Borovo: 31 godina od pogibije 12 redarstvenika

Kad nemaš plemenit cilj ni opravdanje za rat, ne možeš pobijediti, poručili su iz Borova, prijeratnog Borova Sela, gdje je komemorativnim skupom obilježena 31. godišnjica ubojstva dvanaestorice hrvatskih redarstvenika koje su 1991. ubili i masakrirali pripadnici srpske paravojske.

Vijence podno spomen-obilježja u središtu Borova u spomen na ubijene pripadnike specijalne policije iz Vinkovaca položili su članovi njihovih obitelji, rodbina i suborci, brojne braniteljske i stradalničke udruge te državna i druga izaslanstva. Zatim je održan komemorativni skup.

Uime predsjednika Hrvatskog sabora počast dvanaestorici redarstvenika odalo je izaslanstvo predvođeno zastupnikom Josipom Šarićem, Vladino izaslanstvo predvodio je njezin potpredsjednik i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, a u njemu je sudjelovao i ministar obrane Mario Banožić.

- Akcija, zasjeda, mučko ubojstvo hrvatskih redarstvenika ovdje u Borovu Selu skinula je sve krinke s namjere agresora velikosrpske politike koji nije prezao ni pred najtežim oblicima zločina nad pripadnicima hrvatske policije da bi uspio u svojem naumu. Međutim, kada nemaš plemenit cilj ni opravdanje za rat, ne možeš pobijediti, poručio je Božinović.

Ministar Banožić istaknuo je da je tragedija koja se dogodila u Borovu Selu nagovijestila što hrvatski narod čeka u budućnosti ne bude li poslušan.

- Kao uvijek kroz povijest kada nemaš plemenit cilj, ne možeš pobijediti. Kada nemaš opravdan razlog za rat, ne možeš pobijediti. Jedino što su uz tu hrvatsku žrtvu uspjeli jest podići hrvatski narod u obranu, podići duh zajedništva koje je u konačnici oslobodilo Hrvatsku državu u završnim oslobodilačkim akcijama, rekao je Božinović. 

- Sam događaj bio je tako tragičan za Vinkovčane, ali i okolicu, i to je pomoglo ljudima da se ujedine te da shvate na vrijeme na koji će se način braniti, kazao je Mario Banožić, ministar.

- Oni su samo željeli mir željeli su da se njihove kolege vrate svojim obiteljima željeli su da se Hrvatska rodi u miru, rekao je gradonačelnik Vinkovaca Ivan Bosančić. 

Hrabri policajci u Borovo su došli izbaviti svoje noć prije zatočene kolege. U selu su ih dočekale puste ulice na koje se spustila zloslutna tišina.

- Što bliže centru nigdje nikoga. Pusto. Kad smo došli na dvjesto, tristo metara od centra, počelo pucati po nama, rekao je pripadnik Specijalne jedinice policije iz Vinkovaca Franjo Levaković.

- Iz svih ovih kuća u okolici na nas je pucano, bilo od trofejnog naoružanja, lovačkog, vojnog, znači iz svih mogućih arsenala, kazao je jedan od preživjelih hrvatskih redarstvenika Davor Bijader.

Upali su u zasjedu. Spremao im se masakr.

- U dvorištu su ih tukli takve ranjene. Gazili nogama po ranama, tukli šljemovima po glavi, dodao je voditelj hitne službe Medicinskog centra Vinkovci Mladen Karlić.

Dvanaest heroja tog je dana izgubilo svoj mladi život. Među njima bio je i Jelin brat Janko.

- Imao je 26 godina troje djece. Danijel,Ivan i Katarina ona je bila u stomaku. Ne znam što da kažem nakon 31 godinu rane su još otvorene, naglasila je sestra ubijenog hrvatskog redarstvenika Janka Čovića, Jela Orešković.

Njima u spomen i ove je godine Borovim Selom prošao svečani mimohod. Slike ubijenih redarstvenika u rukama su nosili njihovi preživjeli suborci.

- S posebnom empatijom dolazim s tugom boli i s ponosom, dodao je hrvatski branitelj iz Splita Dalibor Tajaz.

Kod spomenika u središtu sela odana im je počast. Položeni su vijenci i zapaljene svijeće te je održana komemoracija.

Platili smo veliku cijenu svoje slobode i neovisnosti. A jeziv zločin u Borovu Selu označio je početak Domovinskog rata. 

- Ranjen sam u obje ruke i odvezeni smo u neku garažu u Borovom Selu. Tukli su nas čime su stigli. Lopatama, grabljama, ušicama od sjekira. Nevjerojatno je što se događalo. Ljudi pričaju da su to bili uvezeni četnici. Ali ne, to su bili domaći Srbi koji su nas tako tukli. Da nisam bio fizički pripremljen, ne bi preživio, sjeća se Dalibor Križanović, pripadnik Specijalne policije 1991.

- Eto, preživio sam. Kada je došla vojska, mene je pogodio snajper u glavu. Mogu jedino zahvaliti doktoru Mladenu Karliću što sam ovdje, rekao je Davor Bijader, pripadnik Specijalne policije 1991.

Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća te prigodne komemorativne svečanosti, tijekom koje su pročitana imena ubijenih policajaca, u vinkovačkoj Župnoj crkvi sv. Euzebija i Poliona služena je misa zadušnica, a na ulicama Vinkovaca održana je atletska utrka "12 kilometara za 12 redarstvenika". Sudionici obilježavanja do središta Borova došli su u mimohodu udruge specijalne policije iz Domovinskog rata "Krpelj" iz Vinkovaca.

Policajci Stjepan Bošnjak (1955.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968.) i Mladen Čatić (1971.) ubijeni su iz zasjede, nakon što su u noći s 1. na 2. svibnja 1991. dvojicu njihovih kolega, Zvonimira Matkovića i Dalibora Križanovića, tijekom redovite ophodnje, u Borovu zarobili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi. U napadu su ranjena 23 policajca.