Stier: Srbija zbog svoje politike tapka na mjestu, a SAD se okreće Kini

Gost emisije "Romano Bolković - 1 na 1" bio je Davor Ivo Stier hrvatski europarlamentarni zastupnik (HDZ) u trenutačnom sazivu Europskog parlamenta, izabran na tu dužnost do 2029. godine.

Govorio je o položaju Srbije i njezinoj vanjskopolitičkoj orijentaciji, uspoređujući je s Turskom.

Istaknuo je da Turska, iako je članica NATO-a, može istodobno održavati odnose i s Rusijom i sa Zapadom. Za Srbiju, prema njegovu mišljenju, takva politika nije održiva jer je gospodarski snažno povezana sa Zapadom i susjednim zemljama - više od 80 posto njezine trgovine odvija se upravo s tim partnerima.

Zbog toga smatra da Srbija nema realnu gospodarsku alternativu zapadnoj orijentaciji te da je njezina sadašnja politika dugoročno neodrživa.

- Nije na nama; to je suverena zemlja, ako oni žele tako, to je njihovo pravo. Ali od veljače 2022. godine Srbija se nije pomakla niti milimetar prema Europskoj uniji. Nije nijedno poglavlje otvorila, zatvorila, ništa se jednostavno nije dogodilo - stoji na mjestu. Naravno, nije to isključivo zbog toga što se nisu pokazale ili neke reforme nisu do kraja napravljene, nego zbog toga što je donijela takvu geopolitičku odluku koja je zapravo veže da to ostane na mjestu, da se ne miče prema Zapadu. Što mislim, to jest problem za Srbiju, ali ima negativne posljedice i za sve susjede, izjavio je.

Komentirao je i usporedbu politike Emmanuela Macrona prema Srbiji s politikom Angele Merkel prema Rusiji. Kao mogući razlog Macronova pristupa Srbiji naveo je ideju da bi jačanjem gospodarske, vojne i političke suradnje Srbiju bilo moguće čvršće povezati sa Zapadom. Međutim, ocijenio je da takav pristup možda služi više kao opravdanje nego kao politika koja će donijeti konkretne rezultate, s obzirom na to da je Srbija već gospodarski snažno vezana uz Zapad

Također je istaknuo važnu ulogu Merkel u političkom usponu Aleksandra Vučića, napominjući da se to događalo u drukčijem kontekstu odnosa Berlina i Moskve. U tom su se razdoblju razvijali projekti poput Sjevernog toka i Sjevernog toka 2, pa je Njemačka, prema njegovim riječima, kroz blisku energetsku suradnju s Rusijom nastojala zadržati utjecaj i imati pouzdanog partnera u Srbiji.

- Tu postoji određena konkurencija, nemojmo biti naivni, čak i na samom Zapadu, a i Berlina i Pariza, dijelom i Londona - tko će više utjecati. I u tom kontekstu se treba ponekad gledati i kako Pariz reagira. Mislim, nije da su oni naivni da će misliti da će se nešto dogoditi, niti ovo znači da će Francuska sada, sutra, lobirati da se primi Srbiju preko reda u Europsku uniju. Želi sačuvati vlastiti utjecaj, vis-à-vis cijele situacije, a ponekad i vis-à-vis samih partnera unutar Europske unije, rekao je.

Istaknuo je da je za europsku politiku prema Kosovu ključno pitanje normalizacije odnosa između Srbije i Kosova te da Srbija, prema njegovoj procjeni, ne može postati članica Europske unije ako to pitanje ostane neriješeno. Pojasnio je da se od Srbije ne traži formalno priznanje Kosova, ali se očekuje de facto normalizacija odnosa i ispunjavanje obveza iz Briselskog i Ohridskog sporazuma.

Kao ključne obveze izdvojio je to da Srbija ne blokira niti lobira protiv članstva Kosova u međunarodnim organizacijama, uključujući Europsku uniju, dok bi Kosovo trebalo uspostaviti Zajednicu općina sa srpskom većinom, odnosno većinski srpskim stanovništvom, na sjeveru zemlje.

