Pronađen stari vikinški brod

Mnogi će reći da je bez vikinških brodova Norveška poput Egipta bez piramida. Ovoga ljeta u toj je zemlji krenulo arheološko iskapanje jednog vikinškog broda nakon cijelog stoljeća.

Mnogi će reći da je bez vikinških brodova Norveška poput Egipta bez piramida. Ovoga ljeta u toj je zemlji na dalekom sjeveru krenulo arheološko iskapanje jednog vikinškog broda nakon cijelog stoljeća, pobudilo je to veliki interes tamošnje javnosti. Dok se njihovim životom danas bave i popularne televizijske serije, arheolozi i povjesničari i dalje vode raspravu tko su zapravo bili Vikinzi.  Priču iz Norveške donosi Dragan Nikolić.

Ostaci vikinškog broda, zakopanog ispod velikog broja grobnih nasipa, uz nekoliko velikih kuća izgrađenih u vikinškom stilu, otkriveni su uz pomoć georadara visoke rezolucije 2018. Istraživanja su počela godinu poslije. Pretpostavlja se da je brod bio dug do 24 metra i da potječe iz ranog vikinškog razdoblja, njegov donji dio još je očuvan. Iskapanje će trajati do početka 2021.

- Imamo velika očekivanja. Ipak, ne očekujemo da ćemo pronaći još jedan brod poput poznatog Oseberga, s dobro očuvanom drvenarijom. Puno je podataka skriveno u tlu. Uglavnom su ostali otisci, ali uz modernu tehnologiju možemo brod detaljno rekonstruirati, rekao je Håkon Glørstad, direktor Muzeja kulturne povijesti.

Vikinzi su svoje kraljeve i vođe zakapali u brodovima koje su izvlačili na kopno i ostavljali ispod nasute zemlje. Najnoviji je pronađen na dubini od 50 centimetara. Njegovo otkriće moglo bi baciti novo svjetlo na vikinške srednjovjekovne ekspedicije. Između 8. i 11. stoljeća iz Skandinavije su doprli do Rusije i Istanbula na istoku, Sicilije i Grčke na jugu, Grenlanda i Sjeverne Amerike na zapadu…

Karen Marie Christensen, arheologinja u Sveučilišnom muzeju Tromsø, kaže da postoje zapisi o nasilnim vikinškim napadima diljem Europe.

- Vikinško doba počelo je napadom na jedan samostan 793. godine. Kraj njihova doba označava bitka za Hastings u južnoj Engleskoj 1066. godine, dodaje.

U Norveškoj su dosad pronađeni dobro očuvani ostaci samo triju vikinških brodova. Jedan od njih jest poznati Oseberg, koji potječe iz 820. godine. Riječ je o najvećem iskopanom brodu na svijetu. Devedeset posto hrastovine od koje je načinjen na njemu je izvorno.

Ellen Marie Næss, arheologinja u Muzeju vikinškog broda, izjavila je  da je Oseberg pronađen 1904. godine.

- To je najljepši vikinški brod ikad pronađen. Mogao je ploviti do Engleske, Irske i slično. A onda je nanovo upotrijebljen kao grob za dvije bogate i važne dame, koje su pokopane sa svim svojim stvarima, kazala je Ellen Marie Næss.

Muzeolozi Oseberg, koji priča priču o životu i obredima gornjeg staleža na teritoriju današnje Norveške u vikinško doba, žele ojačati. Prije dvije godine je izvagan. Prvi je put takvo što učinjeno s cijelim vikinškim brodom. Razlog - logistički zahtjevan premještaj Oseberga u novi muzej, koji Norvežani planiraju završiti do 2023., dvadeset godina nakon što se pojavila ta ideja.

- Postojeći muzej je mali i staromodan. Htjeli bismo još izložiti puno drugih stvari iz vikinškog razdoblja. Muzej kulturne povijesti jedini u postavu ima vikinšku kacigu i puno mačeva i nakita, a sve to nalazi se u drugoj zgradi. Za posjetitelje to nije financijski povoljno. Jer nakon što vidite vikinški brod, morate otići u drugi muzej da biste vidjeli ostatak postava, kazala je arheologinja Ellen Marie Næss.

I na arhipelagu Lofoti, unutar arktičkog kruga, nalazi se jedan vikinški muzej. Nastao je na mjestu arheološkog otkrića kuće vikinškog vođe 1983. To je dosad najveće takvo otkriće na norveškom te uopće na europskom teritoriju. Nikad tako sjeverno.

Sunniva Wilberg Halvorsen, kustosica u Vikinškom muzeju Lofotr, izjavila je da je otkriće na ovoj arheološkoj lokaciji nevjerojatna stvar. Kuća s okolnim zemljištem najveća je kuća nekog od vođa iz vikinškoga doba u cijeloj Europi, kaže i dodaje da je dugačka 83 metra, a široka devet metara.

Jedno je to od desetak takvih vikinških sjedišta. Rekonstruirana replika svjedoči o originalnoj kući izgrađenoj 500 g.pr.n.e., služila je svrsi gotovo pola stoljeća. Vikinški vođa na Lofotima je vladao s otprilike 1000 ljudi. Na lokaciji su pronađene i velike količine stakla, što je posebnost u norveškoj arheologiji, budući da je ono moralo biti doneseno iz južne Europe.

