Ankica Dobrić: Kako sam pobijedila rak

Borba protiv zloćudnih bolesti, posebno karcinoma odnosno raka, postaje gorući problem našeg društva. Glumica Ankica Dobrić upravo je pobijedila tu opaku bolest. Pobjedu je ostvarila , između ostalog,  alternativnim načinom liječenja. O tome je govorila u emisiji HRT-a Studio 4.

Odlično se osjećam. Nastojim sada sve zaboraviti pa onda ne znam ispričati neke precizne stvari. Ne bih koristila taj izraz borba protiv raka nego borba za zdravlje. Dakle da nema protiv nego za. Ovo je moj ljubimac Maro koji mi je jako pomogao, uvjerena je Dobrić.

Šokirala sam se kad sam doznala da imam karcinom dojke. Ljudi uvijek misle meni se to neće dogoditi. Tako sam i ja mislila. Ipak se dogodilo. nisam se toliko prepala, ali bio mi je šok. Mislila sam bilo je na vrijeme, maknut ćemo to, bit će se u redu. Više sam se uplašila kemoterapije. Imala sam 4 jake kemoterapije i 12 slabijih, koje su meni bile jednako jake kao i prve četiri, izjavila je.

Ljudi kažu kako je sad ona primila kermotaraperiji što je sad išla na alternativno liječenje. Ili ideš na alternativno liječenje ili ideš na kemoterapiju. Ali zapravo to je glavni problem za pacijente. Spoznaja koliko su jaki lijekovi koji se dobijaju u kemoterapiji itekakko sam nešto trebala nešto uzimati da se moje tijelo oporavi od toga. Kad sam tražila takvu pomoć na klinici nisam je baš previše dobila. Jedite sve, pazite se. No ta kemoterapija je tako jaka i toliko djeluje na svaki dio tijela da sam morala sama sebi pomoći. bila sam prepuštena sama sebi i iskreno sam probala sve. U početku sam skoro prestala jesti jer kad sam čitala što jesti vidjela sam da je skoro sve zabranjeno. Ne smiješ mliječno, ne smiješ životinjsko, treba paziti da ne jedeš ugljikohidrate, da šećeri navodno hrane tumore. Ljudi čuju tone informacija pa uzmu zdravo za gotovo. Jedno vrijeme niesam mogla jesti jer samo mislila hoće li mi to pogoršati stanje. Kad sam krenula na kemoterapiju onda sam se morala ponovno vratiti na svu hranu, pa čak i na meso koje nikad nisam puno jela, ne bi li moje tijelo osnažilo. Krenula sam na razne pripravke arjuvedske pripravke jer vjerujem da je to drevno znanje. Spašavala sam se kombinacijom raznih biljaka. Uzimala sam i kanabisovo ulje koje mi je jako pomoglo za vrijeme kemoterapije da mogu uopće spavati, objasnila je Dobrić.

U psihičkom smislu sam radila na sebi. Puno sam bila sama sa sobom, puno sam se trudila da dođen do sebe, svoje duše, da se vratim sebi. To savjetujem i zdravima i bolesnima - da se spoje ponovno sami sa sobom. Tijelo nam je vrlo pametno pa će nam davati signale pa prepoznajemo što nam treba. Nisam odustala ni od posla, ne smije se ostati sam i vrtjeti film u glavi nego treba raditi. Gluma me je održala, uvjerena je Dobrić.

Naučila sam da trebam biti sebična u smislu da sebe stavim na prvo mjesto - to nikad prije nisam radila. Sad se trudim, ali još radim greške. S druge strane tu sebičnost balansiran s vešćom ljubavlju prema ljudima, a o životnjama da i ne govorim, ali i ljude sada više volim jer ih nekako više razumijem. I prije sam se znala radovati lijepom sunčanom danu, ali sada se svemu takvom, što zvuči banalno, jako radujem. Treba uživati tog trenutka, a ne biti zabrinut, ljutiti se na ljude koji su te povrijedili, rekla je.

Kroz život imamo neke tragove na sebi i samo ih slažemo. Ne držim previše u sebi, ali vjelo vjerojatno sam te svoje emocije kupljala pa su se pretvorile u taj jedan mali tumorčić. Najveće umijeće je probati svima sve oprostiti. To je uobičajena rečenica, ali je ona stvarno točna. Samo treba naučiti kako. Nekad sam mislila ja sam oprostila, a onda se ulovim u sebi da nisam oporostila. To je jedan dugotrajni proces, na tome bi čovjek trebao puno raditi. Ta mržnja i loša stanja ostaju u nama, a onaj kojeg npr. mrzimo on nema pojma i baš ga briga. Kad čovjek osvijesti što sam sebi radi odmah mu je lapše da to otjera od sebe, uvjerena je Dobrić.

Imamo neke ljude pored sebe koji negativno zrače i to stoji. Vidim to i po svome ljubimcu Mari, nekoga obožava iz prve, a nekoga baš i ne voli, objasnila je. Prije sam probleme snažno doživljavala, a sad je to drugačije - mišljenja sam da će se svaki problem riješiti. Strah je nešto najgore na svijetu. Kad bi naučili riješiti bilo kakvog straha bili bi divni ljudi i tako bi puno mogli napraviti u životu, smatra Dobrić.