjeda Ukrajine - koliko god nerealna bila, Ukrajina gubi "živu silu", pa će doći trenutak kada će Zapad morati slati svoju "živu silu", rekao je. Ako se, kaže, prije toga shvati da je to nešto što nitko ne želi, onda diplomacija dobiva svoju šansu.

Vidmarović se slaže s tim kako postoji mogućnost slanje "žive sile" u Ukrajinu, ali da NATO i SAD to ne žele. 

- U zadnje vrijeme čujem da visoki dužnosnici i senatori u SAD-u govore doslovno: "Ukrajina vodi rat za nas, da mi ne moramo tamo fizički biti na terenu", kazao je. 

- Scenarija o razvoju situacije je jako puno. Vjerujem da sve dok postoji novčana pomoć, dok postoji pomoć oružjem, Zapad nema razloga slati svoje snage fizički na teren. Međutim, tko zna, istaknuo je Branimir Vidmarović.