Špelić: SAD i Izrael suočeni s režimom spremnim na napade

Gost radijske emisije Intervju tjedna bio je Dario Špelić, novinar i urednik emisije Povijest četvrtkom. U razgovoru je komentirao aktualne vojne operacije na Bliskom istoku te objasnio koje interese velikih sila vidi u pozadini i kakvi su mogući scenariji razvoja situacije.

Rast Kine pokreće nove sukobe

- Teško je znati kamo sve ovo ide. Ne mislim da je riječ o činu ludila ili o nečemu što se dogodilo u naletu impulsa. Riječ je o procesu koji traje još od prvog mandata Donald Trump – pokušaju da se kineski duh vrati u bocu, rekao je Špelić, pritom podsjeća na poznato objašnjenje rata iz antičke povijesti koje je dao Tukidid u djelu Povijest Peloponeskog rata.

- Tukidid je pokušao objasniti zašto je Sparta zaratila s Atena i napisao je jednu rečenicu: ‘Atenjani su postajali sve moćniji i to je zadalo strah Lakedemonjanima, pa su napali Atenu.’ U jednoj rečenici objasnio je rat koji je trajao više od 20 godina, ističe Špelić koji smatra da se slična logika može primijeniti i na današnje globalne odnose.

- Sjedinjene Američke Države su u strahu da razdoblje njihove hegemonije polako dolazi kraju. Uspon Kina je nevjerojatno brz, strelovit i uporan. Unatoč svim predviđanjima da će se tamo dogoditi neki potresi ili čak puč, to se još uvijek nije dogodilo, kaže.

Dodaje kako se od početka ove godine mogu uočiti dva događaja koja imaju zajedničku poveznicu.

- Imate slučaj s predsjednikom Nicolásom Madurom, a nakon toga i napad na Iran. Ono što povezuje te dvije zemlje jest da su bogate energentima – naftom i plinom – i da su gotovo 90 posto svoje nafte izvozile u Kinu, često po posebnim aranžmanima, objašnjava.

Prema njegovim riječima, dio tih aranžmana uključivao je i plaćanje u kineskoj valuti.

- Kina je dio nafte plaćala u juanima, pa se pojavio takozvani ‘petrojuan’. Do tada je u svijetu postojao samo ‘petrodolar’. Ako ste, primjerice, htjeli kupiti naftu u Saudijska Arabija i platiti je u eurima, gledali bi vas kao da ste pali s Marsa. Međutim, čini mi se da je 2022. prvi put dio saudijske nafte prodan Kini za juane, kaže Špelić.

Zaključuje kako se današnja politika velikih sila u velikoj mjeri svodi na pokušaj ograničavanja kineskog utjecaja.

- Priča o rastu Kine bila je nešto što je Trump već u prvom mandatu najavio kao problem koji želi dovesti u red. Danas se čini da se politika vodi tako da se kineski interesi pritišću gdje god je to moguće – pa ako ništa drugo, da Kina i dalje kupuje naftu iz Venezuele ili Irana, ali više ne po diskontnim cijenama, rekao je.

Teško je predvidjeti što će se dogoditi u Iranu

Osvrnuo se i na rat u Iranu, te naglasio kako je u ovakvim situacijama vrlo teško predvidjeti razvoj događaja.

- Kad je u pitanju Iran, neću puno pogriješiti ako kažem da se ni 1978. nije znalo kamo sve to vodi. U trenutku kada je bilo jasno da je vlast šaha na izlasku, mnogi stručnjaci za vanjsku politiku pokušavali su predvidjeti što će se dogoditi. Gotovo nitko nije rekao da će nastati Islamska republika, istaknuo je Špelić.

- Govorilo se o lijevoj vladi, liberalnoj vladi, čak i o mogućnosti da u vlast uđu komunisti, jer je iranska komunistička partija imala gotovo milijun članova. Nitko nije očekivao stvaranje Islamske republike, dodao je.

Zbog toga, smatra, ni danas nije moguće sa sigurnošću reći kako će se situacija razvijati.

- Ono što znamo jest da je Iran zemlja pod napadom. A zemlje koje se nađu pod napadom obično se okupljaju oko režima, kakav god on bio, kaže Špelić, međutim, dodaje kako to ne znači da svi građani podržavaju vlast.

Špelić podsjeća i da iranska vlast kroz povijest nije uvijek bila potpuno nepopustljiva.

- Islamska republika nije uvijek bila tvrda. Znala je procijeniti trenutak za kompromis. Primjer je 1988. godina, kada je postalo jasno da iranske snage više ne mogu izdržati pritisak u ratu sa Saddam Husseinom i Irakom. U isto vrijeme dogodio se i snažan američki pritisak. Tada je srušen iranski Airbus s 290 putnika. U takvim okolnostima iransko vodstvo je odlučilo prihvatiti primirje koje je ponudio Sadam Husein. Ajatolah Hamnei kasnije je rekao da je to za njega bilo ‘kao da pije iz otrovanog pehara’, ali su ipak pristali.

