Dubrovnik ne zaboravlja jutro kad je počeo rat

Dubrovčani tradicionalnim programom Da se ne zaboravi obilježavaju 35 godina od početka napada srpsko-crnogorskih postrojbi i Jugoslavenske narodne armije (JNA) na Dubrovnik i jug Hrvatske u Domovinskom ratu, koji je počeo 1. listopada 1991. godine.

Položeni su vijenci kod Spomen-križa na gradskom groblju Boninovo i održan prigodni školski programom u franjevačkoj crkvi Male braće, nakon čega su na Srđu položeni vijenci.

U luci Gruž kod spomenika Prekinuto djetinjstvo položeni su vijenci za sve poginule civilne žrtve u Domovinskom ratu

Nakon nastupa Gradske glazbe Dubrovnik ispred crkve sv. Vlaha, u franjevačkoj crkvi Male braće u 19 sati bit će služena misa za sve poginule u Domovinskom ratu.

- Umjesto da idem u školu kao moja generacija, ja sam iz mora, iz vaterpola pošao u vojsku, uzeo pušku kako bih branio naš grad koji je napadnut srbo-četnički iz Crne Gore i Trebinja, rekao je hrvatski branitelj Riki Milun.

- Znam da je bilo jako mučno za cijeli Dubrovnik, da je bilo puno žrtava i zato se svake godine obilježava današnji dan jer je jako bitan i ne smijemo ga zaboravit, kazala je učenica Nikol Vlahinić.

- Raketirali su odašiljač veze, Komolac struju, ostali smo bez struje, vode, komunikacija Sve je stalo u sekundi, blokirano, ljudi isprepadani, rekao je branitelj Pero Kristić.

- Držao nas je moral, ljubav prema domovini i da obranimo ovu ljepotu, priča Periša Obradović iz Udruge branitelja Dubrovnik.

- Bitno je da se povijest uči, da se povijest piše jer ako mi sad posljednja generacija, ako je mi ne napišemo, od koga trebamo očekivat da će zapisat naše strahote koje smo prolazili od početka agresije na naše područje, kazala je Marija Lukšić, predsjednica Udruge hrvatskih civinih stradalnika Domovinskoga rata Dubrovačko-neretvanske županije.

Jer pamćenje je alat, a mržnja golem teret, rekao je zapovjednik obrane Grada general Nojko Marinović.  

Prvog dana listopada 1991. godine, točno u šest sati, više od 13.000 pripadnika JNA, uz pomoć srpskih i crnogorskih rezervista, napalo je područje Dubrovnika i jug Hrvatske s kopna, mora i iz zraka.

Među neprijateljskim snagama bili su pripadnici Užičkog, Podgoričkog i Mostarskog korpusa te 9. Vojno-pomorskog sektora Boka, uz značajnu potporu zrakoplovstva, više od 120 teških topničkih oružja, oko 100 tenkova i 50 oklopnih transportera.

Brojnoj i dobro naoružanoj agresorskoj vojnoj sili na crti obrane dugoj više od 200 kilometara suprotstavilo se 750 slabo naoružanih hrvatskih branitelja, pripadnika postrojbi dubrovačkog ZNG-a, policije i dragovoljaca iz sastava Teritorijalne obrane.

Prve granate ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa s položaja oko Trebinja pale su na uže dubrovačko područje, na naselja Bosanku i Mokošicu. Već prvog dana Dubrovnik je ostao bez struje i vode.

Samo u prvom tjednu listopada poginulo je 27, a ranjeno 100 hrvatskih branitelja i civila. Tijekom cijele agresije na dubrovačko područje poginula su 184 branitelja i 92 civila, a ranjeno je više od 1.500 osoba.

U srpskim i crnogorskim logorima bile su zatočene 423 osobe, a bilo je ukupno više od 33.000 prognanih i izbjeglih.

Na području od Stona do Konavala agresori su spalili 2127 kuća, kao i zaštićeni Arboretum u Trstenom, star 500 godina.

Bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja, a ono što nije spaljeno i uništeno srpski i crnogorski agresori su opljačkali.