Energetski stručnjak Igor Dekanić u razgovoru za HRT komentirao je napetosti na Bliskom istoku i njihovu moguću posljedicu – zatvaranje Hormuškog tjesnaca, ključne svjetske rute za naftu. Iako priznaje da su poremećaji mogući, vjeruje kako do blokade neće doći. Osvrnuo se i na osjetljivost tržišta, reakcije burzi, poziciju Rusije te otpornost hrvatskog energetskog sustava i LNG terminala u Omišlju.
O ekonomskim posljedicama rata između Izraela i Irana razgovaralo se u središnjem Dnevniku HTV-a. Energetski stručnjak Igor Dekanić najprije se osvrnuo na eventualno zatvaranje Hormuškog tjesnaca.
"Zatvaranje Hormuškog tjesnaca je moguće, ali ne i izgledno"
- Ja bih rekao da je njegovo zatvaranje moguće, ali ne bih rekao da je izgledno, kazao je.
- Bilo je međusobno ratovanje Irana i Iraka, koje je trajalo od 1980. do 1988. godine, kada su upravo zaraćene strane potapale jedni drugima tankere. Iranski torpedni čamci su potapali iračke tankere koji su izvozili naftu kroz Hormuški tjesnac, a iračka avijacija je bombardirala iranske izvozne terminale. Svašta se događalo u povijesti, ali tjesnac nije bio zatvoren. Tako da ne vjerujem da bi i sada došlo do zatvaranja, ali da su određeni poremećaji u snabdijevanju mogući, jesu, kazao je.
- Iako, nafta se danas trguje na robnim burzama kao svaka burzovna roba. I taj skok cijena nafte se već popodne istopio. Cijene nafte su popodne pojeftinile na 70 i nešto dolara, kazao je.
Na pitanje koliko bi bilo potrebno da se aktiviraju alternativni pravci, odgovara kako za njihovo osposobljavanje trebaju mjeseci i godine.
- Tako da to je vrlo malo vjerojatno, dodao je.
- Međutim, energetsko-geopolitički su drukčiji nego prije 40 godina, rekao je.
Burze već reagirale, a Rusiji bi rast cijena išao u korist
Kazao je i kako su burze već reagirale, pa su cijene počele padati.
- Rusiji bi rast cijena išao u korist, pogotovo ako Europska unija opet usvoji svoj novi paket sankcija kojima se opet predviđa maksimiranje i dalje sniženje cijena ruske nafte. Međutim, ruska nafta danas opet ne dolazi u Europu, nego najviše dolazi u Aziju, a ako i dođe u Europu, dođe preko pete posredničke transportne brodarske tvrtke da se ne zna čije su molekule unutra, rekao je.
Za Hrvatsku je najvažniji element vezan za LNG terminal na Omišlju. Velik dio tog plina dolazi iz Katara. Na pitanje može li tu biti potencijalnih problema u opskrbi, odgovara kako vjeruje da ne može.
- Pogotovo zato jer je za Hrvatsku bitno sljedeće: Hrvatska ima i uvozne i naftne i plinske kapacitete koji u nafti četiri i pol puta prelaze ukupne potrebe zemlje, u plinu možda dva, tri puta i Hrvatska je uvozno čvorište za središnju i jugoistočnu Europu. Naše tržište ne bi patilo. A drugim riječima, i naše tvrtke koje operiraju tim postrojenjima su operatori. Trgovci će se pobrinuti da kupe jeftiniju naftu ili jeftiniji plin negdje na tankerima, na morskoj pučini, u tko zna kojem oceanu, zaključio je Dekanić.