Papa Franjo - zašto je njegov pontifikat ostao u srcima ljudi

Podsjetimo na nekoliko nezaboravnih trenutaka iz pontifikata pape Franje. Zanimljiv je i način kako je Papa komunicirao i svijetom pronosio nadu i milosrđe.

Papa Franjo brzo je osvojio srca ljudi. Prvom gestom dao je naslutiti da će njegov pontifikat biti drukčiji, zanimljiv i spontan. „Braćo i sestre, dobra večer” bile su prve riječi kojima se novi papa obratio okupljenim vjernicima. Zatražio je od prisutnih vjernika da mole za njega.

Iako je zbog svoje službe trebao susretati brojne svjetske moćnike i govoriti u važnim organizacijama, njemu je draže bilo susretati ljude, radnike, roditelje, župnike, siromašne, migrante. Svakog dana pronašao je vremena za njih.

Posebno je bio osjetljiv na djecu koja su svojim pitanjima znala zagaziti u ozbiljne teološke teme, poput dječaka Emanuelea iz župe na periferiji Rima.

- Dođi k meni i šapni mi na uho (...) Plakao je zbog svoga tate. Pitao sam ga smijem li ovo podijeliti s vama, rekao je da mogu. Pitao me za tatu koji je nedavno umro. On je bio ateist, ali je sve četvero nas djece dao krstiti. Bio je dobar čovjek i zanima ga je li on u raju? Bog je sigurno ponosan na tvog tatu, znaš, jer lakše je vjernicima krstiti djecu nego ateistima, i to se Bogu sigurno svidjelo. Razgovaraj i moli sa svojim tatom. Hvala ti za hrabrost, kazao je papa Franjo.

Danas Emanuele ima 14 godina i taj je trenutak u životu njegove obitelji iznimno važan.

- Nije bilo lako dobiti odgovore na sumnje koje sam imao. Odgovor koji mi je on dao ne bih mogao dobiti ni od kog drugog ni na bilo kojem drugom mjestu, kazao je Emanuele Balderi.

- Nakon trenutka se preporodio u mirnoći i molitvi jer znao je da se može moliti svom tati, jer je znao da je tata tamo, izjavila je majka Elisabetta Pacciotti.

Neumorno je vapio za mirom u ratnim zonama. No to nije bilo tek deklarativno, na audijencijama, nego i osobno koliko je mogao. Zanimao se za obične ljude.

- Yousuff, kako si?

- Dobra večer, Sveti Oče.

- Dobra večer, kako si? Što ste jeli večeras?

- Ostatak piletine od jučer.

Ovako su izgledali njegovi svakodnevni razgovori sa župnikom u Gazi – opušteno, neopterećeno.

Susreo se tijekom godina s raznim ljudima, pa i nagledao mnogočega. No osmijeh mu je gotovo uvijek bio na licu, bilo da je dijelio čokoladna jaja djeci za Uskrs ili kada je dirigirao ispred grupe hodočasnika kako bi gospođi čestitali rođendan.

Opuštenost i smisao za humor bili su dio njega. Zato su mu prošle godine u goste došla najzvučnija imena svjetske komičarske scene. Došli su ljudi koji nas godinama nasmijavaju, a u Franji su vidjeli „ono nešto”. Franjo im je, opet na svoj način, govorio o važnosti humora za svakodnevni život.

- Meni se sviđa svakodnevno moliti. To radim već 40 godina, molitvu sv. Thomasa Moorea. "Bože, daj mi smisao za humor", rekao je papa Franjo.

Osmijeh nije skidao s lica ni kada je bio sa sportašima. Mnogo je govorio o važnosti sporta za povezivanje te ga isticao kao način povezivanja ljudi. U njegovoj talijansko/argentinskoj naravi nogomet je bio duboko urezan u srce, posebno klub iz djetinjstva, San Lorenzo, čiju je imao iskaznicu. U Vatikan su mu došli pokazati povijesni pehar osvojene Cope Libertadores.

- Pozdravljam prvake Amerike, momčad San Lorenza ovdje prisutnu. Taj klub dio je mojeg kulturnog identiteta, rekao je papa Franjo.

Tijekom svojih četrdesetak apostolskih putovanja posjetio je 68 zemalja. Obično su to bile periferije svijeta, i u geografskom i u smislu kršćanske prisutnosti. Istočni Timor, Papua Nova Gvineja, Mongolija, Mjanmar. Kao da je slutio što slijedi, Franjo je za kraj svog životnog putovanja odabrao doći među ljude i poručio:

Braćo i sestre, sretan Uskrs!