I roditelji djece s teškim poteškoćama se iscrpe, a pomoći nema

I oni se razbole. I oni se iscrpe. No, iako imaju zakonsko pravo na bolovanje, roditelji njegovatelji često ga ne mogu ostvariti jer nema tko preuzeti skrb o njihovoj djeci. Bolnu priču u javnost je iznijela Marica Mikulić, majka djeteta s najvišim, četvrtim stupnjem oštećenja. 

Nažalost, njihov slučaj nije jedini - i drugi roditelji njegovatelji se pitaju: što kada pomoć zatreba upravo njima?

Iza obitelji Mikulić teško je razdoblje. Zbog čestih upala i viroza, osmogodišnji Ante gotovo da nije pohađao vrtić, a čekala ga je i zahtjevna operacija.

- To je izuzetno stresno i naporno, i nama roditeljima pripremiti se za to sve, i odraditi postoperativni oporavak s Antom. Dodatne komplikacije u vidu otvaranja rana i toliko tih stresova, gdje vi kao roditelj se iscrpite, naglasila je Marica Mikulić.

 I drugi put u osam godina, priznaje, doživjela je krah. Ante je rođen s rijetkim sindromom, ima najviši stupanj oštećenja i ovisan je o njezinoj pomoći.

Suprug je zaposlen, a ona ima status roditelja njegovatelja.

- Ona je bila klonula skroz. Ja sam morao preuzeti. Koliko god mogu uvijek. S obzirom na to da čovjek mora raditi. Moramo prehraniti obitelj, imamo previše izdataka. Došao sam do granice, gdje više nisam mogao, pao sam i ja, rekao je Ivan Mikulić. 

- U tom trenutku smo i suprug i ja završili na bolovanju, jer je i on bio lošeg zdravstvenog stanja, dodala je Marica.

Potražili su pomoć na koju imaju zakonsko pravo. No, adekvatan smještaj za Antu dok je Marica na bolovanju, kažu, nije pronađen.

U zadnji su tren sami pronašli asistenticu koju sami plaćaju.

- Pojavimo se tu i tamo u medijima da netko izvuče neku pouku, da najgore je ostaviti obitelj samu, tko živi naš život, istaknuo je Ivan.

- Jer u tom trenutku kad sam ja zatražila pomoć sam bila jako, jako loše i psihički preumorna i u tom trenutku je bilo najlakše dignuti ruke od svega i odustati. Ja to ne bih nikada napravila, rekla je Marica.

Biti na rubu u trenutku sloma strašan je rizik. Zbog svih koji to proživljavaju Marica preko udruge koju je osnovala traži razgovor u ministarstvu.

Podupire je i ova majka njegovateljica teško bolesne kćeri. U 26. godini doživjela je srčani zastoj i oluju štitnjače.

- Dogodilo se to da se ona samo srušila i onda je nastupilo oživljavanje, kazala je Verica Herceg.

Mozak je ostao bez kisika. Posljedice - su je prikovale za krevet.

- Dođete pred zid. Ne znate više je l' imate kome reći što živite, što vam je nužno potrebno. Pričamo, ali imam dojam da nas se ne čuje, dodala je Verica Herceg.

Veričina kći ima asistenticu. Četiri sata - radnim danom. Otkako je krajem prošle godine promijenjen zakon - zahtjev je podnijela i obitelj Mikulić.

Ali još čekaju da pravo na papiru - zaživi u stvarnosti.