Tragedija u Kočanima: Grad koji plače - "za mene povratka nema"

U požaru u ilegalnoj diskoteci u Kočanima, u noći s 15. na 16. ožujka, život je izgubilo 59 mladih ljudi. Grad je zavijen u crno, a cijela Sjeverna Makedonija ostala je paralizirana tugom i pitanjima na koja još nema odgovora.

U noći sa subote na nedjelju, diskoteka Puls u Kočanima postala je poprište jedne od najvećih tragedija u novijoj makedonskoj povijesti.

Požar koji je izbio zahvatio je unutrašnjost objekta koji nije bio ni legalno registriran za obavljanje takve djelatnosti, a s obzirom na prenapučenost i nedostatne izlaze za evakuaciju, deseci mladih nisu uspjeli izaći živi.

- Kočani dijele sudbinu cijele Sjeverne Makedonije. Privatizacija je u zadnja tri desetljeća podijelila narod, naciju na onih 2-3 posto koji su jako profitirali i na one koji su ostali da krpaju kraj s krajem. Takva situacija izaziva kod ljudi nervozu, nesigurnost. Posljedica toga je da su mnogi mladi otišli van zemlje, naročito sa sela. Sela su nam skoro prazna, rekao je Lazo Dimitrov, urednik i novinar TV Kočani.

Zbog takve privatizacije, par lokalnih moćnika uzelo je sve što se moglo i onda su gospodarili općinom, rekao je i dodao da se znali unaprijed i tko će pobijediti. Kočani su, kaže, 20 godina bili bastion SDS-a, pa su onda došli na vlast VMRO, pa se opet vratio SDS. Međutim, u svakom slučaju, uvijek su Kočani išli prema dolje.

Došla je ta tragedija, mislim da je cijelo društvo krivo, kazao je. Istaknuo je i da se tragedija mogla dogoditi u bilo kojem gradu u Makedoniji.

- To je veliki udarac za ovako malo mjesto. Sad se traže krivci. Vrlo je teško reći. Svi smo krivi, dodao je Dimitrov.

Sestra poginulog Andreja: Otac ga je otišao tražiti

- Bila sam u Njemačkoj, to je bila subota. Mislila sam da je u kući, sigurno spava jer mi je rekao laku noć, kao i uvijek. Nazvala sam ga i nije se javljao. Zvala majku i pitala je spava li. Rekla je da ne spava. Upitala sam gdje je Andrej i nije znala. Krenuli smo ga tražiti, kazala je Bojana Stojanov, sestra poginulog Andreja Stojanova koji je stradao tri dana prije 25 rođendana.

 

Otac ga je krenuo tražiti s njegovom slikom, je li ga tko vidio, prepoznao. Mnogi su mu rekli da je izašao, da pomaže ljudima i iznosi ih van te da je sigurno dobro, izjavila je sestra poginulog Andreja. Brat se u jednom trenutku onesvijestio i više se nije mogao izvući.   

Dimitrov: Bio sam jedini novinar u noći nesreće do 7 sati ujutro

Dimitrov je kazao da mu je sin, koji radi na benzinskoj postaji, u 2.30 u noći javio da je veliki požar u diskoteci i da je možda nešto strašno ondje. 

- Za sedam minuta me opet zove i kaže da tamo već spominju da su preko 20, 30, 50 poginulih. Ja sam onda tamo već bio u 3.30-3.35. Od tada do sedam sati sam bio jedini novinar tamo. Većina onih koji su poginuli, koji su bili ozlijeđeni, već su bili iznijeti, raspoređeni po bolnicama. Pred mene je iznesen čovjek, mrtav, ostavljen na asfaltu. Pa su jurili, pojavio se novi požar na jednom dijelu, pa su opet gasili, kazao je Dimitrov.  

Moram priznati bilo je strašno, rekao je Zoran Todorov, građanski aktivist iz Kočana. Zajedno s prijateljima odmah je došao na mjesto nesreće kako bi pomogli, koliko tko može. 

- To su slike koje ću vjerovatno pamtiti cijeli život. Svi su uradili u tom trenutku koliko su mogli samo s ciljem da pomognu da što više djece bude prevezeno u bolnice s nadom da će proći s lakim ozljedama. Međutim, još tamo se vidjelo da je to ogromna katastrofa koju će Kočani pamtiti i Makedonija je ne smije zaboraviti nikad, dodao je Todorov.

Djed ozlijeđenog mladića: Njegov prijatelj nam je javio da dođemo u bolnicu

- Mirno smo spavali u kući, nazvao nas je telefonom njegov prijatelj. Rekao je dođite u bolnicu. Sin je otišao.(...) Telefonom sam se uključio direktno na sinov profil. Javio se njegov prijatelj. Pitao sam da mi da da vidim dijete. Pokazali su mi ga, golog uplašenog, rekao je Branko Mitev djed ozlijeđenog mladića.

- Diskoteka ne ispunjava standarde po propisu nego je običan objekt koji nije namijenjen za takve događaje, bez ikakvog osioguranja, bez pristupnih i izlaznih prostorija u slučaju opasnosti, s niskim stropom. Dakle, nije izgrađena za takve namjene, dodao je Mitev.

Tu diskoteku zovu šupom, a i kad je pogledaš izvana, vidi se to, rekao je Lazo Dimitrov.

 - Međutim, obični ljudi, djeca, mladi su išli tamo, išli su i političari, ljudi iz javnog života u Kočanima. Kad su ulazili tamo, ulazili su uglavnom noću. Tu je sve osvijetljeno, tu je sve lijepo i nitko ne može pretpostaviti da je to to, dodao je.

