Korporacije guraju pregovore o miru: Otvaranje ruskog tržišta u igri?

Europski lideri na summitu u Bruxellesu bave se pitanjem daljnje vojne i ekonomske podrške Kijevu. Istodobno, postavljaju se pitanja i o pritisku velikih kompanija vezano za pregovore o okončanju rata - s ciljem otvaranja pristupa ruskom tržištu. Pitanje je i je li Ukrajina napravila povijesnu grešku kada je 1994. potpisala Budimpeštanske sporazume.

O ovim temama u studiju su razgovarali Vesna Škare Ožbolt, bivša ministrica pravosuđa i sudionica mirne reintegracije istoka Hrvatske, te Bruno Rukavina, stručnjak za vanjsku politiku i diplomaciju.

Licemjerje u međunarodnim odnosima

Povlačenje američke vojne pomoći Ukrajini i uskraćivanje obavještajnih podataka imalo je trenutne posljedice na bojištu. Trumpova odluka mnoge je zatekla, ali prema riječima bivše ministrice pravosuđa i sudionice mirne reintegracije istoka Hrvatske Vesne Škare Ožbolt - nije slučajna.

– Ovo nije samo vojna, nego i politička poruka. To je pritisak na Ukrajinu da uđe u pregovore. Trump ne gleda ovaj rat kroz prizmu agresora i žrtve, on ga gleda kao odnos dviju država koje moraju sjesti za stol i dogovoriti se, kaže Škare Ožbolt.

Rukavina smatra da su pregovori sada neizbježni.

– Predsjednik Volodimir Zelenski ima sve manje opcija. Ukrajina je već tri godine u ratu, izgubila je ogroman broj vojnika, a sada ostaje bez ključne američke podrške. Europa bi mogla uskočiti, ali pitanje je koliko, objašnjava stručnjak za vanjsku politiku i diplomaciju Bruno Rukavina.

Korporacije guraju mirovne pregovore da se otvori rusko tržište?

Jedno od ključnih pitanja u pozadini geopolitičkih zbivanja jest uloga velikih korporacija u potencijalnim mirovnim pregovorima između Rusije i Ukrajine. Iako se na summitu EU govori o strategiji podrške Kijevu i odgovorima na američke sankcije, sve je glasnija teza da velike američke i europske kompanije vrše pritisak na političke lidere kako bi osigurale povratak na rusko tržište.

Rukavina smatra da ekonomija uvijek igra ključnu ulogu u međunarodnim odnosima, a interesi korporacija nerijetko utječu na političke odluke.

– Vidjet ćemo u budućnosti, ali pitanje je jasno: guraju li multinacionalne korporacije mirovne pregovore kako bi se ponovno otvorilo rusko tržište? Treba razmisliti tko sve stoji iza toga. Ukrajina Amerikancima nudi ogromne resurse, ali za uzvrat ne dobiva sigurnosna jamstva. Ukrajina daje minerale, rijetke metale, nacionalna bogatstva. A što dobiva zauzvrat? Američke korporacije koje, čini se, Putin neće ni ciljati ni ugrožavati. To je ključna ekonomska igra, naglasio je Rukavina.

Pitanje je hoće li se u budućim pregovorima osim sigurnosnih pitanja pregovarati i o ekonomskim koncesijama, koje bi mogle značiti i novi oblik kompromisa između Zapada i Moskve.

Europa će tražiti kompromis?

Na summitu u Bruxellesu vode se intenzivne rasprave o europskom odgovoru na američke sankcije. No, Mađarska i Slovačka imaju drukčiji stav od ostatka Unije.

– Orban već sada govori kako neće podržati daljnju vojnu pomoć Ukrajini. Slovačka se priklanja tom stavu. To pokazuje da unutar EU nema jedinstva, upozorava Škare Ožbolt.

Dodatni izazov predstavlja najavljeno uvođenje američkih carina na europsko gospodarstvo, što bi moglo pokrenuti trgovinski rat između EU i SAD-a.

– EU ima dvije opcije: odgovoriti oštro i uvesti protusankcije ili pokušati pregovarati. No, EU nije spremna za otvoreni sukob s Washingtonom. Vjerojatnije je da će se tražiti kompromis, dodaje Rukavina.

Budimpeštanski sporazumi: Povijesna pogreška?

Poseban dio rasprave odnosio se na pitanje nuklearnog naoružanja, odnosno na Budimpeštanske sporazume iz 1994. godine, kojima se Ukrajina odrekla nuklearnih glava u zamjenu za sigurnosna jamstva.

– Prvi put su se Ukrajini nudila jamstva kada je bivši američki predsjednik Bill Clinton tražio da se riješe nuklearnih glava. Da su ih tada zadržali, mislite li da bi Putin ikada krenuo u ovu agresiju?, pita se Rukavina.

Pitanje nuklearne sigurnosti sada se ponovno otvara.

– Ukrajina nije jedina koja se odrekla nuklearnog oružja. Isto su učinile i Bjelorusija i Južnoafrička Republika, ali svi su tada govorili da Ukrajina ne bi trebala. I sada vidimo što se dogodilo, kaže Rukavina.

Škare Ožbolt dodaje kako je američka vanjska politika uvijek pragmatična: "Amerika nikada ne donosi odluke koje nisu u njezinom interesu. Pitanje nuklearnog oružja je tada bilo globalni prioritet, ali sada vidimo posljedice".

Tko će pregovarati s Trumpom?

Ključno pitanje koje summit mora riješiti jest tko će predstavljati EU u potencijalnim pregovorima s Trumpom.

– Trump europske birokrate ne doživljava ozbiljno. On želi pregovarati s liderima jakih nacionalnih država, poput Njemačke, Francuske, Italije ili Velike Britanije – kaže Škare Ožbolt.

Nagađa se da bi ulogu glavnog europskog pregovarača mogla preuzeti talijanka premijerka Giorgia Meloni.

– Trump poštuje one koji imaju političku moć i čvrste stavove. Meloni bi mogla biti ta osoba – dodaje Rukavina.

Europa na prekretnici

Summit EU trebao bi donijeti ključne odluke o daljnjem odnosu s Ukrajinom i SAD-om. No, podjele unutar EU i Trumpova nepredvidiva politika čine buduće poteze neizvjesnima.

– Ključno je pitanje hoće li EU pokazati snagu ili će biti prisiljena igrati po Trumpovim pravilima. No, jedno je sigurno – geopolitička slika svijeta mijenja se brže nego ikada, zaključili su sugovornici.