Gošća HTV-ove emisije Nedjeljom u 2 bila je dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić.
"Mi to moramo u godinu dana sve riješiti"Bakšić Mitić kaže kako misli da u posljednjih pet dana nije spavala ni šest sati. Na putu iz Gline u Zagreb uspjela je ugovoriti pet kućica koje već kreću prema Glini. Ljudi, među ostalim, kaže, traže donje rublje, gumene čizme, starački domovi nemaju deterdženta, koji bi trebao stići u 17 sati...
- Ne treba se gomilati tolika hrana, istaknula je Bakšić Mitić, dodavši da ljudi hranu već odbijaju i kažu da je drugima potrebnija.
- Ti ljudi ne mogu čekati deset godina da im se napravi kuća. Neće ih biti za deset godina. Mi to moramo u godinu dana sve riješiti, poručila je također.
Kaže da stradali ne žele biti u naseljima, nego ostati kod svojih kuća. Rekla je i da su se mnoge obiteljske kuće obnovljene nakon rata srušile. Njezina je kuća napravljena 1961., popucali su joj zidovi i dimnjak se srušio, ali može u njoj živjeti.
"Da je baka ostala u kući, bila bi mrtva"Bakšić Mitić za vrijeme potresa bila je na ulici u Majskim Poljanama. Došao je bivši ministar branitelja
Predrag Matić koji je donio darove za djecu, nakon čega su se zatekli ispred kuće
Suzane Bakrač, kojoj je u ovom potresu poginuo sin.
- Bili smo na ulici. Vi niste mogli stajati. Pred mojim se očima srušila trafostanica. Jedna kuća, tu je bila jedna baka koja je izašla na terasu prije potresa, da je ostala u kući, bila bi mrtva. To je bio šok. Nisu radili ni telefoni, rekla je Bakšić Mitić.
Nije mogla dobiti kćer, nije znala što je s njom i unukom.
- Jednostavno stanje šoka, čovjek ne zna što da napravi, rekla je.
- Suzana je odmah mene zvala kad je otišla gore, kaže: "Moj Darko, sve je palo na njega", ispričala je Bakšić Mitić.
- Bila sam prisutna kad su ga izvadili. To je bilo prestrašno. Nemam što reći. Užas, dodala je u suzama.
Ta obitelj dobila je kontejner i pronašli su nekoga tko će im ga kompletno namjestiti, što se danas već radi.
Dumbović: Ako mi dolaze da naprave selfie, neka mi ne dolaze!U emisiji je emitiran i razgovor s gradonačelnikom Petrinje
Darinkom Dumbovićem koji je rekao da je u roku od 45 minuta do sat vremena nakon potresa državni vrh s cijelom operativom bio u gradu. Koordinacija funkcionira dobro. Rekao je da su svi dobri ljudi pohrlili u Petrinju, ali da je u jednom trenutku u gradu bilo ljudi koji su htjeli golim rukom čistiti ruševine.
- Prvo smo se morali boriti protiv onih koji su od srca došli da im kažemo - nemojte nam pomagati, nastradat ćemo, rekao je Dumbović.

Rekao je da je uništen cijeli grad. Najvažnije je, ističe, da se postavi sustav, da se nitko ne penje na krov.
- Pozivam sve krovopokrivače - dođite ovamo, bit će vam plaćeno. Novac imamo i to nije upitno. Neka dođu da ih mi organiziramo sa strukom, poručio je Dumbović.
Građanima je poručio da ne dolaze u grad ako žele samo napraviti selfie.
- Ako mi dolaze u grad da imaju uspomenu i da ovdje naprave selfie, neka mi ne dolaze! Ako mi daju poruku i daju novac na žiro-račun - hvala svima. Svi oni koji žele pomoći mogu pomoći u građevnom materijalu, u kamp-kućicama, poručio je Dumbović.
Ikić-Baniček: Nema tog krova ili dimnjaka koji je vrijedan ljudskog životaGradonačelnica Siska
Kristina Ikić-Baniček zadovoljna je organizacijom pomoći, a pogotovo je pohvalila vatrogasce, Hrvatski Crveni križ i volontere koji pristižu iz cijele Hrvatske.
- Napravili smo desetak punktova u gradu gdje ljudi mogu dobiti svu potrebnu pomoć, bilo da je to pomoć u prijavi štete, bilo da su higijenske potrepštine, hrana ili jednostavno da prijave da trebaju doći vatrogasci ukloniti dimnjak ili sanirati krov, rekla je Ikić-Baniček. Dodala je da polako sve rješavaju i apelirala na ljude da ne pokušavaju sami obavljati radove ako nisu dovoljno obučeni za rad na visini, podsjetivši na današnju smrt volontera u Petrinji.
- Nema tog krova ili dimnjaka koji je vrijedan ljudskog života, prepustite to profesionalcima, poručila je Ikić-Baniček.
Na pitanje vjeruje li središnjoj vlasti kada kaže da će pomoći gradu, odgovara:
- Pa vjerovat ću kad vidim uplatu od 20 milijuna na računu, tad će svakako biti lakše.

Ikić-Baniček rekla je i da sljedeći tjedan kreću vaučeri za građevni materijal koje će moći podići svi koji trebaju. Kaže da bi se cijela priča mogla ubrzati sa stambenim kontejnerima i državnim stanovima. Građani mogu pomoći uplatom donacija ili obratiti se gradskom Stožeru ili gradskom društvu Crvenog križa.
- Ono što najbrže odlazi su higijenske potrepštine i konzervirana hrana, pelene za djecu, dakle, nešto što je potrošni materijal i što na dnevnoj bazi na desetak punktova u gradu građani mole, dobivaju i mi im sa zadovoljstvom isporučujemo, zaključila je Ikić-Baniček.
"Gomila se hrana koja će se možda i pokvariti"Bakšić Mitić rekla je da je stopirala pomoć iz Njemačke, Austrije i Slovenije.
- Jednostavno mi više nemamo to kamo stavljati. Gomila se hrana koja će se možda i pokvariti. Ali za mjesec dana imam osjećaj da neće nitko pitati za njih. Rekla sam - čut ćemo se za mjesec dana, onda dovezite pomoć pa ćemo je podijeliti. I ljudi su zapravo rekli da je to odlično, rekla je dogradonačelnica.
Komentirala je i Dumbovićevu izjavu o selfiejima:
- Vidjeli smo par selfieja, a iza njih ruševine. Mislim da je to grozno.
Život u Glini prije rataBakšić Mitić, koja je i jedna od osnivačica humanitarne inicijative "Ljudi za ljude", kaže da je život u Glini prije rata bio krasan.
- Bili su to ljudi koji su se voljeli, poznavali, koji su živjeli taj jedan lijepi zajednički život. Nije bilo nikakvih nacionalnih tenzija i svima nam je bilo odlično, ispričala je.
Rat je njezinu obitelj snašao u Njemačkoj, gdje je njezin suprug išao kupiti glazbene instrumente. Neko vrijeme ostali su ondje. Suprug je prvi bio došao u Zagreb, gdje je dobio posao kao prosvjetni radnik. U Glinu se vratila 2010., nakon supruga.
Glina je nekad imala 22.000 stanovnika, prema posljednjem popisu 9000, a Bakšić Mitić vjeruje da ih sada nema više od 6000. Mnogo se, kaže, iselilo mladih. Cijela Hrvatska mora raditi na otvaranju radnih mjesta, treba nešto poboljšati da ljudi ne odlaze.
- Pa nama su ostali samo umirovljenici. Svi mladi ljudi odlaze, upozorava.
Štakor u vazi
Bakšić Mitić, dogradonačelnica iz redova srpske manjine, ispričala je i kako je nekoliko dana nakon izbora na tu poziciju u vazi u uredu pronašla štakora.
Bakšić Mitić također je jedna od osnivačica humanitarne inicijative "Ljudi za ljude", kao i HRT-ova novinarka
Maja Sever. Obnovili su, kaže, mnogo kuća i pomogli mnogim ljudima, podijelili su više od 50 peći...
- Transparentni smo i sva ta pomoć ode u prave ruke, u ruke onih kojima je namijenjenima, rekla je.
Na pitanje kako surađuje s gradskom vlašću odgovorila je da suradnja nije sjajna. Tražila je da joj se za odlazak na teren ustupi službeni auto.
- Princip grada je da morate poslati zahtjev za službeni auto. Gradonačelnik vam u dva dana taj zahtjev odobri. Rečeno mi je da ja ne mogu taj auto koristiti za raznošenje pomoći ljudima nakon što je krenula ova naša inicijativa "Ljudi za ljude", rekla je Bakšić Mitić.
Ispričala je kako je rekla da je dobila pomoć i da bi je sutra htjela razvesti, na što su joj rekli da pomoć preda Crvenom križu.
- Ja sam rekla: "Da su ljudi htjeli dati Crvenom križu, ne bi dali "Ljudima za ljude", odnijeli bi to direktno tamo", ispričala je Bakšić Mitić, dodavši da je na kraju dignula kredit i kupila polovni automobil s pogonom na sva četiri kotača star 15 godina, kojim se služi.
Na pitanje je li zadovoljna onime što predstavnici srpske manjine u Zagrebu rade za ljude iz tog kraja, odgovara da se nije smjelo dopustiti da ljudi 25 godina nakon rata nemaju struju.
- Ti su ljudi svi imali struju prije rata. Ne samo da su imali struju nego su izgradili tu mrežu zajedno, sjekli su bandere u svojim šumama, platili su priključak i sad ga ponovno moraju platiti, rekla je Bakšić Mitić.
Istaknula je da su Majske Poljane selo u kojemu žive i Srbi i Hrvati i Romi.
- Uopće nije bitno tko si. Bitno je da su ljudima uništene kuće, zaključila je.
Urednik i voditelj emisije
Aleksandar Stanković na kraju je gledatelje pozvao da, ako ne mogu osobno pomoći i otići na Baniju, pogledaju oko sebe i da će vjerojatno naći ljude kojima je potrebna pomoć.
- Možda već u zgradi u kojoj živite ili samo 50-ak metara dalje živi netko tko je ili bolestan, ili star ili nemoćan. Pitajte ga kako mu je, treba li mu kakva pomoć. Ako ništa drugo, nekima od njih već će mnogo značiti i to što im se javite na cesti, što ste ljubazni prema njima, poručio je Stanković.