Geopolitička kriza bez jasnog rješenja: Diplomacija traje, ali raste pesimizam

Rat na Bliskom istoku i dalje potresa globalnu stabilnost, a neizvjesnost oko Hormuškog tjesnaca dodatno produbljuje strah od šire krize. Unatoč primirju, otvorena su ključna pitanja: hoće li Iran i Sjedinjene Američke Države nastaviti pregovore, kakvu će ulogu igrati Kina te kako će energetska kriza utjecati na zračni promet. U takvom kontekstu, budućnost Libanona ostaje posebno neizvjesna.

Situacija postaje sve neizvjesnija

Vedran Obućina, politolog, stručnjak za Bliski istok ističe da "još uvijek postoji mogućnost da će doći do nekog oblika pregovora", ali upozorava kako situacija svakim danom postaje sve neizvjesnija.

Naglašava da se istodobno "pruža ruka, a s druge strane se govori o prijetnjama", što pokazuje da strane i dalje pokušavaju "maksimalizirati svoje zahtjeve" i pronaći rješenje.

Ipak, sve je više razloga za pesimizam jer dolazi do "nemogućnosti da se preokrene ova situacija", a pregovori su opterećeni jednostranim interesima – prije svega jer se, kako kaže, "ne govori o nekim kolektivnim interesima koji bi mogli zadovoljiti sve strane".

Kao jednu od ključnih prepreka izdvaja Hormuški tjesnac i širi geopolitički kontekst, ističući da je u prvi plan došla "globalnija priča" koja uključuje Kinu, budućnost petromonarhija te pitanje dolara i petrodolara.

Mogući kompromisi u Islamabadu

Gordan Akrap, prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti "Dr. Franjo Tuđman", komentirao je stanje pregovora oko iranskog nuklearnog programa i sigurnosne situacije na Bliskom istoku, ističući da, unatoč prekidu izravnih razgovora, diplomatski procesi i dalje traju.

Smatra da je pitanje Hormuza "malo jednostavnije nego pitanje nuklearnog potencijala", uz ključnu poruku: "Iran ne smije imati nuklearno oružje, jer da ga ima, vidi se da bi ga sada upotrijebio".

- Iranci su pristali na zamrzavanje tog programa obogaćivanja urana na pet godina, Amerikanci su tražili dvadeset, i da se atomsko oružje, odnosno obogaćeni uran, pohrani izvan Irana, primarno u Pakistanu, jer to je jedina islamska država s atomskim oružjem i oni znaju kako to raditi. Iranci to ne žele, rekao je Akrap.

Ističe kako će Iranci morati popustiti i to napraviti, jer se situacija na terenu mijenja.

- Dva američka razarača prošla su kroz Hormuz, provjerili su stanje mina i rekli: čist je prolaz, znači nema minskih polja tuda kroz koje smo mi prošli.

Dodaje i da poruke iz Washingtona i Teherana sugeriraju mogućnost kompromisa, pa zaključuje kako "vrlo vjerojatno možemo očekivati neke kompromisne prijedloge", uz najave novih razgovora u Islamabadu između američkih i iranskih predstavnika.

Trumpove poruke proturječne, i SAD-u potrebni pregovori

Đana Luša, politologinja, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, ocjenjuje da je iznimno teško jednoznačno tumačiti izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa, ističući kako su se tijekom posljednjih tjedana njegove poruke o ratu i pregovorima često mijenjale i bile međusobno proturječne.

Govoreći o logici pregovora, Luša postavlja pitanje kojoj su strani oni zapravo potrebniji. Iako se u javnosti često smatra da su pregovori prioritet Iranu, ona upozorava da interes postoji i na američkoj strani, s obzirom da ranije postavljeni ciljevi, prema njezinoj ocjeni, nisu ostvareni.

- Ako vidimo ciljeve koje je predsjednik Trump komunicirao na samom početku… niti jedan od tih ciljeva, po meni, nije ostvaren, istaknula je, navodeći kao ključne ciljeve uništenje iranskog nuklearnog programa, ograničavanje balističkih projektila, promjenu režima i slabljenje iranskih saveznika.

Dodaje i da je Iran u međuvremenu stekao određenu stratešku prednost, posebno kroz utjecaj na Hormuški tjesnac i globalne energetske tokove.

- Iran je ostvario onu prednost koju nije imao prije početka napada, dakle zakontrolirao je Hormuški tjesnac i time utjecao na globalne tokove nafte, kazala je.

Luša upozorava i na kontradikcije u američkom pregovaračkom pristupu, navodeći da se istodobno komuniciraju različiti i teško uskladivi zahtjevi.

- Kada smo sjeli za stol, vidjeli smo da je J.D. Vance došao opet s maksimalističkim ciljevima, rekla je, dodajući da je bilo nerealno očekivati da će ih Iran prihvatiti.

Zaključno ocjenjuje da se sukob dodatno zakomplicirao.

