Aplikacija za praćenje - što kažu stručnjaci

Aplikacije za praćenje kontakata zaraženih: U najboljem slučaju možete pripremiti svoju torbu za bolnicu na vrijeme, kaže Rakar, dok Carić ističe, identifikacija oboljelih se već provodi, ali "pješice".

O aplikaciji za praćenje kontakata zaraženih koronavirusom razgovaralo se još prije dva tjedna na virtualnom sastanku ministara vanjskih poslova Europske unije. Prašina se podigla oko prikupljanja i obrade osobnih podataka, no još tada, uvjeravali su kako je riječ isključivo o lakšoj borbi protiv širenja pandemije, ali bez zadiranja u pravo na privatnost. Britanija je odabrala nešto drugačiji pristup, gdje se podaci obrađuju centralno, a ne na mobilnim uređajima. Europska komisija istaknula je kako se moraju poštovati pravila Unije o zaštiti osobnih podataka.

Neke zemlje u Europi i svijetu aplikaciju su već uvele, neke ju još izrađuju. Pitali smo savjetnike i stručnjake za informatičke sustave Marka Rakara i Lucijana Carića što možemo očekivati od hrvatske aplikacije.

O kakvoj je aplikaciji riječ

Već smo naviknuti na brojne aplikacije na pametnim telefonima, a koje su i ima li razlika ove u odnosu na druge i slične aplikacije, Rakar odgovara kako je po zasada dostupnim podacima riječ o aplikaciji koja će funkcionirati na rješenju koje predlažu Apple i Google, a koje ukratko pazi i evidentira kontakte oko kojih se krećete. Carić pak kaže, možda se razlikuje se po tome što je to "državna" aplikacija i što joj je svrha borba protiv zarazne bolesti.

- Pretpostavka funkcioniranja ove aplikacije jest to da imate mobilni uređaj koji je ažuriran da uopće podržava ovu funkcionalnost, da imate konfiguriran i uključen bluetooth, da zaraženi sa sobom nose mobilne telefone na kojima imaju aktiviranu istu takvu aplikaciju. Obzirom da postoji puno tehničkih ograničenja koja će biti teško ili nemoguće provesti, da postoji cijeli niz situacija u kojima će biti tzv. "false positive" situacija, moja je pretpostavka da će ta aplikacija biti u cijelosti beskorisna i neupotrebljiva a vjerojatno u konačnici i kontraproduktivna i štetna. Nadalje, aplikacija pokazuje naknadno da se nešto već dogodilo na što ionako više nemate utjecaja, u najboljem slučaju možete pripremiti svoju torbu za bolnicu na vrijeme, rekao je Rakar.

- No, više je država koristilo tehnološke mjere u suzbijanju epidemije korona virusa i neke od njih su među najuspješnijima u svijetu u suzbijanju bolesti, npr. Južna Koreja, Tajvan, Singapur, Hong Kong, da ne spominjem Kinu, itd, ističe Carić.

Foto: Gerd Altmann/Pixabay


Osobni podaci i pravo na privatnost

Ako pratimo što su Apple i Google do sada rekli, riječ je o tome da mobilna aplikacija neće pratiti nečiju lokaciju nego samo blizinu kontakta, istaknuo je Rakar.

- Kada i ako se ustanovi da je netko zaražen onda će se poslati signal kroz mrežu da je odgovarajući ID zaražen, te će vas aplikacija na vašem telefonu obavijestiti da ste bili u blizini zaražene osobe. Problem je u tome što nećete znati tko je zaražen, eventualno kada je kontakt evidentiran, no kako bluetooth prolazi kroz zidove i druge fizičke prepreke i dalje nećete biti u stanju shvatiti da li obavijest predstavlja realnu opasnost ili ne nego ćete morati mjeriti temperaturu i očekivati simptome.

Mislim da će korištenje ove aplikacije proizvesti više panike i lažne sigurnosti nego COVID-19, dodaje Rakar.

Prvo bi trebalo jasno reći što je prioritet, da li očuvanje privatnosti ili borba protiv relativno opasne zarazne bolesti i u kojem su odnosu ti prioriteti. Iako je velika povika na države zbog raznih oblika nadzora i povreda privatnosti građana, ne treba zaboraviti da mnoge privatne kompanije - čiji se proizvodi rado koriste - također redovito krše privatnost svojih korisnika i često o njima i o njihovim navikama znaju više od države, smatra Carić.

