Na štandovima uz more prodaje se sve - osim pravog meda

Sjećate li se kontrole kvalitete meda otprije nekoliko godina? Podaci su bili poražavajući - osam od deset uzoraka meda - koji se prodavao uz glavne prometnice prema moru - s pravim medom nije imao nikakve veze. Ponavlja li se ista priča?

Pčelari s krajnjeg juga Hrvatske, nezadovoljni su ponudom na štandovima uz magistralu. Smatraju - prodaje se sve i svašta, ponajmanje med.

Državni inspektori uzeli su uzorke i, citiram ih, sve je po zakonu ukoliko je naznačeno da je riječ o proizvodima na bazi meda.

Jesenska vegetacija u priobalju je oskudna, ali zaslužna za izrazito zdrav med.

- On je gust i dosta je taman. Posebno najesen. Takvo je bilje koje ne medi obilno, u manjim je količinama, ali daje takvu strukturu meda i kvalitetu i onda možemo mi uz Jadran malo i višu cijenu postić nego u unutrašnjosti. Manje ga ima i malo višu cijenu, kaže Luka Čupić, predsjednik Pčelarske udruge Nada, Konavle.

U ovo doba jesenske paše, pčele su malo nervozne i ne smijemo im se baš previše približavati. Naime, štite svoj med, osjetljive su na nepravdu, baš kao i pčelari u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, jer nije sve što se ovdje prodava pravi med. 

Manje količine pravog meda u kombinaciji s rastućim turizmom plodan su teren za neke nove, ponešto drugačije proizvode. Među pčelarima u dolini Neretve brzo se proširila priča o prekinutoj isporuci meda - koji to, po pravoj definiciji, nije.

- Ovo ljeto je policijska dubinska kontrola presrela jedan takav kombi iz unutrašnjosti. Bitno je da je imao, po saznanjima, 13 otpremnica za štandove, najviše Opuzen, pa do na Rabu do Rogotina..., kaže Miro Ivanković, predsjednik Županijskog pčelarskog saveza DNŽ.

"Obavještavamo Vas da su inspekcije Državnog inspektorata obavile 10 inspekcijskih nadzora te ujedno napominjemo da se u konkretnom slučaju nije radilo o tzv. patvorenom medu, već o proizvodima na bazi meda kojima se mogu dodavati različiti sastojci, za razliku od meda", priopćio je Državni inspektorat Republike Hrvatske.

Proizvodi na bazi meda zakoniti su, ukoliko je taj opis pravilno istaknut. Dobavljač je, u ovom slučaju, zaradio prekršajnu prijavu, jer nije osigurao sljedivost proizvoda, što u prijevodu znači da je put od sirovine do štanda ostao nejasan.

- Od 2015. do 2016. ili 2017. na području Europske unije je zabilježeno 14 posto patvorenoga meda sa drugih tržišta. Međutim od 2021. do 2022. taj se postotak povećao na 46 posto. Dakle, to je fenomen koji nije samo kod nas, to se događa na području cijele Europske unije, ističe Nikola Duper, Pčelarska udruga Rusmarin, Župa dubrovačka. 

Iz Državnog inspektorata ističu kako je prošle godine obavljen nadzor kvalitete meda na 60 uzoraka iz cijele Hrvatske. Petnaest uzoraka nije udovoljavalo parametrima kvalitete, a četiri su sadržavala dodane strane šećere. No, za proizvode na bazi meda vrijede drugačiji kriteriji.

- Prije svega miješanje s jeftinim sirupima, sirupima na bazi kukuruza, riže, onda zatim običnoga šećera. Imate taj sirup koji se zove inverzni sirup, to je kada se fruktoza razbija na dvije molekule, glukozu i fruktozu i vi dobijete jednu smjesu koja je vrlo slična medu, čak i po okusu i po teksturi i po gustoći, dakle, ona se vrlo često miješa s medom čak i do 60, 70 posto, vi dobijete jednu mješavinu koja je sve osim meda, objašnjava Nikola Duper. 

- Toliko su se usavršili da je ljudima dosta to teško prepoznati. Toliko je to primjesa, kvalitetnih strojeva što to radi. Najbolje je uzeti med od onoga čovjeka u koga imate povjerenja, koga poznate, u koga ste dosta dugo sigurni i s kime surađujete, naglašava Luka Čupić.

- Ako svi imamo neke svoje zubare, frizere, automehaničare, zašto ne bi imali svoga pčelara kojega poznajemo i kojem vjerujemo. Taj pčelar neće uvijek imati isti med, ali će imati med koji je pravi med i koji je kvalitetan, dodaje Miro Ivanković.

Pčelari traže češće i detaljnije inspekcije.

- Te inspekcije treniraju strogoću na pravim pčelarima, njih ima od sedam do deset u dolini Neretve, koji imaju štandove. Ima više pčelara, ali oni koji imaju štandove kraj magistrale. Jedno jutro je kod kolegice pčelarke njih bilo osam došlo u inspekciju meda, kaže Miro Ivanković.

- Ta europska regulativa se dosta pooštrava, to je jedna od prednosti Europske unije, posebno oko hrane je ona dosta stroga i tu se dosta toga zaista napravilo, ne može se reći da nije, pa isto tako i za med. Od 2026. godine je predviđeno da na svakoj tegli meda mora pisati točan postotak meda po porijeklu zemlje. Mi ćemo onda, ako tamo piše da je sto posto hrvatski med, to je već donekle nekakva, recimo, uvjetna garancija, kaže Nikola Duper.

Pravi stopostotni med sve je teže prepoznati, baš zato što med može biti i svijetao i taman, i kristaliziran i tekući. Neke su zemlje već uvele i DNK analizu meda, no taj je proces skup i još uvijek nije potpuno pouzdan. Najbolje su rješenje lokalni pčelari, osobito oni koji meda nemaju uvijek.

Podržavati lokalnu proizvodnju, ali i čitati sitna slova, ipak dovoljno velika za zakone, nikad nije bilo važnije nego danas. Stoga - pazite što kupujete. Riječ je, ipak, o vašem novcu.