Velika poduzeća struju plaćaju 20 % više od prosjeka EU-a, HUP nudi prijedloge

Konkurentna cijena energije, stabilni uvjeti ulaganja i smanjenje strateških ovisnosti moraju biti među glavnim prioritetima hrvatske i europske industrijske politike, poručio je HUP, upozorivši da primjerice hrvatska velika poduzeća struju plaćaju oko 20 posto više od prosjeka EU-a.

Kako se navodi u najnovijoj HUP-ovoj publikaciji Fokus tjedna, cijena i dostupnost energije određuju isplativost ulaganja, dok slabija domaća proizvodna baza povećava ovisnost o uvozu. Investicijske potpore zato ne mogu kompenzirati trajno više operativne troškove od konkurencije u članicama EU-a, napominju te iznose podatke za prvo polugodište 2026. koji pokazuju cjenovni jaz u svim grupama poduzeća.

Tako, u standardu kupovne moći mala poduzeća u Hrvatskoj plaćaju električnu energiju 14,6 posto iznad prosjeka Unije, srednja 18,1 posto, a velika 20,5 posto.

Ističu da je pritisak posebno snažan u energetski intenzivnim djelatnostima, pa je tako u metaloprerađivačkoj industriji udio energenata u rashodima 3,4 puta veći od nacionalnog prosjeka, a u kemijskoj oko dvostruko veći.

- Viša cijena energije zato izravno smanjuje marže, prostor za modernizaciju i privlačnost Hrvatske kao proizvodne lokacije, upozoravaju poslodavci.

Neiskorišteni domaći potencijal

Kažu i da je problem još ozbiljniji jer se hrvatski jaz nadograđuje na već oslabljenu energetsku konkurentnost Europe, s obzirom da je po procjenama ACER-a krajnja cijena električne energije za velike industrijske potrošače u EU-u u prvom polugodištu 2025. iznosila oko 151 euro po megavatsatu (MWh), prema 74 eura u SAD-u.

Dodatan je rizik, napominje HUP, rast potrošnje koji ne prati jednak rast domaće proizvodnje i fleksibilnosti sustava.

Tako je neto uvoz u prvom polugodištu 2026. pokrivao 10,3 posto potrošnje, a ljeti 26,3 posto, uz oko 249 milijuna eura vrijednosti uvoza. Uvoz je dodatno povećala slaba hidrologija, s dotocima na 43 posto uobičajenih. Solarna proizvodnja porasla je 42,5 posto, uz više od 1,5 gigavata (GW) instalirane snage, ali mreža, priključenja i pohrana ne prate taj potencijal, upozorava HUP.

- Uvoz sam po sebi nije problem integriranog tržišta Unije - problem nastaje kada postane posljedica neiskorištenog domaćeg potencijala i strukturno podiže trošak proizvodnje. Hrvatska mora istodobno pojeftiniti energiju, ojačati proizvodnu bazu i mrežna ulaganja te smanjiti uvoznu ovisnost, poručili su poslodavci.

Rastu i veleprodajni pritisci

Kažu da rastu i veleprodajni pritisci, pa je tako prosjek cijene električne energije na hrvatskoj burzi Cropex "skočio" sa 111,77 eura po megavatsatu u prvom polovini na oko 223 eura od 1. do 29. listopada. Krajem listopada, ističu, dnevne cijene dosezale su 315,30 eura/MWh, uz istodobne vrlo niske ili negativne cijene u pojedinim satima.

- Problem nije samo razina cijene, nego i njezina izrazita volatilnost, koja povećava potrebu za bržim priključenjima, pohranom, dugoročnim PPA ugovorima i tarifama koje nagrađuju fleksibilnu potrošnju, upozoravaju.

Uredba o mjerama za stabilnost domaćeg tržišta energije do 31. ožujka 2027. pri obračunu nadoknade priznaje ugovorenu cijenu najviše do 160 eura/MWh, pri čemu HUP predlaže podizanje praga na 210 eura i pravodobno uključivanje opskrbljivača u odluke o nastavku mjera kako bi se smanjio poslovni rizik za njihovo i očuvalo tržišno natjecanje.

Poslodavci kažu da se dio troškovnog pritiska može ublažiti potporama pa je Europska komisija odobrila Hrvatskoj 60 milijuna eura za kompenzaciju neizravnih ETS troškova energetski intenzivnim poduzećima izloženima međunarodnoj konkurenciji. No dodaju i da ETS kompenzacija pokriva tek dio troška i uzak krug sektora pa je Hrvatska treba nadopuniti CISAF programom privremenog sniženja cijene električne energije za energetski intenzivnu industriju.

- Za Hrvatsku je prozor za djelovanje otvoren sada - dok mreža, domaća proizvodnja i pohrana ne osiguraju strukturno nižu i stabilniju cijenu energije, potrebno je koristiti raspoložive europske instrumente kako energetski jaz ne bi prerastao u investicijski i industrijski jaz, poručuju.

HUP-ovi prijedlozi

Istaknuli su i da revizija ETS-a nakon 2030. mora uvažiti duge rokove povrata industrijskih ulaganja i visok trošak dekarbonizacije.

Napominju da, prema procjeni ESB-a, trajan rast cijene struje od 10 posto može smanjiti zaposlenost u energetski najintenzivnijim granama do dva posto. Iznose i podatke da je u Hrvatskoj zaposlenost u prerađivačkoj industriji u prvih devet mjeseci 2026. pala 4,8 posto, proizvodnja bez električne opreme 4,3 posto je niža nego 2022, dok se udio industrije u BDV-u smanjio s 18,5 posto u 2019. na 14,9 posto u 2025., naspram 19,2 posto u EU. 

HUP stoga predlaže brzo provođenje ETS kompenzacija uz jasne kriterije i zadržavanje zaštite od neizravnih ETS troškova nakon 2030., kao i uspostavu nacionalnog CISAF-a za nižu cijenu struje uz ulaganja u dekarbonizaciju, pohranu i fleksibilnost.

Kaže i da kod uvjetovanja potpora treba priznati već provedena ulaganja i stvarni tehnološki potencijal postrojenja, osigurati predvidivu reformu ETS-a, zaštitu od ugljičnog istjecanja i CBAM koji stvarno štiti europsku proizvodnju. Zalaže se i za ubrzani razvoj mreže, priključenja i dozvole te povećanje dostupnost PPA ugovora, vlastite proizvodnje, pohrane i fleksibilnosti.

Naposljetku, tu je i potreba jačanja zaštite EU-a od "dampinga" i nepoštenih subvencija te sprječavanje preseljenja proizvodnje, radnih mjesta i strateških kapaciteta iz Europe.