Bađun: Mladima treba prenijeti emociju i istinu o Domovinskom ratu

Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje obilježavaju se prigodnim programima u školama diljem Hrvatske. O prenošenju znanja o Domovinskom ratu mlađim generacijama za emisiju 'Studio 4' HTV-a razgovarao je Miljenko Bađun, umirovljeni poručnik HV-a i branitelj.

Proteklih dana učenici i profesori pisali su, govorili i različitim aktivnostima odali počast poginulima i nestalima u Domovinskom ratu, i poklonili se žrtvi Vukovara i Škabrnje. Miljenko Bađun posvetio je svoje vrijeme i energiju kako bi pokušao mlađim generacijama prenijeti "istinu i emociju" o Domovinskom ratu. Govorio je o tome što ovi dani sjećanja znače za njega.

- To su dani kada se s velikom tugom sjećamo događaja u jesen 1991. godine, ali i veliki dan poštovanja prema svim žrtvama koje su pale u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, naglasio je.

Ratni put Bađuna započeo je 1990. u odori hrvatskog policajca, preko Banovine prošao je ratni put od Korduna, Karlovca, Ogulina, Južnog bojišta, zadarskog zaleđa, Posavine i ponovno završio na Banovini u operaciji Oluja. Dvaput je bio ranjen.

'Nismo bili spremni na rat'

Hrvatski branitelji nisu bili spremni ni educirani za rat, iako su imali određena vojna znanja, smatra Bađun.

- U duhovnom smislu nismo bili spremni za rat. Mi smo postali ratnici tijekom događanja u kojima smo se zatekli ne svojom voljom i željom. Kad smo shvatili da ne može bez zajedništva i bez stjecanja znanja u ratnim događanjima i edukacije u vojnom smislu, rasli smo i sami kao vojnici u ratnike. Beskrajnim domoljubljem, zajedništvom, odricanjem i žrtvom stekli smo domovinu, opisao je.

- Pravi problemi su zapravo nastali nakon završetka Domovinskog rata. Kad ste u akciji i kad vas adrenalin nosi, onda sve nekako preživite. Smrt suboraca, patnju, jad i čemer života ratnika, nema u tome ništa lijepo, ali imate sreću pa ste preživjeli i vratite se. Tek tad počinju pravi problemi, rekao je.

Želi prenijeti istinu mlađim generacijama

Snagu i nadu crpi iz osjećaja i želje da prenese istinu o Domovinskom ratu mlađim generacijama. U tu svrhu pokrenuo je razne edukacije o Domovinskom ratu usmjerene učenicima.

- U razdoblju nakon rata morali smo prvo pokrpati sebe, svoje rane i svoju dušu. Kad smo morali početi nešto raditi, shvatili smo da se najjednostavnije, najbolje i najsvrsishodnije možemo odužiti našoj Domovini i narodu tako da mlađim naraštajima koji dolaze, i koji srećom nisu osjetili rat i ratna događanja, prenesemo emociju i istinu. Bez glorifikacije, bez mitomanije. Jednostavno, ali prilagođeno uzrastu kojima se obraćamo, opisao je.

Smatra da su teme Domovinskog rata premalo zastupljene u školskom programu.

- Pogotovo u zadnje u vrijeme, što je i razumljivo. Odmak vremena radi svoje, a politička situacija je takva kakva je. Domovinski rat više nije 'in', sve se to nekako mijenja. Ali zadnja događanja pokazuju da smo ipak ostavili trag u mladim ljudima, rekao je.

Prvotno su aktivnosti usmjerili na školama, predavanjima i satovima povijesti. Međutim, smatrali su da je takva forma previše suhoparna te pokrenuli projekt Banovina - Junačko srce Hrvatske.

- Počeli smo djecu organizirano i u suradnji sa školama voditi na Banovinu koja je povijesni zavičaj grada Zagreba i hrvatskih branitelja kojih je iz grada Zagreba i okolice bilo oko 100.000, a u samom Zagrebu oko 70.000. Tu istinu trebalo je prenijeti. Većina zagrebačkih branitelja je počela ili završila svoj ratni put na Banovini. To je nama bio idealni okvir za provođenje projekta, opisao je.

'Mladi su jako zainteresirani'

Rad s djecom je nešto posebno i drukčije te su se trebali dodatno prilagoditi i educirati kako bi uspješno prenijeli svoju poruku mlađim generacijama.

- Rad s djecom je sasvim nešto drugo. Mi smo morali puno toga naučiti. Pokrenuli smo projekt suradnje braniteljske populacije s akademskom zajednicom. Proširili smo svoje vidike i naučili komunicirati s djecom, školama i sustavom. Tada smo naučili kako najjednostavnije i najlakše, zavisno o uzrastu, djeci prenijeti tu informaciju i emociju, objasnio je.

- Djeca su iskrena. Oni su u toj iskrenosti brutalna. Mi smo se morali naučiti kako se nositi sa time. Vjerujte mi, nije jednostavno, nadodao je.

Smatra da među mladima ne postoji manjak interesa za teme iz Domovinskog rata.

- Danas imamo dosta upita kao udruga o tome. Problem je u sustavu. Ne njeguje se ta kultura sjećanja onako kako bi to trebalo kroz sustav, u tome je problem, rekao je.

- Vrlo je važno prenijeti emociju zajedništva, povjerenja, hrabrosti i zapravo emociju istine. To je jedino što nam je zapravo vrijednost. Bez pričanja bajki i glorifikacije bilo koga i bilo čega. To se dogodilo tako i tako, opisao je.

Osvrnuo se i na gestu paljenja svijeća kojom su građani jučer diljem Hrvatske odali počast hrvatskim braniteljima te svim poginulima i nestalima.

- To je najbolji znak da narod pamti. Narod cijeni žrtvu, nema boljeg znaka. To je jedini put da iz godine u godinu i generacijama dalje prenesemo ono što se događalo i ono što je bilo, poručio je.

Cijeli razgovor možete pogledati u nastavku: