Vrijedni kozari iz Perkovića

Dobije se u Dalmatinskoj zagori, ovdje - u Perkoviću - 600 litara kozjeg mlijeka na dan. Od vlastitog stada. Na farmi je 450 muznih koza, a plan je - broj povećati. Svoje proizvode reklamiraju kao 100 posto hrvatske, ekološke. Bez aditiva, boje, pojačivača okusa ili konzervansa.  

Skromnih su zahtjeva, spretne i vrlo prilagodljive. Uzgajaju se koze ovdje - u skladu s prirodom. A o njihovu "komforu" brigu vodi troje zaposlenih. I uglas kažu: blagom se one zovu s razlogom.

- Sve je podređeno njima jer one su te koje daju, da bi mi imali, govori Damira Kunčić, radnica. 

Ističu na farmi: kozama omogućuju prirodno okružje te čistu, prozračnu staju. Ukratko: primjerene životne uvjete.  Rezultira to bogatim nutritivnim sastavom i boljim okusom proizvoda. Koji odreda imaju ekocertifikat: jamstvo kvalitete.

Poštujemo njihovo suhostaj, odnosno životinje ne iskorištavamo cijelu godinu za mlijeko, već one idu 60 do 80 dana idu u zasušenje, tako da se mliječna žlijezda obnovi za jariće. Boksovi su primjerene veličine, odgovaraju standardima. Uzgajamo dvije pasmine - odnosno alpinu kozu i sansku kozu, ističe Matija Pavelić, voditelj farme.

- Koze na farmi jedu ekološko ličko sijeno, jedu ekološku slamu i također dohrana ide s ekološkom smjesom, govori Pavelić.

U kozarstvo su vlasnici farme ozbiljnije zagrizli 2013. Prerada se nametnula sama od sebe. 

- Jednostavno smo se odlučili za vlastitu proizvodnju jer je ekonomski više isplativije nego davati i nije sigurno - to nam je bilo hoće li nam taj otkupljivač jednoga dana doći i reći: 'Ne uzimamo više vaše mlijeko'. Naše je mlijeko tako dobro i nije tako intenzivan miris kao drugdje s obzirom što imaju ovdje jako kvalitetnu pašu i brst. Koze više brste nego što pasu, a Dalmacija je poznata po raznovrsnom bilju, pogotovo ljekovitom i one će naći za sebe sve što paše, priča Anđelka Sarajlić, direktorica i suvlasnica farme.

Paletu proizvoda šire. Prodajni kanal su im veliki trgovački lanci i specijalizirane trgovine. 

Troškovi proizvodnje diktiraju cijenu

- Ovo je naš obiteljski posao, ima jako dugu tradiciju - znači kozarstvo je ovdje jako poznato. Moja svekrva je mene naučila kako raditi tako sam ja prenijela, jedan dio znanja, naravno, mora se imati i tehnologije tu, i tako smo dobili ove proizvode. Nešto što smo uvijek željeli to se i ostvarilo. Nakon pomuženog mlijeka, mlijeko se transportira u našu siranu Brinje, govori Anđelka.

Troškovi proizvodnje - koji su visoki - diktiraju i cijenu.  

- Naši proizvodi su cjenovno visoki proizvodi jer su ekološki, jer je jako visok trošak proizvodnje. Ovdje kad pomuzemo, svaka tri dana vlastitim transportom transportiramo mlijeko u Brinje. Brinje smo odabrali isključivo radi logističkog centra. Brinje je na pola pita između Splita i Zagreba tako da nam to uvelike olakšava distribuciju krajnjih naših proizvoda, priča Marko Samaržija, voditelj prodaje na farmi koza.

Ugodan okus i miris, blage teksture - tako reklamiraju svoje proizvode. Ne sadržavaju aditive, boje, pojačivače okusa ili konzervanse. Struka kaže - kozje je mlijeko zdravlje u čaši. 

- Na sto testirane djece samo jedno dijete je bilo alergično na kozje mlijeko što se pokazuje kao odlična alternativa posebno za mlađu populaciju. Osim tih antialergijskih svojstava kozjeg mlijeka, kozje mlijeko je i lakše probavljivo  što je važno za osobe koje imaju određene gastro poremećaje. Znanstvenim studijama je dokazano da mliječna mast sadrži konjugiranu linolnu kiselinu koja ima dokazano antikancerogeno djelovanje, ističe Martina Jajaš Višković, mag. nutricionizma.

A u farmu u Perkoviću vlasnici ulažu i dalje.  

- Vrlo je važno pratiti tehnološki korak vremena pa smo tako upravo u postupku instaliranja solarne elektrane čime ćemo postati neovisni. Proizvodit ćemo sami svoju struju i na tome smo zahvalni i Vladi RH i Ministarstvu što su kroz natječaj nam omogućili da se prijavimo da nam pomognu u tom smjeru, ističe Samaržija.

Radna mjesta presudna za opstanak

Radna mjesta, ističu i ovdje, presudna su za ostanak i opstanak. 

- Rad na kući i blizu kućnog praga je blagoslov za mene. Od 6 sati krenemo, završimo mužnju, poslije toga hranidba, ako imamo što vani napraviti za sijeno, izvesti ih i tako. Za dohranu, i navečer ponovno krećemo u 6 s mužnjom, iza toga je hranidba, govori radnica Damira.

'Može se živjeti od stočarstva'

Živjeti se od stočarstva dade. Ističu svi šibensko-kninski uzgajivači: nitko nikad nije rekao da je lako. Posao je to - od nula do 24. No, starima je sve teže brinuti se za stoku, a nasljednika nema. Nažalost! 

Razloga je više, smatra dio njih.

- Otkupne stanice nema, ja mogu jedno tražiti po selima, pitati kome treba mlijeka itd. i ako će ga tko uzeti. Jedno stado do 50,60 koza, kad bi se o tome vodilo računa i kad bi bilo reda u državi da to mlijeko ide na otkup ili eventualno sir, i da je čovjek siguran prodati tu jarad, smatram da jedna četveročlana obitelj bi mogla od toga živjeti pristojno, priča Branko Rajčić, predsjednik Udruge uzgajivača ovaca i koza općine Unešić.

Sve više kupaca koji na policama traže zdravlje 

Kažu za koze da su "čistači" vegetacije na brdovitim i nepristupačnim terenima. Smanjuje se tako mogućnost pojave požara. 

- One su hodale po gaju i brstile tu grabovinu i jasenovinu i te šume su bile prohodne. Nisu bile samo koze, tu je bilo i masu ovaca, goveda, konja, govori Rajčić.

I zato bi valjalo da su nam stada brojnija. A povećanje broja grla cilj je vodstvu farme i minimljekare. S obzirom na to da je kupaca koji na policama traže zdravlje sve više.