- Ni jedna ni druga strana još to nisu ispunili. Dakle, nemamo niti zajednicu općina, ali Srbija i dalje pokušava blokirati, barem je takav narativ. Što se u praksi događa na terenu, to je nešto drugo, ali činjenica je da ti odnosi ne samo da nisu normalizirani, nego su i dalje tu tenzije koje bi vrlo brzo, nažalost, mogle eskalirati i radi se uvijek na tome da ne dođe do toga. Europska politika do sada, po meni, nije bila uspješna upravo zbog toga što je bila previše partikularna, previše je ona bila vođena tako što je svaki glavni grad gledao svoje neke interese, ponekad materijalne, ponekad da ima neki presudan utjecaj, umjesto da bude koherentna. Kad bi imali koherentnu europsku politiku, onda zapravo malo veći pritisak na Srbiju polučio bi sigurno puno veće rezultate. I Srbija bi bila spremna pa čak i ova garnitura, ići tim putem i to bi čak bilo dobro i za samu Srbiju, a naravno onda i za stabilnost na jugoistoku Europe, objasnio je.

Naglasak je stavio na pitanje postoji li za Srbiju uopće realna alternativa europskoj i zapadnoj orijentaciji. Istaknuo je da je Srbija geografski okružena državama članicama NATO-a i Europske unije te da ni Rusija, prema njegovu tumačenju, Srbiju ne vidi kao dio tzv. ruskoga svijeta niti se otvoreno protivi njezinu približavanju Europskoj uniji. Kinu je pritom izdvojio kao važnog aktera koji ima određeni utjecaj, ali je geografski znatno udaljenija.

Ocijenio je da Srbija nema mnogo prostora za alternativni geopolitički smjer te da je njezino prirodno usmjerenje prema Zapadu. Istodobno je smatrao da, dok god Beograd vodi postojeću politiku, Srbija ostaje čimbenik koji može pridonositi nestabilnosti u jugoistočnoj Europi.

"Crna Gora mora sama donijeti odluku"

Kao primjer napretka u procesu europskih integracija izdvojena je Crna Gora, koja je, prema njegovoj procjeni, do sada najviše odmakla u otvaranju i zatvaranju pregovaračkih poglavlja. Naglasio je da je zbog toga, ne samo formalno nego i sadržajno, trenutno najbliža članstvu u Europskoj uniji.

Pritom je spomenuta i mogućnost da bi Island, ovisno o ishodu referenduma, mogao biti dio tog procesa. Ipak, zaključak je da Crna Gora ima najizgledniju mogućnost dovršiti pregovore tijekom aktualnog mandata Europske komisije i Europskog parlamenta, odnosno do 2029. godine. Njezin eventualni završetak pregovora poslužio bi i kao pokazatelj da je proces proširenja Europske unije i dalje aktivan.

- Ima jednu veliku prepreku, a to je: hoće li se ona othrvati od tog zagrljaja srpskoga svijeta ili neće. To je doista nešto što mora se odlučiti u samoj Crnoj Gori. Može joj se savjetovati, može joj se pomoći, ali to je odluka koju mora donijeti sama Crna Gora. Naravno, to je opet fragmentirano društvo, gdje je i politička scena fragmentirana. Imate doista i one koji su patrioti, koji žele nezavisnu, suverenu, demokratsku, proeuropsku, prozapadnu Crnu Goru, i to je bila i većina koja je izglasala neovisnost Crne Gore svojedobno, rekao je Stier. 

Navodi da i među njima postoje političke razlike.

- Vidjet ćemo kako će to biti. Imate one koji, naravno, žele biti što bliže Beogradu, što je prepreka, zapravo. I to je jedan od, možda, zanimljivih trenutaka; često kritičari Europske unije govore, po meni bez argumenata, suprotstavljaju europskom suverenizmu, toj europskoj ideji. A tu vidimo, baš u slučaju Crne Gore, da ona će svoju suverenost učvrstiti ako postane članica Europske unije, kao što ju je učvrstila članstvom u NATO savezu. Što je, da nije bilo tog članstva u NATO savezu, vjerojatno bi već ona bila, na neki način, dio tog srpskoga svijeta. Ali mora ovo sada odraditi, kazao je.