Danas je, kaže Špelić, pitanje kakav bi kompromis uopće bio moguć.

- Pitanje je bi li Iran mogao prihvatiti opciju koju nudi Donald Trump – a to je da u Teheranu bude bilo kakva vlast s kojom Washington može surađivati. Po meni je dobro što Trump to kaže otvoreno. Barem nemamo posla s licemjerjem. Više nema priča o zaštiti ljudskih prava – jasno se kaže da se radi o interesima, ističe Špelić. 

Kao primjer navodi situaciju u Venezuela.

- Pogledajte Venezuelu. Danas ondje vladaju isti ljudi koji su vladali i prije nego što je maknut predsjednik Maduro. Nitko više ne pita za oporbene čelnike koji su očekivali pomoć Sjedinjenih Država. Bitno je samo da Venezuela prodaje svoju naftu na način koji odgovara velikim silama i da novac završava tamo gdje je politički prihvatljivo, zaključuje Špelić.

Iranski režim

Govoreći o iranskom vladajućem režimu Špelić je rekao kako on nije monolit, te da nema smisla očekivati nekakvu crno-bijelu sliku.

- Priča o internoj iranskoj politici trajala bi satima. Tamo imate principaliste koji su konzervativci, imate reformiste koji su vrlo šarolika skupina, a postoje i brojne organizacije izvan vladajućih struktura i parlamenta koje također žele promjene u Iranu. Problem je u tome što sada sve to ide u drugi red jer je zemlja pod napadom. U takvim okolnostima glavno pitanje postaje kako će režim odgovoriti, objašnjava Špelić.

Dodaje kako nije isključeno da bi pojedini iranski dužnosnici mogli postati meta novih napada.

- Ne bih se čudio da onaj koji bude odabran za neku važnu funkciju ponovno postane meta napada – američkog, ali mislim još vjerojatnije izraelskog. Država Izrael to je već radila. Kada je ubijen Ahmed Jasin, osnivač Hamasa, nije prošlo mnogo vremena, a ubijen je i njegov nasljednik Abdel Aziz al-Rantisi.

Unatoč svemu, Špelić podsjeća da je iranski režim kroz povijest preživio brojne ozbiljne udarce.

- Današnji napadi često izgledaju kao spektakularno izvedene operacije, ali 1981. godine nisu bile potrebne stotine aviona. Bila je dovoljna jedna dobro postavljena bomba koju su postavili narodni muđahedini. U jednom danu ubijeni su predsjednik Irana, premijer i nekoliko desetaka visokih dužnosnika Islamske republikanske stranke, koja je tada bila praktički jedina dopuštena politička stranka. Ipak, režim je i to uspio preživjeti i stabilizirati se, kaže.

Zbog toga smatra da je vjerojatno da će vlast u Teheranu preživjeti i aktualnu krizu.

Iran je spreman na dugotrajnu krizu

Špelić ističe kako koalicija SAD-a i Izraela može provoditi snažne vojne udare, ali da se suočava s režimom u Teheranu koji je očito spreman na takvu situaciju.

- Iran je decentralizirao sve svoje snage. Ima 30 pokrajina plus Teheran, a u svakoj pokrajini su Pazdarani – korpus Islamske revolucionarne garde – te basidži, tzv. Homeini vojska. Nije ih doslovno 20 milijuna, ali ih je puno, i funkcioniraju samostalno, bez centralnog upravljanja, planirajući akcije prema potrebi, objašnjava Špelić.

Takva struktura omogućila je Iranu da reagira u više pravaca odjednom, čak i na teritorijima koji su tradicionalno bili prijateljski nastrojeni.

- Primjerice, napadnut je Oman – od svih zemalja Zaljeva bio je najblagonakloniji Iranu – ali to nije spriječilo daljnje operacije. Sve što je potrebno da se stvori kaos: svakodnevno zatvoren zračni prostor iznad Zaljeva, nesigurnost u velikim ekonomskim centrima poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara, Bahreina. Golemi ekonomski stroj skoro pa je stao, kaže Špelić.

Dodaje da zatvaranje Hormuškog tjesnaca ne proizlazi samo iz straha od iranskih raketa ili napada malih brzih čamaca. Problem je u osiguranju brodova.

- Nitko ih ne želi osigurati. Lloyd’s, londonski osiguravatelji i svi ostali jednostavno neće dati novac za teret. Sjedinjene Američke Države su objavile da će dati 20 milijardi dolara za osiguranje brodova, ali JP Morgan procjenjuje da treba oko 350 milijardi. Te novce nema nitko, kaže Špelić.

Posljedice su već vidljive: cijene nafte rastu.

