Ekonomska kava: Državne intervencije ne smiju postati trajno stanje

Državne intervencije su nužne u krizama, ali ne smiju postati trajno stanje jer se tako guši poduzetnički duh te smanjuje konkurentnost i rast gospodarstva, istaknuto je u četvrtak na Ekonomskoj kavi pod nazivom Državni intervencionizam: pozitivne i negativne strane, u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

Glavna direktorica HUP-a Irena Weber kazala je kako su svjesni da država može i mora uskočiti u vrijeme krize, to je njezina uloga. No, previše intervencija često guši inicijativu i inovacije, rekla je Weber navodeći kako je istina jednostavna - "bez države se se ne može, ali s previše države gospodarstvo nije konkurentno i produktivno".

Postavlja se pitanje, kazala je Weber, je li stvarno bilo nužno sniziti cijenu mlijeka svima pa i onima kojima je taj trošak neznatan dio kućnog budžeta, a s druge strane ugroziti proizvođače mlijeka. Je li trebalo neselektivno svim građanima subvencionirati račun za električnu energiju s iznosom usporedivim s dvije kave?, zapitala je.

Svaka pretjerana regulacija i svako nepotrebno interveniranje, kako je ustvrdila, guši poduzetnički duh, smanjuje konkurentnost i tjera investicije iz Hrvatske.

- Intervencije su nužne u krizama, ali one ne smiju postati trajno stanje. Jer kada država preuzme ulogu poduzetnika tržište gubi svoju snagu, a društvo gubi svoju priliku za rast, poručila je Weber.

Dizanje plaća zbog umjetnih intervencija države

Glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić podcrtao je umjetnu intervenciju u trošak rada.

- Nije problem treba li cijena rada rasti, ona po svojoj prilici raste kako tvrtke podižu dodanu vrijednost. Ali kada se to događa da imate dvije snažne državne intervencije - kroz udvostručenu masu plaća iz proračuna kroz pet, odnosno šest godina i kada država takvim potezima sama sebi nabacuje 'volej' dižući prosječnu plaću koja je onda vezena i za minimalnu plaću, tako imate dvije vrlo snažne, vrlo umjetne intervencije koje nemaju nikakav temelj u produktivnosti realnog sektora, pojasnio je.

Time se, kako je rekao, država na umjetan način svake godine sve više odmiče od realnost privatnog sektora.

- Kada se Hrvatska gleda u kontekstu članica EU, ona ima najveći raskorak između rasta troška rada, minimalne plaće i bruto dodane vrijednosti kao glavnog orijentira za produktivnost. Nije sporno da trošak rada raste u budućnosti, već on treba biti više vezan za kretanje dodane vrijednosti, kazao je Stojić.

Naveo je kako je produktivnost u prerađivačkoj industriji tri do četiri puta manja od prosjeka EU. I sektor poljoprivrede, koja je vrlo ranjiv sektor i u koji treba puno investirati, ima tri i pol puta nižu produktivnost u odnosu na EU.

- To su stvari koje se mogu mijenjati jedino kroz ciljana i pametna ulaganja kojima brže dižemo dodanu vrijednost u odnosu na ostale članice EU. Ako to nećemo učiniti tako, plaće možemo još neko vrijeme umjetno dizati, a onda će nam se raspasti konkurentnost. Uzmemo li u obzir da nam produktivnost zadnje dvije godine pada to je onda autogol za realni sektor koji država daje, rekao je Stojić.

Država u ime zaštite građana radi probleme poduzetnicima

Profesorica zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Marijana Ivanov je kazala kako ju smeta što država ne zna kada je granica i kada treba reći da je dosta. Državni intervencionizam, kako je navela, je nešto čime se ispravljaju eksternalije tržišta, čime se reagira u kriznim uvjetima.

- Malo je atipično da imate jednu od najvećih stopa rasta BDP-a u EU i da vam je država stalno prisutna i stalno nekoga štiti i stalno u ime zaštite građana radi probleme poduzetnicima. Tim više što se zna da je rast hrvatskog BDP-a sve više vezan uz investicije i zbivanja u infrastrukturi u sektoru građevinarstva, rekla je Ivanov napominjući kako država time ne vodi baš previše računa što je sa sektorom industrije, koja je manje produktivna nego europska.

- Često država donosi mjere koje za našu industriju budu pogubne. Možda jesu koji puta na meti i banke, ali na žalost stradaju i neka poduzeća u sektoru industrije, rekla je Ivanov.

Ne može se, kako je navela, svake godine dizati minimalna plaća za 15 posto, jer tako produktivnost nije rasla u industrijskom sektoru, a s druge strane ne radi se ništa da se pojača udio onih industrija koje stvaraju veću dodanu vrijednost, koje su produktivnije.

Na novinarsko pitanje ima li prostora za podizanje minimalne plaće Ivanov je kazala kako je minimalna plaća posljednjih godina značajno rasla i ove godine ne bi smjela rasti više od same stope inflacije.

Ekonomski analitičar Damir Novotny je kazao kako su si hrvatske vlade u suvremenoj hrvatskoj povijesti davale za pravo da ulaze u teren tržišnih odnosa. To je problem koji ograničava privatni sektor u planiranju, investicijama, razvoju.

Vlada, po njemu, mora regulirati, utvrditi pravila igre i ne mijenjati ih svake godine kako bi privatni sektor mogao planirati dugoročno, stvarati nove vrijednosti.