Priča o Hrvatu koji je sve vrijeme ostao u ratnom Kijevu

Rat u Ukrajini traje već gotovo jedanaest mjeseci. Jedan od rijetkih Hrvata koji je ondje sve vrijeme od samog početka, uspijeva održavati posao svoje tvrtke, a Ukrajincima pomaže i u obrani od ruske agresije. 

Bez obzira na uzbune, cijelo vrijeme rata, Zagrepčanin Željko Granatir iz svog doma u Goreničima pokraj Irpinja, predgrađa glavnoga grada Ukrajine, koji je s obitelji napustio samo na dva tjedna tijekom ruske okupacije, stiže u svoju tvrtku u samom središtu Kijeva. 

Stručnjak u farmaceutici, nakon godina u "Plivi", stjecanja međunarodnog iskustva u Moskvi, od 2000. godine živi i radi u Ukrajini. Vlasnik je razgranate tvrtke koja prodaje i održava medicinsku opremu, jedini je regionalni predstavnik poznate japanske multinacionalne kompanije. 

Ovaj dragovoljac Domovinskog rata, ni jednog trenutka nije pomislio napustiti svoju drugu domovinu, suočenu s ratom toliko sličnim onom u kojem je u Hrvatskoj i sam sudjelovao. 

- Ja sam u Ukrajini od 1997. godine, i to je moj drugi dom, i ja sam mislio da ne bi bilo korektno ostaviti, otići iz države kad je njoj bilo teško i kad se još nije znalo kuda će se i kako će se sve to razvijati, rekao je. 

Sa suprugom Liliom i gotovo sto zaposlenih, u ratno vrijeme, novoj stvarnosti ove europske države s 44 milijuna stanovnika, sada u prodaji radi manje, potrebe su, naime, smanjene jer je petina teritorija djelomično ili potpuno okupirana. No, zato se servisno održavanje uređaja utrostručilo, jer bolnice bez te njihove usluge jednostavno ne mogu funkcionirati.

- Nisam mogao ostaviti preko sto obitelji bez podrške i u nekom strahu od mogućeg gubitaka dohodaka, onoga što im treba da bi mogli preživjeti u ovim složenim vremenima, kazao je. 

Uređaji za snimanje kao MRI, magnetska rezonancija, MR, video sensing, angilion, ultrazvuk, rentgen, mamografi, vrijednosti od 200 tisuća do milijun i pol eura, nužni su, osim za bolesne civile, i za prvu dijagnostiku ranjenih ukrajinskih, ali i ruskih vojnika koji završe u bolnicama onih koje napadaju. 

Dvadeset i tri inženjera i tehničara rade cijeli dan i pod uzbunama, do bolnica na prvim crtama stižu u oklopnim vozilima, sa zaštitnim prslucima i kacigama.  

Oleg, Željkov posinak, crpio je njegovo bogato znanje i iskustvo. Ni on zbog rata nije prekinuo rad vlastite tvrtke s četrdeset zaposlenih. 

- Za svakog biznismena u Ukrajini vrijedi druga priča, za ljude koji žele raditi... Ključan i važan faktor jest da ako želite raditi, ako ste spremni uporni, uspjet ćete, izjavio je Oleg Kosiuk, posinak, vlasnik sestrinske tvrtke.

Ovaj pasionirani sakupljač kipića vodenkonja, koji vas u raznim oblicima i materijalima motre iz svakog kutka velikog poslovnog prostora, neke usluge svoje tvrtke ne naplaćuje, kupuje zaštitne prsluke za vojsku, novčanom pomoći nastoji olakšati život civilima. 

Golemo tržište Ukrajine trebalo bi, ali eto nije, biti izazov i mogućnost za zaradu mnogim hrvatskim tvrtkama. Ukrajina je u ratu, vapi za uniformama, kacigama, strojevima za razminiravanje, a sve je spremna dobro platiti.