- Uzmite na primjer samo aplikaciju koja prati kretanje u prometu, ako ne poštuje vašu privatnost može znati kojim se rutama krećete, koliko dugo put traje, kada ste krenuli, kada ćete po prilici stići na cilj, koji bi vaš cilj kretanja mogao biti ako ga niste specificirali, kojom brzinom vozite, da li ste imali neke neočekivane zastanke ili skretanja s uobičajene rute, tko je sve vozio istim smjerom, prema istom odredištu, tko je sve krenuo s iste lokacije, tko vas je pretekao, tko je bio sporiji od vas, itd. itd. Drugim riječima vlasnik takve aplikacije, npr. Google, na temelju vašeg ponašanja može i prije vašeg bračnog druga prepoznati izvanbračne izlete, dodaje Carić.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL


Razlika aplikacije za praćenje kontakata i aplikacije Andrija

- Ova aplikacija namijenjena je utvrđivanju da li ste potencijalno bili u kontaktu sa zaraženim/oboljelim osobama, na temelju podataka koje automatizirano dobije od drugih korisnika aplikacije. Andrija je softverski "robot" sposoban odgovoriti na jednostavna pitanja o korona virusu i bolesti koju izaziva, prepoznati osnovne simptome i stanje pacijenta, sve na temelju toga što mu je određena osoba sama rekla, ističe Carić.

- Nema bitne razlike, i jedna i druga aplikacija su u cijelosti beskorisne s pozicije javnog zdravlja, ne rješavaju niti jedan jedini problem, a zadužene su da stvore dojam da netko obavlja svoj posao što je naravno potpuno krivo, tvrdi Rakar.


Uspješnost aplikacije za praćenje kontakata u sprječavanju širenja zaraze

Mislim da bi mogla biti dosta uspješna, ali pod uvjetom da se masovno koristi. Također, uspješnost zavisi i o kvaliteti izrade, parametriranju rizika i drugim faktorima koje određuje autor aplikacije, napominje Carić.

- No, primarno je, da mali broj korisnika ujedno znači malu ili nikakvu uspješnost. Tu postoji niz problema, od toga koliko korisnika mobilnih telefona ima uređaj na kojem se može pokrenuti aplikacija, sve do toga koliko ih je na kraju tu aplikaciju voljno koristiti. Ova aplikacija uopće nije dizajnirana da spriječi širenje zaraze nego samo da evidentira da se širenje možda dogodilo, ističe Rakar.

- Efekt aplikacije je, dodaje, nula ili negativan.


Foto: Gerd Altmann/Pixabay


Aplikacije u drugim zemljama i razlike u odnosu na aplikaciju u Hrvatskoj

Iskustva drugih zemalja koja sve u pravilu imaju autokratske režime ili pravne standarde u praćenju svojih građana koji su bitno relaksiranijih od naših pokazuju da nema apsolutno nikakve kauzalnosti pa čak niti korelacije između smanjenja širenja epidemije i korištenja aplikacije, navodi Rakar.

- Aplikacija kakva je zamišljena služi samo zato da vas npr. petnaest dana kasnije obavijesti da ste bili možda i kontaktu sa zaraženom osobom koja je uspjela proaktivno ažurirati svoj mobilni telefon, koja je instalirala i aktivirala aplikaciju i koja se možda nalazila u drugom automobilu dok ste čekali na zeleno na semaforu. Ukratko, sve ovo može riješiti obični toplomjer, rekao je Rakar.

Koliko sam pratio, navodi Carić, sve zemlje koje su se relativno uspješno borile protiv epidemije - prvenstveno one u Aziji - redovito su koristile određene tehnološke mjere. Za neke od njih možemo reći da imaju deficit demokratskih tradicija, pa ih privatnost građana sigurno nije previše brinula, a dosta njih su militaristički organizirane, pa se od građana tamo može očekivati da "postupe po naređenju". Osim toga, mnoge imaju razvijenu i kulturu općeg dobra, koje interese zajednice stavlja ispred interesa pojedinca.