Skladište u diskoteku prenamijenjeno bez dozvole 

U Makedoniji imamo puno divljih kuća, tako ih zovemo. To su nelegalni objekti bez građevinske dozvole, tako da možete smjestiti i diskoteku u takvom objektu, izjavio je arhitekt Martin Panovski, bivši predsjednik Udruge arhitekata Sjeverne Makedonije.

- Ova diskoteka je bila smještena u neko skladište izgrađeno 90-ih godina. Općina je ta koja izdaje građevinske dozvole. Kada bi imali dobar sistem, onda ne bi bilo problema. Ministarstvo može izdavati licence, ali da traži od vlasnika građevinsku dozvolu za diskoteku. Da je tražio građevinsku dozvolu, a trebao je tražiti za prenamjenu ovog skladišta u diskoteku, onda sigurno ne bi dobio građevinsku dozvolu, kazao je Panovski i nastavio - u ovom sistemu možda i bi dobio, ali nije trebao dobiti.

Dimitrov tvrdi da je vlasnik diskoteke napravio najveću grešku. Netko mu je to dopustio, kaže, novac je u pitanju. Znate da mito uvijek otvara vrata, dodao je.

Diskoteka je radila od 2012. godine. Bila je javna tajna, rekao je Aleksandar Pavlev, član Upravnog odbora hrvačkog kluba "Spartak" iz Kočana, da više godina radi protuzakonito.

- Tjerao je zaštitare da puštaju maloljetnike, da puštaju prevelik broj gostiju u diskoteku da bi što brže zaradilo. Ali evo kamo nas je taj novac doveo, preminuo je veliki broj naših građana. Mi smo izgubili dvojicu članova našeg kluba, bili su u tragičnoj nesreći i poginuli, dodao je Pavlev. 

Dan nakon tragedije u diskoteci, 17. ožujka, skupina mladih okupila se ispred općine u Kočanima i uputila prema cafe-baru Klasik, koji je također u vlasništvu vlasnika diskoteke Pulse. Bacali su kamenje i tvrde predmete na lokal i u roku od minute bio je demoliran.

Miloševski: Bojim se da su ljudi digli ruke od ove države

Plaši me da nije strah u pitanju, nego da su već ljudi dignuli ruke od ove države, od ovog sistema, rekao je Miloš Miloševski, novinar i voditelj podcast Infomaxa.

- Imali smo toliko tragedija tijekom godina gdje su deseci ljudi praktično umrli zbog ništa, zbog sistema. Sistem ih je ubio. Ljudi poučeni s onim što se ranije dogodilo, smatraju da dr možda ništa ne može promijeniti u ovoj državi, što godi da urade, tvrdi Miloševski.

Nabrojao je nekoliko tragedija među kojima je pogibija 50-ak ljudi u prometnoj nesreći u Bugarskoj, 15-ak ljudi u modularnoj bolnici za vrijeme COVID-a, 17 ljudi u pretrpanom brodu na Ohridskom jezeru. Nitko, kaže, nije odgovarao za to. Kad ljudi vide što se prije događalo, pitaju se protiv čega će se boriti.

Život u sustavu bez odgovornosti

Zoran Todorov tvrdi da je korupcija početak svega, početak zapošljavanja, početak svake nesreće.

- Mi smo mi krivi za ovo što se dogodilo, kazao je i dodao da se to vjerojatno ne bi dogodilo da su se ranije bunili, ali su svi šutjeli i čekali da to netko drugi riješi.

- Sustav je truo. Ako digneš glas, izgubiš posao. Ljudi su digli ruke od države, rekao je Vlatko Zdravkov.

U Kočanima je tuga sveprisutna. Grad je zamro. Ljudi su u šoku, bez vjere da će se ikada vratiti u normalu.

– Ovo je mrtav grad. Trebat će godine da se obnovi nada, rekao je Stojan Raškov, mještanin Kočana.

"Trideset godina šutnja nas je dovelo ovdje"

Odgovornost se sada prebacuje s jednih na druge. Obitelji stradalih jasno prozivaju: vlasnik diskoteke, oni koji su dali dozvole, osiguranje, redari, policija, svi su odgovorni.

– Da su postojala još jedna vrata, otvorena s druge strane, spasilo bi se najmanje 20 ili 30 ljudi, možda svi, kazao je novinar Dimitrov.

Lokalne vlasti i državne institucije zasad peru ruke. Nitko nije nadležan, nitko ne preuzima odgovornost. I dok političari izbjegavaju odgovore, građani traže istinu i pravdu.

– Trideset godina šutnje nas je dovelo ovdje. Ali nova generacija neće šutjeti, poručio je Raškov.

Usprkos svemu, neki i dalje vjeruju u obnovu. Arhitekt Panovski poručuje da se još uvijek bori da Sjeverna Makedonija postane prava europska država.

Bijes i tuga pretvorili su se u glas naroda koji više ne želi šutjeti. Raškov kaže kako je njegova generacija odgajana da šuti i trpi, ali da sad dolazi generacija koja šutjeti neće.  

– Sve je uzalud sada, rekao je Tomčo Stojanov, otac poginulog Andreja.

– Mojoj boli nema spasa, dodao je.

A Andrejeva sestra, iako puna boli, ima poruku.

 – Grad će se možda i oporaviti, jer su neki mladi još ostali. Ali za mene ovdje više nema povratka, kazala je.

Cijelu emisiju pogledajte u nastavku: 

Iz tjedna u tjedan Labirint se bavi društvenim problemima i fenomenima, donosi prikaz stvarnog života, a možete ga pratiti i preko multimedijske platforme HRTi, u čijoj videoteci možete pronaći emitirana izdanja emisije.