- Uoči ove emisije čuli smo da je probijena granica od 90 dolara. Oxford Analytics tvrdi da, ako se situacija nastavi dulje od mjesec dana, cijena nafte ide na 140 dolara. Sve priče o kontroli inflacije, koja je već i ovako tvrdoglava, padaju u vodu. Dakle, tada ne možete kontrolirati ništa, upozorava Špelić.

Na kraju zaključuje kako je vrlo vjerojatno da iranski režim na ovakvo stanje računa.

Trump i Iran: Politički preokret i izborni rizici

Što se tiče Sjedinjene Američke Države, Špelić kaže da prosječni birač ne vidi ovu akciju kao smislenu.

Ističe nevjerojatan preokret u politici Donald Trumpa prema Iranu.

- Trump je ušao u Bijelu kuću 2017. i pored sebe imao Jeba Busha, koji je govorio da nas je njegov brat učinio sigurnima. A Trump se tada sprdao s njime i ulazak u Irak nazvao je ‘big fat mistake’. 

Preokret u vanjskoj politici, međutim, izaziva neslaganje dijela Trumpove biračke baze.

- Od početka godine vidimo intervenciju za intervencijom, a dio njegove baze se nimalo ne slaže s tim. Treba samo vidjeti koliko se puta njegov potpredsjednik pojavio u javnosti i koliko puta taj potpredsjednik želi biti asociran sa akcijom protiv Irana. Dao je jednu izjavu reda radi. Ili je postalo već preočito da njega nema. Inače se voli stvarno pojavljivati u javnosti i slikati. Dakle to je sad pitanje kako će se to prelomiti na izborima koji dolaze u studenom, kaže.

Ističe kako su u nekim okruzima razlike su minimalne.

- Trumpova nada je da pobijedi uvjerljivo i nastavi dalje. Ako ne, mogao bi se naći u ozbiljnim problemima – gubitak većine u Predstavničkom domu, problemi u Senatu, pa čak i prijetnja opozivom, zaključuje Špelić.

San o velikom Izraelu

Špelić pojašnjava da postoje dvije glavne strategije prema Iranu – američka i izraelska.

- Izraelska strategija još koliko-toliko ima smisla jer se svodi na to da, ako Iran nestane s lica zemlje, nama je bolje, kaže Špelić. Dodaje da Izrael od stvaranja Islamske republike vidi Iran kao stalnu prijetnju, ne samo zbog nuklearnog programa, nego i zbog generalne moći i utjecaja Teherana.

- Kada imate Hezbolah na sjevernim granicama kao upornog neprijatelja, lako je razumjeti zašto je to glavni fokus Izraela. Dobar dio problema s Hamasom 2023. nastao je upravo zato što je izraelska pažnja bila usmjerena na Hezbolah. On je 2006. izbacio izraelske trupe iz Libanona u samo 34 dana, objašnjava Špelić.

Prema njegovom mišljenju, strategija "slomiti iransku moć" dugoročno je rizična.

- Netanjahu kaže: neka ustanu Iranci, Kurdi, Zeri, Baludži… To je kratkoročno rješenje jer kaos nikad ne stvara stabilnost. Kaos u Iraku i Siriji doveo je do stvaranja Islamske države – puno gore posljedice, upozorava Špelić.

Podsjeća da Izrael ima iskustvo iz akcije Mir za Galileju:

- Iz Libana su istjerali PLO i postigli kontrolu, ali su stvorili Hezbolah. Pitanje je možete li u svim pobjedama dobiti ono što stvarno želite – sigurnost. Ja mislim da se sigurnost postiže političkim sporazumom. Jedine sigurne granice Izrael ima s Jordanom i Egiptom, i to mirovnim sporazumima, a ne oružjem.

Pobjeda nad Iranom nije jednostavna

Špelić upozorava i da sukob s Iranom neće završiti jednostavnim proglašenjem pobjede.

- Postoji jedno pravilo u ratu: ne radite stvari koje otežavaju stvaranje mirnog sporazuma. Ako ubijete vrhovnog vjerskog vođu i sustavno obezglavljujete režim, kako mislite s njim sklopiti bilo kakav sporazum? Može li vam on uopće vjerovati? Sve se svodi na to da u 4 do 6 tjedna ovo treba završiti. Ali proglašenje pobjede neće biti lako. Vi možete reći mi smo pobjedili, a onda netko u Teheranu kaže niste, evo mi smo još uvijek ovdje. I šta onda? Hoćemo onda nastaviti daljnjih 4 do 6 tjedana ili ćemo pojačati napade? Ili će nekom stvarno pasti na pamet da se zarati tamo? Što čisto sumnjam jer ipak tih 90 milijuna ljudi su preveliki zalogaj. Svi su mislili zračna sila i ta silina će biti sasvim dovoljna, međutim, pravo pitanje je što ako ne bude i to je zapravo sad veliko pitanje, zaključuje Špelić.