Đorđević: Bez empatije i povjerenja nema uspješnog liječenja

Smrt Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Jankomiru otvorila je niz pitanja o postupanju prema psihijatrijskim pacijentima i njihovoj sigurnosti. Zdravstvena inspekcija utvrdila je ozbiljne propuste u primjeni mjera fizičkog sputavanja i vođenju dokumentacije, nakon čega je vodstvo bolnice podnijelo ostavke. Četvorica medicinskih tehničara nalaze se u istražnom zatvoru zbog sumnje na teško ubojstvo, a nije isključeno ni proširenje istrage.

Slučaj je dodatno potaknuo zabrinutost zbog mogućih sustavnih propusta u psihijatrijskoj skrbi.

O vraćanju povjerenja u psihijatrijske ustanove, sigurnosti i dostojanstvu pacijenata te promjenama potrebnima kako bi se spriječile slične tragedije u emisiji HTV-a Studio 4 govorio je psihijatar, sveučilišni profesor i dugogodišnji zagovornik destigmatizacije osoba s duševnim smetnjama Veljko Đorđević.

Govoreći o potresnim snimkama postupanja prema Kristianu Josipu Perišu, Đorđević je izrazio duboku zgroženost.

- Kao liječnik osjećam se jadno, kao psihijatar još jadnije, a kao čovjek sam zgrožen. Godinama upozoravam da smo se kao društvo raščovječili i da nam u 21. stoljeću, koje nazivamo stoljećem uma, sve više nedostaje zdravog razuma. I to ne samo u medicini, nego u cjelokupnom društvu, rekao je Đorđević.

"Hrvatska zaostaje u razvoju psihijatrijske skrbi"

Prisjećajući se početaka svoje karijere, Đorđević je istaknuo da je Hrvatska nekoć prednjačila u razvoju izvaninstitucionalnog liječenja psihijatrijskih pacijenata, no taj je model s vremenom zapostavljen.

- Nažalost, taj naš model, koji je zaživio u velikom broju svjetskih zemalja, nije zaživio do te mjere u Hrvatskoj, i odlaskom profesora Hudolina i socijalna psihijatrija je polako nestala. Mi smo nekad imali i psihijatre i psihologe u svim domovima zdravlja, istaknuo je.

Govoreći o nedostatku stručnog kadra, Đorđević je naglasio da tragedija u Jankomiru mora biti poticaj za stvarne promjene u sustavu, a ne samo za ponovno upozoravanje na postojeće probleme.

- Poanta je: nemojmo opisivati, nego hajdemo promijeniti. A promijeniti je puno, puno teže nego samo opisivati. Ako ovaj tragični događaj, smrt ovog mladog čovjeka, pokrene nešto novo u našoj psihijatriji, mislim da ćemo biti sretni, poručio je.

"Bez povjerenja nema uspješnog liječenja"

Komentirajući postupanje medicinskog osoblja prema Perišu, Đorđević je upozorio na odgovornost zdravstvenih djelatnika, istaknuvši da i u najzahtjevnijim situacijama moraju zadržati profesionalan odnos prema pacijentima.

- Psihijatrijski pacijenti mogu biti agresivni, paranoidni, pod utjecajem alkohola ili u psihotičnom stanju, no bez obzira na njihovo ponašanje, uvijek moramo biti svjesni da su oni naši pacijenti, a mi terapeuti koji su dužni o njima skrbiti, naglasio je.

Posebno je istaknuo važnost odnosa između pacijenta i terapeuta, upozorivši i na potrebu odgovarajućeg nadzora nad postupanjem medicinskog osoblja.

- Skrb o pacijentima ne svodi se samo na fizičko sputavanje ili primjenu lijekova, nego se temelji na odnosu između pacijenta i terapeuta. Bez tog odnosa, komunikacije i međusobnog povjerenja nema ni pozitivnog ishoda liječenja, poručio je.

"Protokoli se moraju nadzirati"

Govoreći o propustima u postupanju prema Kristianu Josipu Perišu, Đorđević je naglasio da je uz dosljednu primjenu protokola nužno osigurati odgovarajući nadzor nad radom medicinskog osoblja.

- Netko mora protokol nadzirati, netko mora biti tu tko će brinuti da se postupa po protokolu, a ne da netko iskače izvan toga, jer to iskakanje je dovelo do ovog tragičnog događaja, istaknuo je.

Đorđević je posebno upozorio na važnost odgovarajuće pripreme zdravstvenih djelatnika za rad s psihijatrijskim pacijentima.

- Zaposliti nekoga na psihijatriji znači dobro ga educirati o tome što je psihijatrija, kakvi su psihijatrijski bolesnici i koja je njegova uloga. Pritom čovjek treba prepoznati ima li empatije za taj posao ili nema, rekao je Đorđević.

"Sustavne promjene i kontinuirana edukacija"

Đorđević smatra da tragedija u Jankomiru mora potaknuti preispitivanje rada zdravstvenih ustanova, osobito u pogledu odgovornosti, nadzora i stručnog usavršavanja zaposlenika.

- Ova situacija će prodrmati našu cijelu zemlju i sve strukture. Da će se svatko pogledati: da li ja dovoljno kontroliram, da li ja dobro educiram, da li mi radimo supervizije da vidimo kako taj naš sustav funkcionira. A bez toga nema napretka, apostrofirao je.

Upozorio je i da odgovornost za funkcioniranje zdravstvenih ustanova mora polaziti od njihovih upravljačkih struktura, naglasivši da se problemi u zdravstvu ne mogu promatrati odvojeno od drugih područja društva.

- Ustanove moraju biti pod nadzorom, i to od vrha prema dolje. Kako se kaže, riba smrdi od glave, ali se čisti od repa. Čini mi se da se i u ovom slučaju počelo od repa. Zdravstveni sustav ne možemo promatrati odvojeno od socijalne skrbi, obrazovanja i medija. Suočavamo se s brojnim problemima, a istodobno zaostajemo u prevenciji i edukaciji, već od vrtićke dobi pa sve do srednje škole, ustvrdio je.

Posebno je istaknuo potrebu za praktičnim obrazovanjem i primjenom iskustava iz drugih zemalja, naglasivši da teorijsko znanje samo po sebi nije dovoljno za unapređenje kvalitete zdravstvene skrbi.

- Nije dovoljno samo čitati o novim dostignućima u svijetu, moramo učiti od najboljih. Ključno je iskustveno učenje, a ne samo usvajanje teorijskog znanja, uz kontinuiranu edukaciju i superviziju, zaključio je.