18:00 / 15.02.2020.

Autor: Gordan Žvanović/Agenda/IMS/HRT

Putinova braća po naftovodu

-

-

Foto: - / -

Da nije nafte i njezine cijene, bismo li ovih dana svjedočili napuklinama u bratstvu Rusije i Bjelorusije?
I savezništva i neprijateljstva kovana su već desetljećima, a ratovi izbijali, i zbog otkrića i podijela energetskih resursa na planetu. I stalna u tome samo mjena jest. Jer da nije nafte i njezine cijene, bismo li ovih dana svjedočili napuklinama u bratstvu Rusije i Bjelorusije? Ili je zapravo to bratstvo i nastalo na energetskim interesima?

Nakon više od 25 godina prvi posjet američkog državnog tajnika Bjelorusiji, koju nazivaju i posljednjom europskom diktaturom. Zapad joj je 2006. nametnuo sankcije zbog sumnje u namještanje izbora i kršenje ljudskih prava tijekom autoritarne vladavine Aleksandra Lukašenka. No, većina je sankcija ukinuta nakon što je Lukašenko pustio političke zatvorenike i pokazao veću toleranciju prema oporbi.

Mike Pompeo došao je ponuditi ruku prijateljstva, ali i jeftinu američku naftu, kao alternativu ruskoj. Kao znak dobre volje, unatoč prijašnjim najavama, Bjelorusija se nije našla na popisu zemalja za čije građane vrijedi zabrana putovanja u SAD. Pompeo je došao i vidio, ali ne čini se da je pobijedio.

Nedugo nakon njegova posjeta Lukašenko odlazi u Soči na sastanak s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Tradicionalno dobri odnosi dviju saveznica narušeni su zbog izostanka ovogodišnjeg ugovora o opskrbi ruskom naftom, kao i zbog Lukašenkovih optužbi na račun Kremlja da Bjelorusiju pokušava prisiliti na uniju s Rusijom. Isporuka nafte Bjelorusiji početkom godine gotovo je potpuno obustavljena.

Smještena između Ruske Federacije i zemalja članica NATO-a, Bjelorusija ima ključnu ulogu u transportu ruskih energenata prema ostatku Europe. Odlučan je stoga Vladimir Putin da bjeloruskog čelnika zadrži u krugu bliskih suradnika. Tu je suradnju Bjelorusiji godinama plaćao jeftinom naftom i plinom kao i financijskim pozajmicama, što je Moskvu stajalo nekoliko milijardi dolara godišnje. No ta se praksa u posljednje vrijeme počela mijenjati, uz negativne posljedice za bjelorusku blagajnu.

Lukašenko je, barem naizgled, ostao rezerviran, dijelom i zbog skorih predsjedničkih izbora. No nakon sastanka poprilično je jasno dao do znanja čiji je igrač i na hokejaški teren izašao u istom timu s ruskim predsjednikom. Bjelorusija nije izolirani slučaj. Rusija svoje bogatstvo energentima redovito koristi za širenje vanjskopolitičkog utjecaja u cijeloj regiji. Jedan od najboljih primjera je Ukrajina. Posljedice sporova oko opskrbe ruskim plinom utjecale su i na vladajuće u Kijevu. Plinska kriza koja je počela 2008. rezultirala je obustavom opskrbe tog energenta za više europskih zemalja, a spor je prekinut 2009. sporazumom Vladimira Putina i tadašnje ukrajinske premijerke Julije Timošenko. Zbog potpisivanja desetogodišnjeg ugovora s Rusijom Timošenko je pod optužbom za zloporabu ovlasti 2011. osuđena na sedam godina zatvora.

A bjeloruska je vlada nakon sastanka u Sočiju najavila je da će naftu ove godine kupiti od Rusije, i to po tržišnoj cijeni. Ne pristaju na blisku uniju s Moskvom pa su za kaznu cijene energenata porasle. Usporedbe radi - Bjelorusija je 2006. 1000 kubika ruske nafte plaćala samo 46 dolara, dok je primjerice cijena za Njemačku bila čak šest puta veća. Unatoč visokoj cijeni, Lukašenko nije dvojio na koju će stranu. U hokeju je momčad koja je zaigrala protiv Putina izgubila s čak devet golova razlike.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!