Priče ukrajinskih izbjeglica u Krakovu: Srce im je u Ukrajini

Krakov, gradu u Poljskoj, primio je čak 150 tisuća ukrajinskih izbjeglica. Smješteni uglavnom u prihvatne centre, ne žele ne raditi ništa, nego se što prije integrirati u poljsko društvo. 

Velika kuća u Krakovu sada je novi dom šezdesetak ukrajinskih žena i djece. Sjećanja su im prepuna strahota. Katerinin suprug ostao se boriti. Nisu se čuli već danima.

- Dok smo još bili kod kuće i skrivali se s djecom u podrumu, nakon nekoliko dana, on i ja smo se složili da imamo istu želju, da ako padne na nas bomba, onda je bolje da svi zajedno poginemo, da cijela naša obitelj pogine odjedanput. Kako se ne bi dogodilo da preživi samo jedan i ostane sam, rekla je Katerina Karvan, Vinica.

Njezina susjeda neprestano se moli. Puna je nade.

- Biblija me umiruje. Željela bih kući. Kad čitam, uspijevam barem malo zaboraviti na sve, kaže Nina Hula, Vinica.

Darina Tatarenko ne zaboravlja jezive dane u svome mjestu pod ruskom okupacijom. Onamo se, kaže, ne vraća.

- Nismo smjeli napustiti kuću, nismo smjeli razgovarati sa susjedima, nismo smjeli napustiti mjesto. Nismo imali dovoljno hrane, struju ni vodu, priča Darina.

Kad je rat počeo, svi su htjeli pomoći. Sada je potražnja za hranom veća od onoga što stiže.

- Trebamo rižu, tjesteninu, sir, jogurt. Sve trebamo jer ovdje je 60 ljudi i moraju jesti svakoga dana, poručio je Dominik Klos, Caritas Krakov.

U Tauron areni veliki registracijski centar. Dobiti poljski PESEL broj znači početi novi život.

- Primimo na šalterima do 1000 ljudi dnevno. Prijašnjih tjedana redovi su bili znatno duži. PESEL broj Ukrajincima je važan jer s njim mogu ostvariti novčanu pomoć, pronaći posao ili osigurati mjesto u školi za svoju djecu, rekla je Katarina Fiedorowicz, glasnogovornica Arene Krakov.

Nikakav novac ne može zamijeniti domovinu. Srce im je u Ukrajini, a nova stvarnost tjera ih pripremati se na to da se možda nikada neće vratiti.