Brodovi na posljednjoj plovidbi

Ulaskom Hrvatske u EU pokrenut je tzv. scraping - povlačenje ribarskih plovila kroz mjeru trajnog prestanka ribolovnih aktivnosti uz potporu europskih fondova. 

Za ovo programsko razdoblje podneseno je 113 zahtjeva - 78 za koće i 35 za plivarice. I to mahom za uništavanje brodova. Tek za 4 plovila traži se prenamjena za neku drugu djelatnost. 

Inače, otkad je scrapinga u Hrvatskoj je uništeno stotinjak brodova. S mjerom se slažu i Prijatelji životinja - neprestano upozoravaju kako koće grabe sve pod sobom i ogromna su prijetnja morskom svijetu.

Vrijeme je lovostaja, do oko sredine ovoga mjeseca. Ivica Vidov inače lovi srdele i inćune, a sada s posadom pokušava montirati novu pumpu. Koliko stoji? Bolje da ne znate, kaže ovaj Kaljanin. Ali pola je platila Europa, pola on, pa je ipak zadovoljan.

- Od EU smo dobili subvenciju za nove pumpe za grabljenje ribe i sada to montiramo, pokazuje Ivica Vidov, vlasnik plivarica s Kalija.

Ivica je na ribaricama od svoje šesnaeste. Sada ima dva broda. Ovaj željezni, Tuljan 2, star je 12 godina i ne misli ga još dugo dati u otpis. Ali za ovaj drveni, isluženi, Tuljan 1, rado bi primio naknadu za trajni prestanak ribolovnih aktivnosti, odgovara mu da ide u rezalište, tj. da se zapali.

- To su i stari brodovi, dolazi nova tehnologija, novi željezni brodovi. Teško je održavati drveni brod, govori Ivica.

- Nismo radili 90 dana prošle godine. Ljudi su otišli i nije bilo posade, dodaje.

I u samom "portu" u Kalima ista priča. Najveći je problem vlasnika koća i plivarica pronaći posadu. Sada, za lovostaja, krpaju se mreže koje su uništili dupini i tune.

- Ima dosta starih brodova. Netko neće, netko hoće, ovisi da li se isplati ili ne jer je sve teže naći posadu, ljude za more, govori Marin Mijatović, ribar na plivarici, Kali.

Ovaj brod ne ide u rezalište. Ima 40 godina. No kažu nam, primjerice, vlasnici ovih dviju koća podnijeli su zahtjev.

- Sve je više potrebno sredstava i vremena da se njih održava, a sve teže je naći posadu koja bi radila na takvom brodu. Ova mjera je gospodarima dobro došla da se riješe tih brodova, naglašava Bruno Mišlov, načelnik općine Kali.

I obitelj ovog mladog Kaljanina, koja se također bavi ribarstvom, u dilemi je. 

- Preko 90 posto radno sposobnog stanovništva se bavi ribarstvom, nekim oblikom ribarstva , marikulturom i to je tako od davnina. Moja familija se bavi ribarstvom i jednom mrežom koja se sve više od EU istiskuje iz upotrebe iz ekoloških razloga. To su potegače, zato što se poteže po dnu i u procesu toga potezanja one uništavaju morsko dno, govori Mišlov.

Mišljenja o scrapingu u Kalima podijeljena.

- Podijeljena su mišljenja. Neki ljudi su tu radili cijeli život. Djed govori kako sto godina nikome nije smetalo, a sad najedanput nekome smeta. Svijet ide dalje i naša spoznaja o svijetu isto tako, rekao je Mišlov.

Dok prijatelji životinja potpisuju peticije za zabranu uporabe koća u Hrvatskoj jer poput buldožera grabe sve što se nađe na morskom dnu, neki ribari uzvraćaju - pa svi moramo od nečega živjeti. No nekima ipak odgovara uništavanje vlastitih brodova za koje dobiju naknadu od države.

Mladi se odlučuju za lakše poslove, često u turizmu, a stariji ribari odlaze u zasluženu mirovinu. Je li scraping zamka ili šansa za naše ribarstvo? - pitaju se mnogi, kao i hoće li ribarstvo u jednom trenutku postati neisplativ posao.

Ribarska flota nam se smanjuje. Odlaskom brodova, odlaze i ribari. Ali ni nemilosrdno eksploatirati more, nije dugoročno rješenje. Dokazano je da se u akvatorijima gdje je već nekoliko godina zabranjeno koćarenje, more i život u njemu brzo oporavljaju.