Snaga volje Stjepana Pavlovića: "Život ide dalje, nema predaje"

Priča o Stjepanu Pavloviću iz Slobodnice pokazuje da nema te granice koju čovjek ne može pomaknuti ako to doista želi. Otkad zna za sebe radi poljoprivredu, a to što ga izdvaja od drugih jest da je nakon saobraćajne nesreće prije 15-ak godina ostao u invalidskim kolicima. No to ga ne sprječava da sa sestrom radi na čak 70 hektara zemlje.

Stjepan Pavlović se ne predaje i poručuje - sve se može kad se hoće.

Nakon prometne nesreće, kad je Stjepan saznao da više neće hodati, prilagodio se i farmu muznih krava zamijenio je ratarstvom. Zajedno sa sestrom obrađuje oko 70 hektara.

- Njegova nesreća utjecala je na tijek moga života. Došlo je do velikih promjena. On obavlja poslove na zemlji, ali ne može sam pripremiti ni strojeve niti sjeme za sjetvu. Ne može ništa sam. Ima teških dana, pogotovo kad su veliki poslovi. Treba sve uskladiti, kazala je Ankica Pavlović, Stjepanova sestra.

- Sestra je i nositelj OPG-a, tj. obrta, tako da oboje radimo, rekao je Stjepan i dodao kako njegova sestra možda odradi i veći dio posla, koji se možda ne vidi.

Za dobar urod oboje se moraju pomučiti. Npr. soju su proljetos stalno pohodile divlje ptice. Tako su morali angažirati osobu da ih tjera.

- Kad je soja krenula nicati guske su došle i doslovno u jednom danu su popasle 4 ha soje. Nije bilo druge. Jedino je čovjek taj koji je mogao to otjerati. Strašila ne pomažu, rekao je Stjepan.

Stjepan Pavlović: Što je - tu je, život ide dalje 

Katkad Stjepan Pavlović u traktoru provede cijeli dan. Sjećanje na vrijeme nakon nesreće još je živo.

- Jako brzo sam shvatio koliko sam teško nastradao. Bio sam svjestan svega. Nisam osjetio noge. Znao sam da je kralježnica dobila. Hitno sam prevezen u Zagreb na operaciju. Poslije oeracije sutradan je došao doktor i rekao: „Kad budeš mogao napraviti pokret prstima na nogama, nadaj se“. To se nikad nije dogodilo. Vrlo brzo se pomirite s tim. Ja sam dosta jak u glavi. Što je - tu je. Život ide dalje. Nakon par godina kad sam vidio da tata neće uspjeti odraditi, kiša je dolazila i rekao sam:“Idem u traktor“. Sada sam tu, nema predaje, ispričao je Stjepan Pavlović.

Uzgoj ratarskih kultura sve je zahtjevniji i skuplji. Stjepan Pavlović kaže kako je 2006. Godina cijena repromaterijala porasla između 150-170 posto, prosječna plaća za 150%, a otkupna cijena žitarica 30%.

- Mislim da vam je sve jasno. Kada napravimo tu usporedbu otkupna bi cijena pšenice trebala biti 320 eura za tonu. Ponuđeno je 150, mislim da je zadnja cijena, rekao je.

Ustrajnost, zajedništvo i život bez odustajanja

Problema je mnogo, ali je lakše ako se dijele. Stjepan Pavlović teškoće dijeli s ostailm ratarima u selu.

- Mi smo jedni drugima potpora u svemu. Nas tu ima 5-6 poljoprivrednika koji jedni drugima uskačemo što god treba, rekao je Stjepan Pavlović.

- Izuzetno je dobar, aktivan, osjetljiv na nepravdu. Dobro prati situacije. Krasi ga poštenje. Posebno je zanimljivo gdje on izvlači volju. Ja mism da on život cijeni malo više nego mi ostali, govorio je Ivan Sigurnjak o Stjepanu.

No Stjepan Pavlović trenira i košarku u kolicima. To mu je bitno pomoglo u oporavku.

- Dok se nisam počeo baviti košarkom u kolicima mogao sam nekih 200 metara proći s kolicima, a sada koliko treba toliko i mogu, rekao je.

Stjepan Pavlović je borac i pobjednik koji pomiče granice. Životne borbe nekima su mnogo teže. Ali zato su njihove pobjede slađe i veće.