Vukmir: Ideja intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj i dalje je većini maglovita

Kako se pravo mijenjalo tijekom povijesti te kako je nastao pravni koncept intelektualnog vlasništva - što on znači, kako je definiran, zašto je važan te kako se u tom novom pojmovniku snalazi hrvatska industrija i zakonodavstvo - u emisiji "1 na 1" otkrio je pravnik Mladen Vukmir.

Što je to uopće intelektualno vlasništvo (engl. intellectual property ili IP) objasnio je gost Mladen Vukmir, pravnik te stručnjak za pravo intelektualnog vlasništva.

- Tijekom industrijske revolucije naša je civilizacija shvatila da na plodovima ljudske kreativnosti njihovi autori odnosno izumitelji zapravo polažu prava. Investitori koji omogućuju autorima i kreativcima da nešto stvore žele sudjelovati i povratiti svoje investicije - u tom smislu se razvilo pravo koje je zasnovano djelomično na vlasničkom konceptu, objasnio je.

Nematerijalna imovina

Makar se pojam vlasništva često koristi, on zapravo nije u punini uvijek izjednačen s tradicionalnim oblicima vlasništva.

- To se tijekom 20. stoljeća promijenilo - njega smo dovršili s idejom da je vlasništvo nad nematerijalnim objektima, dakle autorskim djelima i izumima, ono što se u žigovnom pravu kod brendova zove goodwill, da je to zapravo vlasništvo onih koji su to stvorili, dodao je.

Posljednjih 300 godina zapadna civilizacija imala je najbrži rast bogatstva u ljudskoj povijesti, a velik dio tog rasta ostvaren je iskorištavanjem nematerijalne imovine, odnosno kreativnosti. Hrvatska se u taj proces uključila relativno kasno, tvrdi Vukmir.

- U Hrvatskom kontekstu smo se mi s time susreli tek kod tranzicije iz komunističkog u tržišni sustav i tu smo bili malo sporiji nego što sam se ja nadao u prihvaćanju modela iskorištavanja nematerijalne imovine. Međutim, s ulaskom u EU ti su se trendovi nešto ubrzali, tako da postoji perspektiva, rekao je.

Ideje ne mogu biti zaštićene patentnim zakonom

Sama ideja nije nikad bila zaštićena i tu često dolazi do zabune, tvrdi Vukmir.

- Zbog toga što je predmet zaštite intelektualnog vlasništva nematerijalan, ljudi misle da i ideja spada pod to. To nije točno, autorski i patentni zakoni izrijekom isključuju ideje iz zaštite, naglasio je.

Jedino što može biti predmetom zaštite je materijalna realizacija određene ideje.

- Samo konkretna materijalizacija ideje je predmet zaštite. Kako si ti neku ideju izrazio riječima - to je moguće zaštititi. Ideja ostaje izvan zaštite. Ista stvar je i kod izuma. Imamo isključena otkrića - ona ne mogu biti zaštićena. To je jedna vrsta prepoznavanja prirodnih zakonitosti te nisu predmet zaštite intelektualnim vlasništvom, nego samo način na koji ćemo iskorištavati razumijevanje te prirodne zakonitosti, objasnio je.

"Čak ni autori i inženjeri nisu svjesni svojih prava"

Hrvatsko društvo i praksa su relativno slabo prihvatili i internalizirali neke od uvriježenih koncepata intelektualnog vlasništva.

- 200 godina su instituti intelektualnog vlasništva i dalje magloviti većini stanovništva - pa čak i autorima i inženjerima. Ni oni nemaju jasnu sliku gdje su njihova prava - što trebaju napraviti da ostvare svoja prava te kako se taj mehanizam treba financirati. Tu govorimo o tzv. enforcement, o izvršenju prava, istaknuo je.

Za razliku od Hrvatske, industrijalizirane zemlje bave se konceptima intelektualnog vlasništva mnogo intenzivnije gdje taj dio pravosuđa čak ima svoje zasebne institucije.

- Često su osnivani specijalistički sudovi za pitanja intelektualnog vlasništva zato što tipični sudski pravni postupak nije sasvim adekvatan da bi ih rješavao, objasnio je.