"Amerikanci Rusiju više ne doživljavaju kao prijetnju"

Voditelj Romano Bolković postavio je pitanje što Europa može učiniti bez Amerike u potencijalnom kriznom novom trenutku.

- Amerikanci više ne doživljavaju Rusiju kao prijetnju. To je bilo, sigurno, za vrijeme Sovjetskog Saveza, za vrijeme Hladnog rata. Danas više to nije tako. I ne samo Donald Trump ili Trumpova administracija, to je i prijašnja, Bidenova, i vjerojatno to je strukturno. Tko god ide u Washington - iz Bidenove administracije postojala je čak jedna sintagma koja je obilježavala taj odnos i viđenje Rusije, koja nije imala više veze s neprijateljstvom, nego je sve projiciralo prema Kini, odgovorio je.

Rekao je da je glavni američki suparnik za svjetsku dominaciju sada Kina, a ne više Rusija. Budući da Rusija više nije glavni prioritet Washingtona, mijenja se i odnos prema europskim saveznicima pa SAD više ne planira biti toliko prisutan u Europi. Zbog toga Washington sada potiče Njemačku da preuzme veću odgovornost i izgradi najveću konvencionalnu vojsku, a on smatra da Nijemci, kada si nešto zacrtaju, to obično i ostvare.

- To će mijenjati ravnotežu unutar same Europe. I zato je bitno da to bude ipak pod jednom europskom kapom i s europskom zajedničkom obrambenom politikom. Da jača kapacitete koje Europa ima. Jer je jasno da će Amerika gledati prema Indo-Pacifiku. I da će tražiti od svojih saveznika, ne samo u Europi, nego diljem svijeta, da preuzmu veći teret. A to je zapravo i dobro za Europu. To je sigurno dobro za europsku industriju. Prema tome, treba samo to pametno napraviti, da ne bi dovelo do neravnoteže ili do tenzija među glavnim saveznicima u samoj Europskoj uniji, prvenstveno među Francuzima i Nijemcima. Zato je bitno da to bude ipak pod jednom europskom, ili pod kapom jedne zajedničke europske politike, izjavio je.

Time se dotaknuo i ideje proširenja Europske unije.

Kaže da se proširenje Europske unije vratilo na dnevni red zbog ruske agresije na Ukrajinu, što je EU potaknulo da Ukrajini dodijeli status kandidata kako bi je spriječila da završi u ruskoj sferi utjecaja. Ipak, istaknuo je da je od statusa kandidata do stvarnog članstva dug put te da se brzo proširenje ne očekuje. Crna Gora bi, prema njegovim riječima kako je već navedeno, mogla prva završiti pregovore ako se odmakne od utjecaja "srpskog svijeta", dok Albanija ima još puno posla u borbi protiv korupcije i jačanju pravne države. Svi ostali na Zapadnom Balkanu još su daleko od članstva, a Srbija se, uz ovakvu politiku, uopće neće pomaknuti s mjesta.

- Rješenje je zapravo postupna integracija. Kad već političke strukture nisu dovoljno zrele, spremne da naprave ono što trebaju napraviti, treba se što više europskih, zapravo sloboda, proširiti na društva, naravno i na tržišta, prema europskim standardima na jugoistoku Europe i tako ih sve više približiti Europi. Jedan mali primjer koji ilustrira i druge neke politike koje se tako trebaju napraviti, je roaming. Znate da unutar Europske unije ne plaćate roaming. Unutar Zapadnog Balkana postoje ugovori da se ne plaća roaming. Dakle, vi možete iz Mostara, na primjer, pod tim ugovorima sad i u Beograd, ali ako zovete Zagreb - plaćate. Onda, na taj način, uključiti sve te zemlje u europski prostor bez roaminga, naveo je. I bez punopravnog članstva i bez formalne integracije vi polako određene segmente politike i društva uključujete. A kada će doći do punopravnog članstva, to ovisi, naravno, o tome hoće li se doista stvoriti politička garnitura koja će u tim zemljama - a što se tiče Zapadnog Balkana, ponavljam, najviše brine situacija u Srbiji, izjavio je.

Emisiju pogledajte u nastavku: