Dnevnik HTV-a 1992.: "Hrvatska međunarodno priznata, na ratištima miran dan..."

Hrvatska obilježava 28 godina od međunarodnog priznanja i 22 godine od mirne reintegracije, 15. siječnja 1992. priznalo nas je 20 zemalja, a na isti dan šest godina poslije završena je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja.

"Dobra večer, poštovani gledatelji. Hrvatska je samostalna, suverena i neovisna država", riječi su kojima je urednik Mladen Stubljar počeo Dnevnik HTV-a 15. siječnja 1992. godine, kada je Hrvatska prihvaćena u red suverenih država. Hrvatska naime obilježava 28 godina od međunarodnog priznanja i 22 godine od mirne reintegracije.

Prije 28 godina Hrvatsku su priznale članice Europske unije (EU), a Njemačka, koja je uz Vatikan u tome imala ključnu ulogu, uspostavila je 15. siječnja i diplomatske odnose s našom zemljom, koja je istog datuma 1998. završila i mirnu reintegraciju u ratu okupiranoga hrvatskog Podunavlja. I to je zabilježeno u Dnevnicima emitiranima na HTV-u tih dana.

Pogledajte Dnevnik HTV-a emitiran 15. siječnja 1992.:

Kad je Hrvatska 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata, Domovinski rat bio je u jeku, a gotovo trećina države bila je pod okupacijom tadašnje JNA i srpskih pobunjenika. Na svoje priznate granice Hrvatska je izišla tek šest godine poslije, nakon mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja.





O ozračju u Hrvatskoj u to vrijeme govori i Dnevnik HTV-a emitiran dan kasnije, 16. siječnja, kada je tadašnja vlada održala svečanu sjednicu. Na ratištima je, doznajemo iz istog Dnevnika, tada bio uglavnom miran dan.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman na taj je dan u vili Zagorje u nazočnosti najviših predstavnika Sabora i Vlade te Grada Zagreba upriličio novogodišnji susret za predstavnike svih vjerskih zajednica i crkvenih ustanova u RH.

- Pred nama su svakako zadaće okončanja rata, oslobođenja svake stope hrvatske zemlje, a zatim izgradnja opustošene, razvaljene, iskrvavljene Hrvatske. Ali još na početku uspostave demokratskoga poretka, ja sam kazao da nije stvar samo u promjeni sustava, materijalnih uvjeta opstanka naroda i države, nego prije svega u duhovnoj obnovi. Nažalost, ovaj rat koji nam je nametnut u tom pogledu nanio je nove probleme. One suprotnosti koje su postojale u Hrvatskoj, ovaj rat je do kraja produbio. Nisu razvaljena samo naša naselja, gradovi, povijesni spomenici, crkve, nego su razvaljene i duše naših ljudi. I bit će teško unijeti mir upravo u duše i srca ljudi, rekao je tada Tuđman obraćajući se nazočnim vjerskim uglednicima.

- To više što s druge strane nema dovoljno spremnosti na pruženu ruku hrvatskih ljudi i hrvatske vlasti, i vas ovdje prisutnih predstavnika crkvenih zajednica, nastavio je, primijetivši da među njima "opet nema predstavnika pravoslavne zajednice". 



Tuđman je naime tada, doznajemo iz Dnevnika, s najbližim suradnicima upriličio svečani prijem prigodom čestitanja nove, 1992. godine, za najviše predstavnike konfesionalnih zajednica u Hrvatskoj.

- Ostaje taj problem moralne obnove čitavoga društva. Ostaje zadaća kako da uspostavimo mostove, suživota s onim Srbima koji će ostati u Hrvatskoj, koji će biti naši sugrađani, a isto tako i mostove suživota sa Srbijom u budućnosti. Uspostavivši suverenu, samostalnu Hrvatsku, priznatu danas od, možemo kazati čitavoga svijeta, pred nama je obveza da se dokažemo da smo dostojni te obnovljene Hrvatske, što nam je pošlo za rukom kao što rekoh, zajedničkim naporima, zajedničkim težnjama, zajedničkim nastojanjima poslije punih devet stoljeća, ostaje na nama zadaća da u unutarnjoj izgradnji budemo na visini i božjih zakona, na visini demokratskih preobrazbi u svijetu, a u vanjskom svijetu isto tako da Hrvatska bude most suradnje prema svim narodima Europe, pa i prema onim narodima s kojima nam je do sada bilo živjeti u bivšoj Jugoslaviji, rekao je između ostalog tom prilikom.

Čestitavši nazočnima novu '92. godinu, naznačio je da je prethodni dan, 15. siječnja, povijesni dan za hrvatski narod.

Poruke sa sjednice Vlade 16. siječnja 1992.

Na sjednici hrvatske vlade tadašnjeg, 16. siječnja 1992., rezimirane su aktivnosti oko međunarodnog priznanja RH, ali je odano priznanje i onima koji su pomogli da do njega dođe. Minutom šutnje odana je počast svim borcima palima za Hrvatsku.

Nakon što je zamjenik ministra vanjskih poslova Božidar Gagro upoznao Vladu s time tko nas je do tada priznao, a tko se na to sprema, potpredsjednik Vlade Milan Ramljak, njezin član od uspostave nove vlasti, održao je prigodan govor.

- Mi možemo biti sretni što nas je zapala prilika da sudjelujemo u završnoj etapi bitke za uspostavljanje hrvatske državnosti, međutim, u trenutku ove tihe radosti, jer za pompozno slavlje nije vrijeme, ne smijemo zaboraviti nijednoga od palih boraca, nijednoga od onih koji su krvlju ispisali hrvatsku povijest i koji su krvlju obojili ovu stečenu suverenost. Jer nama ništa nije poklonjeno. Koliko god nas danas tapšu po leđima i govore 'Računajte na nas', toliko su nas jučer odbijali jer su govorili da su naši politički zahtjevi nebulozni. Mi međutim ni u jednom trenutku nismo imali ni političkih sumnji ni moralnih dvojbi. Mislili smo da smo u pravu, ustrajali smo u tome, i možemo biti sretni da se u jednom takvom historijskom trenutku koji se javlja, kao što vidimo, jednom u tisuću godina, da smo na čelu države imali upornog i strpljivog diplomatu i odlučnog borca - rekao je.



U borbi za hrvatsku državu sudjelovao je cijeli hrvatski narod, u domovini i izvan nje, zaključeno je na sjednici. Zahvalni smo, rekao je tada Ramljak, svim svjetskim državnicima, strankama i pojedincima koji su pomogli da se ostvari stoljetni san.

- Međutim, zahvalnost ne traje dugo. Mi ćemo našu pažnju morati ubuduće poklanjati svima onima koji su spremni sudjelovati u izgradnji moderne demokratske hrvatske države. Morat ćemo pružiti ruku i onima koji nisu vjerovali u sve ovo. Morat ćemo pružiti ruku i onima koji nisu htjeli sudjelovati u svemu ovome. A morat ćemo vjerojatno pružiti ruku i onima koji su nas ometali u izvršenju ovog veličanstvenog zadatka, rekao je.

Na kraju te prigodne Vladine sjednice njezin predsjednik Franjo Gregurić rekao je da je po njegovu mišljenju završena jedna vrlo važna etapa, a da dolazi druga, nimalo lakša: potpuno oslobođenje Hrvatske, ali i njezinu obnovu.

Pogledajte dio Dnevnika emitiranog 16. siječnja 1992.: