I ti, sine Assade!

Dok se mnogi u svijetu pitaju srlja li Sirija prema građanskom ratu, Vijeće sigurnosti UN-a ovog tjedna odlučilo je da se ipak ne gleda tako crno na zbivanja u toj bliskoistočnoj zemlji. Treba im dati šansu, stoga nikakve sankcije i osude nisu dobrodošle: to je najkraće rečeno ono što su okupljeni oko stola nakon manje-više burne razmjene mišljenja zaključili! U stalnoj igri toplo-hladno, odnosno veto ili ne, samo se mijenjaju oni koji sudjeluju po potrebi političkog trenutka na jednoj ili drugoj strani. One se lako i gotovo besramno mijenjaju! Petnaestorica su tu razradila igru.

U slučaju Palestinaca SAD se odmah izjasnio da ništa osim veta nije prihvatljivo za Washington kada se govori o "preuranjenom" priznanju palestinske države. Tjedan dana nakon te sjednice održana je ona o Siriji. Rezultat je sada - dva veta ako se posegne za pritiskom na Damask. Ovaj put Kina i Rusija pokazale su koliko su jake i što mogu. Interesi su, kao i uvijek, primarni u odlučivanju. Trgovanje s Assadom, prije svega oružjem, prevagnulo je u odnosu na običan sirijski puk i njihove želje.

Naravno da su Rusi za stolom dočekali trenutak da vrate lopticu Amerikancima. Vitalij Čurkin, mi ga na ovim prostorima pamtimo kao ruskog pregovarača, ustvrdio je da se nacrt rezolucije zasniva na filozofiji sukobljavanja! Stoga, misli diplomat, s podužim stažem glavnog igrača: prijetnja ultimatumom Siriji jest neprihvatljiva i protivna je principu mirnog rješavanja krize kroz sveopći nacionalni sirijski dijalog. Takva rečenica gotovo je standardna kada u Vijeću sigurnosti stalna članica odbija neki prijedlog. Naravno, mijenjaju se imena i situacije. Obrazac je uvijek isti!

Ne treba ni reći da je rezolucija koju su predlagale europske zemlje bila isprana od svih mogućih primisli na sankcija, ali... nije prošlo! Osuditi Assada što ubija vlastiti narod, kome to može samo pasti na pamet. Predsjednik Sirije, valjda on najbolje zna, tvrdi da su to kriminalci i protudržavni elementi i da oni napadaju službene snage sigurnosti, koje se samo brane.

Procjenjuje se da je od početka prosvjeda u Siriji, to je bilo u ožujku ove godine, ubijeno 2 700 prosvjednika i 800 policajaca i vojnika!

Dok se krv prolijeva ulicama sve većeg broja sirijskih gradova, prosvjednici ne posustaju u zahtjevima da Assad napusti predsjedničko mjesto, napokon počne s reformama u društvu i raspišu prvi pravi višestranački izbori. Dosadašnji iznijansirani s raznim manje-više uhodanim frakcijama stranke Baas ni najdobrohotniji promatrači ne mogu nazvati višestranačjem!

U međuvremenu, sirijska oporba raštrkana po svijetu napokon se oglasila kao jedinstveno tijelo formirajući Nacionalno vijeće! Naime, problem s objavljivanjem imena tko sve sudjeluje izvan granica Sirije u rušenju Assadova režima vezan je uz djelovanje tajnih službi. Tvrdi se da ih u Siriji djeluje 18, a njima se predsjednik temeljito koristi. Sirijci u svijetu moraju i te kako razmisliti prije bilo kakve osude režima jer svatko ima nekog bližeg ili daljnjeg rođaka u domovini, a taj vrlo lako može osjetiti snagu terora koju sustav spremno koristi. Stoga, kad Moskva poziva oporbu da se ogradi od ekstremista i nasilja, da nije tragično, bilo bi smiješno!

Kada je Bashar al-Assad 2001. naslijedio svoga oca na čelnom mjestu u državi, svi su s puno nade gledali na tog mladog čovjeka, školovanog u inozemstvu, neopterećenog domaćim igrama i zaslugama. Novi lik na političkoj sceni, već u prvom nastupu, kod onih opreznih izazvao je veliku sumnju da će se išta promijeniti time što je sin sjeo na mjesto oca. Fraze, fraze... i tako svih ovih 10 godina. Nekad mlad političar, ostario je tonući sve dublje u fotelju, u kojoj ga drže ne samo bivši očevi generali i političari, već i mnogi članovi obitelji kojima se posao razgranao do zavidnih granica.

Sve to trebalo bi se izmijeniti, prema zahtjevima prosvjednika, bilo mirnim putem ili građanskim ratom. Što će od toga biti: odluku mora donijeti, ne Vijeće sigurnosti koje je može odgoditi i zakomplicirati, već sam sirijski predsjednik Bashar al-Assad najodgovorniji pred svojim narodom za neučinjeno i propušteno!

Ocijeni članak