Među milijunima stradalih u Auschwitzu bilo je i 20.000 Istrana

Diljem svijeta obilježava se Dan sjećnja na žrtave holokausta. Među milijunima stradalih u koncentracijskim logorima bilo je i 20.000 Istrana.

Devedesetpetogodišnja Natalija Milka Pikot umirovljeničke dane provodi u umaškome domu za starije. S 18 godina uhićena je u raciji i sa skupinom prijateljica odvedena u Auschwitz. Čak 700 njih bilo je natiskano u drvenoj baraci. Dobila je broj na ruci 81662 i rad u polju.

Mlada, snažna, sama, borila se da preživi. Najteže je bilo, kaže, majkama s djecom.

- Znam da su pet majki jednu noć digli iz moje barake. Sve su imale kćeri sa sobom tu u logoru, kćeri su ostavili a njih su u krematorije povezli, u noći, i nisu se više vraćale, Bože moj, rekla je Natalija Milka Pikot.

Zdravko Nemarnik pobožno čuva prugasto odijelo svoje majke. Preživjela je dva logora. Do svoje smrti, prije nekoliko godina, u džepovima je skrivala komadiće hrane jer je pamtila strašnu glad iz logora.

- Bio je i njezin tata u Auschwitzu, on se nije vratio njega su spalili u krematoriju. Inače kad su nekoga spaljivali morali su doći tamo kod spalionice gledati, kako su ih unutra bacali, opisala je strahote stradanja nevjesta preživjele Mirela Nemarnik.

● Snimka 75. godišnjice oslobođenja koncentracijskog logora Auschwitz-Birkenauu na engleskom jeziku

Unuka preminule zatočenice Auschwitza čuva bakin dnevnik. U njemu je bilježila što joj se zbivalo u logoru.

- Bilo je 6 krematorija, i gorjeli su unutra ljudi, gdje su gorjeli dan i noć, Židovi su dohajali svaki dan, transporti, i odmah s njima u krematorij, pročitala je zapis iz dnevnika unuka zatočenice u Auschwitzu Sanijela Bužimkić Uzelac.

Posljednjih 15-tak godina Istarsko povijesno društvo prikupilo je oko sto svjedočanstava Istrana o logorima smrti.

I dok vrijeme neumitno uzima ljude, sjećanja ostaju, jer se prenose. I neka se priča. Da se ne ponovi.

Vlada: Trajni spomen i oštra osuda holokausta dio su naše kulture sjećanja i zalog europske budućnosti

Na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, hrvatska se Vlada pridružuje obilježavanju 75. obljetnice oslobođenja najvećeg nacističkog logora Auschwitz-Birkenaua u kojemu je ubijeno oko 1,1 milijuna ljudi s ciljem istrebljenje Židova u Europi u najmračnijem periodu ljudske povijesti.

Milijuni žrtava holokausta trajna su opomena čovječanstvu na katastrofalne posljedice zločinačkih ideologija rasizma i antisemitizma, ali i obveza sadašnjim i budućim generacijama da grade društvo u kojem nema mjesta isključivosti, netoleranciji i nasilju, priopćeno je iz Vlade.

Dužnu počast žrtvama holokausta, strašnom genocidu u kojem je ubijeno oko šest milijuna Židova, odajemo i svakom prilikom kada kao pojedinci ili kao zajednica ustanemo protiv bilo kojeg oblika diskriminacije i zauzmemo se za vrijednosti ravnopravnosti i dijaloga.

To nas uči svijetli primjer 117 hrvatskih Pravednika među narodima koji su izložili vlastite živote da bi spašavali svoje sugrađane židovske vjere, i to je civilizacijski kriterij po kojem će se ocjenjivati i naša generacija, priopćeno je iz Vlade.

Danu oslobođenja Auschwitza pridružili se i Zagreb, Varaždin, Split i Osijek

Obilježavanju Dana oslobođenja logora smrti Auschwitz pridružili su se i hrvatski gradovi - Zagreba, Varaždin, Split, Osijek. Upravo u Osijeku u organizaciji Židovske općine položeni su vijenci ispred spomenika osječkog kipara židovskog podrijetla Oskara Nemona "Majka i dijete".

Na današnji dan prije 75 godina Crvena armija oslobodila je 7500 zatvorenika u nacističkom koncentracijskom logoru Auschwitz Birkenau. U svijet su otišle zastrašujuće slike i istina o ubijenim milijunima Židova od nacističkog režima u Drugom Svjetskom ratu. Univerzalna poruka za sve buduće naraštaje treba biti da se takvo zlo više nikada ne ponovi, rečeno je u Osijeku.

Prije Drugog svjetskog rata u Osijeku je živjela velika židovska zajednica oko 3500 ljudi. Stradalo ih je barem 2500, nešto ih je otišlo poslije rata u Izrael, nešto u svoje države, a sada su na židovsku zajednicu ostale samo uspomene i njih 50-60.

Među rijetkima koji su preživjeli Auschwitz i otac je Borisa Polgara.

- Otac je odveden u Auschwitz sa prvom svojom familijom 1942. godine, od njih 6-7 preživio je samo on.

Poput ove, mnoge obitelji koje su odvedene u logor nisu preživjele. Rijetki preživjeli o doživljenim strahotama malo su govorili.

Uz polaganje vijenaca u Osijeku su upućene i poruke da se takvo zlo više nikada ne dogodi, jer razmjeri zločina i nakon 75 godina lede krv u žilama.