- Što se tehnološke izvodivosti tiče, mislim da ona nije problem. Postoji cijeli niz tehnologija koje su manje ili više precizne u utvrđivanju lokacije korisnika, kao što su Bluetooth kojim možemo utvrditi da li su dva ili više telefona relativno blizu, nakon toga podaci o spajanju na istu Wi-Fi mrežu, što opet određene uređaje može staviti u interakciju, na kraju postoje podaci o lokaciji koje daje sam telefon, te mogućnosti određivanja lokacije uređaja (triangulacija) temeljem njihovog spajanja na bazne stanice. Na temelju podataka o lokaciji mogu se odrediti rizici same lokacije, nije isto da li idete u kino, kafić, dućan, shopping centar, ili šetate po ulici ili parku. Također je bitno koliko je ljudi oko vas, u kojim uvjetima i da li je netko od njih bolestan ili potencijalno zaražen. Mislim da se puno stvari teoretski, ali i praktično, može riješiti aplikacijom, smatra Carić.


Prioriteti

Druga odvojena stvar je određivanje prioriteta između javnog zdravlja i privatnosti, nastavlja Carić i navodi kako je tu volja i mogućnost države da nametne ili provede takav sustav, pa onda volja i mogućnost građana da ga prihvate ili odbiju.

- Mislim da u ovoj fazi razvoja epidemije praćenje (potencijalnih) kontakata, uz testiranje, predstavlja glavne epidemiološke alate, sve pod uvjetom da se može razviti pouzdana aplikacija koja bi bila masovno prihvaćana i korištena i koja bi odgovorila na pitanja privatnosti i (zlo)upotrebe podataka građana, kaže Carić.

- Volio bih i demistificirati stvar do neke mjere - i sada se u okviru epidemioloških mjera provodi identifikacija oboljelih i potencijalno zaraženih, kao i utvrđivanje i praćenje njihovih kontakata. Jedino te stvari radi epidemiološka služba, "pješice". No oni sigurno znaju sve podatke o tim osobama, brojeve telefona, adrese, mogu imati uvid u njihove zdravstvene kartone i vjerojatno i u druge podatke.

- Sjetite se, dodaje Carić, da su apoteke provjeravale podatke građana kako bi utvrdile da im ne dolaze osobe koje su inače trebale biti u izolaciji. Štoviše, policija je provjeravala građane da li poštuju epidemiološke mjere. Čak su i drugi građani (a ne sjećam se da su za to ovlašteni) provjeravali svoje susjede i druge građane, o njima širili odvratne laži i neistine. Cijelo vrijeme, ne sjećam se, da se netko zabrinuo oko privatnosti i prava tih građana. I to je trajalo, ističe Carić, sve dok se nije pojavila prijetnja zle aplikacije...


Foto: Gerd Altmann/Pixabay


Biste li ju osobno koristili ili preporučili drugima?

Problem cijele priče je prvenstveno u načinu predstavljanja projekta, pri čemu je očit manjak povjerenja građana u sustav, politiku, a i struku koja se nakon početnih uspjeha nepotrebno politizira. To je loše, jer u takvim uvjetima teško je očekivati ikakav društveni konsenzus, a dovodi se u pitanje i spremnost građana da prate i slušaju preporuke struke u budućnosti, navodi Carić, ali bi aplikaciju kaže, koristio. - Tim više jer nastavljam ići u teretanu, ali inače uglavnom radim od doma i u tom smislu moj je rizik izlaganja infektivnim bolestima umjeren. Inače se, s obzirom na godine i zdravstvene rizike redovito cijepim protiv gripe i ne bojim se čipiranja. No, što se aplikacije (odnosno aplikacija, jer sigurno će biti više dostupnih) tiče, svatko će trebati odlučiti za sebe, ali bez nekog masovnijeg korištenja one nemaju puno smisla, zaključuje Carić.

Nemam namjeru koristiti ovu aplikaciju, osim da možda pogledam koji dobavljač ju je bez natječaja isprogramirao i koliko loše su je izveli, odgovara Rakar.

- Ponavljam još jednom da su tehnički preduvjeti da bi aplikacija bila efikasna toliko veliki i vjerojatnost uspjeha toliko mala, a šansa za "false positive" toliko velika da je moja procjena kako će aplikacija biti direktno kontraproduktivna za svrhu kojoj je namijenjena, istaknuo je Rakar.