- Nalazimo se u sjevernoj Norveškoj, dug je put do juga zemlje. Trebalo je mjesec dana brodom do južne Skandinavije, a zatim su Vikinzi putovali i dalje na jug kako bi kupili ili ukrali artefakte, budući da su činili oboje, kaže Sunniva Wilberg Halvorsen.

Brodovi su bili glavni razlog uspješnih vikinških osvajanja. Za razliku od drugih vojski, napadali su s mora uz pomoć svojih izduženih brodova uskog dna, koje su zbog vrlo plitkih kobilica mogli izvlačiti na obalu i iznenadno osvojiti neko naselje, i pod okriljem noći.

Karen Marie Christensen, arheologinja u Sveučilišnom muzeju Tromsø, kaže da su se u Europi držali blizu obale i da su koristili prepoznatljive točke. Imali su brodove s ravnim dnom i stoga su mogli rijekama doploviti daleko uzvodno, što je mnoge iznenadilo.

Godišnji vikinški sajam u Tromsøu okuplja poklonike vikinškog načina života sa sjevera Norveške. Postoji pedesetak takvih organizacija diljem zemlje, neke imaju i stotinjak članova. Na takva druženja na otvorenome u ljetnom razdoblju dolaze ljudi iz cijele Skandinavije, ali i Europe.

- Vikinzi su često portretirani kao brutalni ljudi koji čine prepade i siluju. Ali oni nisu bili takvi. Uglavnom je bila riječ o farmerima. Ponekad bi neki od njih postali Vikinzi. Plovili su u inozemstvo i izvršavali prepade. Ali kada bi s time završili, bili su trgovci, izjavila je Liv Elin Roberg, Vikinški klub Tromsø.

Reputacija miroljubivih trgovaca u Engleskoj i Irskoj, gdje se dosta njih naselilo kao poljoprivrednici, odudara od općeprihvaćenog narativa prema kojemu su Vikinzi uglavnom bili krvoločni ratnici i trgovci sa sjevera Europe opčinjeni zlatom. Da, naveliko su krali. Pljačkali crkve, oduzimali stoku, novac, hranu, žene. Palili osvojena naselja...

- Sada su zbog velike medijske pažnje Vikinzi vrlo popularni. O njima se snimaju televizijske serije, sprema se i nekoliko filmova. Ne mislim da bismo htjeli da nas se brendira kao Vikinge. Jer i stranci misle da su Vikinzi bili isključivo brutalni ljudi. A to nije istina, istaknula je Liv Elin Roberg.

Većinu povijesnih zapisa o vikinškoj invaziji na Englesku ostavili su tamošnji redovnici, koji kao žrtve osvajača nisu mogli biti objektivni. Raširena shvaćanja o Vikinzima kao barbarima 1960-tih i 70-tih počela su se preispitivati. Arheolozi su se tada počeli koristiti nordijskim sagama kao najpouzdanijim izvorima. U njima se može pročitati, primjerice, i da Vikinzi nikada u stvarnosti nisu nosili kacige s rogovima. To je postalo dio njihova portretiranja tek od 19. stoljeća. Rogove su upotrebljavali za komunikaciju te kako bi iz njih pili.

- Najpoznatiji stil ukrašavanja za vikinškog razdoblja bio je tzv. životinjski stil. Bio je prisutan u različitim stilovima. Riječ je o fantastičnom načinu ukrašavanja na metalu, drvetu, kamenu, izjavila je arheologinja Karen Marie Christensen.

Vikinzi su vjerovali da se svijet sastoji od devet carstava. Drvo života okružuje zmija koja drži svijet na okupu. Vikinška legenda kaže da je rasla u oceanu sve dok njezino tijelo nije obavilo cijelu Zemlju i dok se ustima nije mogla uhvatiti za rep. I da će svijetu doći kraj kada pusti taj rep. Zato je i dobila ime Zmija svijeta.

- Ydrasil tj. Drvo života stajalo je u sredini carstva bogova. Nisu svi bogovi bili moćni, poput naših. Bili su poput ljudi, imali su različite osobine. Ljudi su govorili o bogovima. Ne uvijek s poštivanjem, ponekad i kroz šale, kaže kustosica Sunniva Wilberg Halvorsen. 

Do sredine 9. stoljeća Vikinzi su uglavnom bili pogani. Sva nordijska božanstva, predvođena Odinom, Thorom i Freyom (prema nekima od tih božanstava nazivali su i dane u tjednu), opstala su samo u norveškim i islandskim sagama. Mnogo Vikinga prigrlilo je u konačnici kršćanstvo.

- Ne volim kad ljudi misle da sam poput Vikinga, koji su naokolo prepadali, silovali, ubijali ljude. Nadam se da smo napredovali kao vrsta. S druge strane, ima stvari koje od Vikinga možemo naučiti. Bili su radoznali, mogli su se prilagoditi, susretali su se s ljudima i od njih učili, izjavila je arheologinja Ellen Marie Næss.

Tijekom vikinškog doba i razdoblja starih kraljeva udareni su temelji danas ponosne norveške nacije, koja je samostalnost stekla tek 1905. Vikinzi su možda dalek, ali neizbježan dio genskog koda, ne samo suvremene norveške, već i švedske i danske nacije…