Izvanredno stanje

Prosvjednici u Siriji uspjeli su, za sada, u jednome: ukinut je zakon o izvanrednom stanju. Zakon koji je stupio na snagu gotovo istodobno kada je u toj zemlji na vlast došla Baath stranka 1963. godine, bio je jedan od najrepresivnijih, a obuhvaćao je ili pogađao sve Sirijce, bez izuzetaka. Uveden je, kako se tada tvrdilo, zbog prijetne iz Izraela, a više od četiri desetljeća zadržan je gotovo s istim objašnjenjem, ako se itko uopće usudio zatražiti objašnjenje o njegovu postojanju.

Eto, sada je lijepoga travanjskog jutra vlada odlučila da se zakon ukida, a u "žaru" otvorenih mogućnosti odobren je zakon kojim se dopušta mirno prosvjedovanje!

Naravno, novi zakon mora potpisati predsjednik, koji je i inicirao promjenu, ali...
Iznimno je u svemu važna uloga ministra unutarnjih poslova Mohammeda Ibrahima al-Shaara. On je prema zakonu o izvanrednom stanju, uz premijera, bio druga najvažnija osoba u državi. Taj isti ministar i ubuduće će biti odlučujući, naime, on će odobravati zahtjeve za mirni prosvjed. Kako se iznenadna promjena ne bi olako shvatila, a da bi preduhitrio zahtjeve, poručio je Sirijcima da se suzdrže od izlazaka na ulice u interesu sigurnosti i stabilnosti zemlje. Jezik je očito ostao isti, ali, što je važnije, i sadržaj!

Zašto se toliko čekalo s ukidanjem zakona koji najbolje govori o stanju uma
vladajuće klase? Predsjednik Bashar al-Assad, koji je 11 godina na vlasti, morao je nešto učiniti pritisnut sve većim valom prosvjeda koji se opasno šire zemljom. Aktivisti tvrde da je u tim prosvjedima, kojima se dovelo u pitanje predsjednikovo postojanje na čelu države, ubijeno 200 ljudi. Naime, snage sigurnosti koristile su živu municiju. Odlučio se Bashar al-Assad, nakon ne dugog promišljanja, već očito više uvjeravanja "stare garde" naslijeđene od oca, da se nešto mora učiniti kako bi se spasilo što se spasiti da. To je bila uvertira odluci o ukidanju zakona o izvanrednom stanju!

Što je obuhvaćao taj zakon? A što nije? Bila je to samo stvar procjene različitih tajnih službi, pojedinaca - doušnika. Dakle, u primjeni su bile sve moguće restrikcije individualnih sloboda, ma što o tome tvrdio sam ustav! Pod nadzorom je bilo svako okupljanje, stanovanje i selidbe, putovanja bez izuzetka, boravak na određenim mjestima u određeno vrijeme. Ukratko, pripadnici sigurnosti mogli su uhititi bilo koga u bilo koje vrijeme pod sumnjom da ugrožava javni red i mir.

Takav teret skinuti s vrata Sirijaca gotovo graniči s fantastičnim da nema mnogo sumnji o tome koliko vlasti iskreno namjeravaju unijeti promjene u ponašanju prema svojem narodu.

Da nisu sigurni u provođenje novih mjera, potvrđuju novi i novi prosvjednici. Protuvladine demonstracije održane su odmah nakon ukidanju zloslutnog zakona, i to u samome Damasku, ali i u gradu Baniyas na sjeverozapadu Sirije. Naime, opravdano se strahuje od uloge koju će i u buduće imati snage sigurnosti, okoštali sustav koji je bio imun na bilo koje promjene od vremena oca Assada.

Već su puštene u javnost vijesti o oružanoj pobuni, npr. u gradu Homsu, koju
potiču Salafisti, suniti koje mnoge arapske vlade poistovjećuju s al-Qa'idom! Umatoč svemu, naviknuti na sve samo ne dobro od strane postojećih vlasti,
prosvjednici zahtijevaju promjenu režima, slično kao u Tunisu i Egiptu.

Pitanje je li predsjedniku Assadu preostalo dovoljno kredibiliteta, o vremenu neću ni govoriti, da provede reforme koje 11 godina nije ni spominjao!

Ocijeni članak