Zlo se naziva pravim imenom - kvisling

Nacisti su izvršili nenadanu invaziju na dotad neutralnu Norvešku u travnju 1940., istog dana kada je šaptom pala Danska. Norvežani su bili žilaviji, odolijevali su borbama tri mjeseca. Norveški kralj Haakon VII. rat je proveo u egzilu u Londonu. Uspio je pobjeći iz zemlje s obitelji, vladom i dijelom Parlamenta nakon što su torpeda ispaljena iz najjače obrambene utvrde na sjeveru Europe - jedan od njih proizveden je u Rijeci - pogodila ponos njemačke mornarice na najužem dijelu fjorda Osla i na taj način spriječila brzu okupaciju norveške prijestolnice.

U drugim dijelovima zemlje otpora iznenadnoj i sveobuhvatnoj nacističkoj invaziji zapravo i nije bilo. Pregovori o uspostavi autonomne kvislinške vlade nisu uspjeli, pa je Hitler odlučio da Norveška na čelu civilne uprave treba Nijemca, Josefa Terbovena.

- Bio je to jedinstven primjer u okupiranoj Europi. Nacistička okupacija Norveške bila je znatno snažnija, ali i brutalnija nego u drugim zemljama, rekao je Terje Emberland iz Centra za proučavanje holokausta i vjerskih manjina u Oslu.

Idilu norveških fjordova Nijemci su načeli i prije okupacije. Bodø, koji se nalazi iznad sjeverne polarnice, prije rata bio je užurban, kozmopolitski trgovački grad.

- Bombardirali su grad sustavno. Ulicu po ulicu, kuću po kuću. U tom napadu puknuo je glavni vodovod. Bilo je teško boriti se s vatrenom stihijom bez vode. Ljudi su se skrivali u podrumima. Tog dana izgubljeno je petnaest života. U središtu grada bilo je 320 manjih ili većih kratera, s obzirom na to da je na Bodø bačeno 70 tona bombi, objasnila je Lisbeth Meyer, iz Muzeja Nordland u Bodøu.

Holokaust je u Norveškoj proveden temeljito. Nacisti su Židove lovili i uz pomoć domaće policije, koja je bila pod zapovjedništvom SS-a. Za vladavine kolaboracionista Vidkuna Quislinga stradala je trećina predratne židovske zajednice u zemlji, uglavnom skončavši u Auschwitzu.

- Prije početka Drugog svjetskog rata u Norveškoj je živjelo oko 2100 Židova. 1300 njih uspjelo je pobjeći u Švedsku uz pomoć pripadnika pokreta otpora i dobrih ljudi. Više od 700 norveških Židova deportirano je. Samo njih 34 preživjelo je rat i zatočeništvo, rekao je Emberland.

Treći Reich vladao je Norveškom uz pomoć svog povjerenika i kolaboracionističke vlade. Hitler je pokušao nacificirati škole, crkvu, društvo općenito. Stvorilo je to jak pokret otpora, ne samo kod 40 tisuća boraca koji su uzeli pušku u ruke. Oko 15 tisuća Norvežana, međutim, dobrovoljno se prijavilo u nacističke postrojbe. Njih 6000 poslano je na ratište, uglavnom na istočnu frontu.

- U Norveškoj mobilizacija nije bila obvezna. Himmler je Norvežane smatrao rasnom elitom. Tvrdio je, stoga, da njih ne treba prisiljavati na priključivanje SS-u, već da ih treba ohrabrivati na to. Očekivao je da će zbog nordijske rasne čistoće uključiti Norvešku u Treći Reich, rekao je Emberland.

Utvrda Norveška, kako su je nacisti nazvali, bila im je potrebna zbog luka koje se ne zaleđuju zimi, a iz kojih su mogli kontrolirati sjeverni Atlantik, ali i osigurati pristup željeznoj rudači u rudnicima u Švedskoj. Za vrijeme rata u zemlji je bilo oko 400 tisuća njemačkih vojnika, jedan na osam norveških građana. Deseci tisuća Norvežana završili su u logorima i zatvorima. Kao i između 30 i 40 tisuća stranih zarobljenika, koje su nacisti iskorištavali za izgradnju infrastrukture na klimatski negostoljubivom sjeveru.

- Postojalo je mnogo kampova za prisilni rad u kojima su bili zatočeni jugoslavenski i ruski ratni zapovjednici, osobito na sjeveru Norveške. Radili su u tim kampovima do smrti, rekao je Emberland.

Sjever Norveške od nacista su oslobodili Sovjeti i ostali ondje do kraja rujna 1945. Nijemci su pri povlačenju palili ulicu po ulicu, cijele gradove, rušili prometnu infrastrukturu. Hitler je prije toga naredio prisilnu evakuaciju 40-ak tisuća ljudi. Grad Hammerfest tih je dana zaradio epitet europska Hiroshima, preživjela je samo jedna kapelica.

- Prije nego što su napustili svoje domove mnogo je ljudi odlučilo sakriti imovinu. Zakopali su je, sakrili u pećine i slično. Nakon povlačenja Nijemaca imali su, međutim, problema pri pronalasku svojih kuća jer svaka je oznaka u prostoru jednostavno nestala. Vidjele su se samo ruševine, rekla je Maria Stephansen, iz Muzeja obnove Hammerfest.

Nakon završetka rata žene koje su bile u vezi ili braku s nacistima bile su zlostavljane ili su im uskraćivani sloboda ili građanska prava, pod optužbom da su izdale domovinu. Vjeruje se da ih je bilo i do 50.000, a djece iz takvih veza ili brakova i do 12.000. I ona su bila označena, davana su posvojiteljima, u domove, umobolnice. U Norveškoj je bilo više institucija u kojima su se rađala djeca nacističkih časnika nego igdje drugdje u okupiranoj Europi. Posljedica rasne ideologije SS-a i Himmlerove ideje o čistoj arijevskoj rasi. Norveška vlada 2018. uputila je službenu ispriku ženama koje su tijekom rata ljubav pronašle u zagrljaju nacista, a poslije kroz život kročile kao otpadnice.

- Ne smijemo zaboraviti i djecu oko 50-ak tisuća članova norveške nacističke stranke. I oni su propatili zbog onoga što su njihovi roditelji činili tijekom okupacije. To je nešto s čime se sada moramo pomiriti,  rekao je Emberland.

U Drugom svjetskom ratu poginulo je 10 262-je Norvežana. Tijekom okupacije Nijemci su umanjili norveško nacionalno bogatstvo za 15 posto, kao ni u jednoj drugoj okupiranoj zemlji. 46 tisuća Norvežana osuđeno je zbog izdaje, 25 ih je pogubljeno, uključujući i Quislinga.

Neki gradovi na norveškom sjeveru, kažu povijesne knjige, bombardirani su tijekom rata više od 300 puta (obnova je negdje trajala i do 15 godina)! Više od fizičkog razaranja i nacističkog jarma norvešku naciju obilježila je podjela na njihove i naše. Ali dvojbi nije bilo ni tada ni danas, zlo se naziva pravim imenom - kvisling.