- Vjerujem da bi predsjednik Trump u ovom trenutku okončao rat, da može. Međutim, rat je eskalirao na raznim razinama i sada treba tražiti izlaznu strategiju. Kakva će ona biti, ostaje da vidimo, naglasila je.

Opskrba gorivom stabilna, ali troškovi dosežu rekordne razine

Slaven Žabo, direktor komercijalnih poslova Croatia Airlinesa upozorio je na značajan utjecaj aktualnih geopolitičkih okolnosti na troškove poslovanja avioprijevoznika, posebno kroz snažan rast cijena mlaznog goriva.

Istodobno, istaknuo je da je kompanija u prvom kvartalu zabilježila operativni rast te povećanje broja putnika.

- U prvom tromjesečju ostvarili smo rast broja prevezenih putnika od 22%, odnosno prevezli smo čak 74.000 putnika više, rekao je.

Međutim, naglasio je da su troškovi goriva u snažnom porastu i da to predstavlja veliki izazov za industriju.

- Porast troškova mlaznog goriva za avioprijevoznike u ovom trenutku je na nivou od 115% i uzrokuje cijelom sustavu avioprijevoza značajne gubitke, upozorio je.

Dodao je kako će i Croatia Airlines zbog toga u ovom dijelu godine imati višemilijunske gubitke, unatoč rastu prometa putnika.

Istknuo je kako je kompanija, kako bi ublažila učinke rasta troškova, uvela krizno upravljanje i optimizaciju poslovanja.

- Kroz mjere optimizacije reda letenja i mreže, kroz optimizaciju kapaciteta i operativnu učinkovitost pokušavamo donekle kompenzirati novonastale troškove, rekao je. Žabo.

Naglasio je i kako u ovom trenutku nisu imali problema i poteškoća opskrbe gorivom.

- Na svim našim destinacijama je gorivo bilo dostupno. Mi smo, naravno, osigurali redovitost reda letenja i u ovom trenutku prevozimo oko 5.100 putnika dnevno. Naravno, u dnevnoj smo komunikaciji i sa zračnim lukama na našim destinacijama i s dobavljačima goriva i uveli smo, dakle, dodatne mjere u sustav planiranja goriva kako bismo osigurali nesmetanu opskrbu gorivom, zaključio je.

Izrael i Libanon

Obućina ocjenjuje da je teško očekivati da bi Libanon mogao biti uključen u eventualni širi dogovor o miru na Bliskom istoku, unatoč pokušajima da se cijela regija sagleda kao jedinstveni pregovarački paket.

Objašnjava da je razlog tome kompleksna sigurnosna situacija na terenu, posebno na jugu Libanona, gdje Izrael odgovara na prijetnje iz tog područja.

Govoreći o unutarnjem stanju u Libanonu, opisuje državu kao duboko podijeljeno društvo s paralelnim sustavima organiziranim po vjerskim linijama, što otežava funkcioniranje institucija i političku stabilnost.

Obućina podsjeća i na povijesni utjecaj vanjskih aktera, ističući ulogu Sirije i Irana u oblikovanju libanonske političke scene, posebno kroz jačanje Hezbolaha kao ključnog političkog i vojnog aktera u zemlji.

- Mislim da za sada maksimalistički Izrael ide prema ideji da okupira južni Libanon na isti način kao što je okupirao Golan kako bi napravio jednu tampon zonu i tako zaštitio od čestih napada koji idu na sjever Izraela, rekao je.

Kineska uloga

Akrap ističe da je uloga Kine ambivalentna, složena i kompleksna u cijeloj toj priči.

Ističe kako su Sjedinjene Američke Države uvele restrikcije kretanja brodova povezanih s Iranom kroz Hormuški tjesnac, dok se promet prema drugim zaljevskim lukama odvija bez ograničenja. Cilj takvog poteza, prema Akrapu, jest ekonomski i politički pritisak na Teheran.

- Žele pokazati Iranu: i mi možemo zatvoriti tjesnac, drugo, zaustavit ćemo vam prihod novca, i treće, mi smo ipak sila, ne vi, pojašnjava Akrap.

U tom kontekstu ističe se i kineska reakcija, uključujući poruke iz Pekinga da se američke snage ne bi trebale miješati u kineski pomorski promet, kao i pokušaji diplomatskog pozicioniranja kroz prijedloge "četiri načela" za rješavanje krize.

Akrap smatra da Kina kroz takve inicijative nastoji vratiti ključne pregovore pod okrilje Vijeća sigurnosti UN-a, gdje ima pravo veta, što vidi kao dio šire strategije globalnog utjecaja.

Ipak, upozorava da Kina, unatoč razvoju mornarice, još uvijek nema sposobnosti projiciranja pune pomorske moći na otvorenim morima.

Navodi i primjer kineskog broda koji je pokušao proći kroz Hormuz, ali se, kako kaže, povukao nakon američkih upozorenja.

- Kina neće ništa posebno napraviti. Ali da ona u svakom slučaju sudjeluje i pomaže Iranu u obavještajnom smislu, isto kao i Rusija, o tome ne treba dvojiti, zaključio je Akrap.