Zašto je Grbin demostrativno otišao s obljetnice eksplozije na Vergarolli

U Puli je jučer obilježena 78. obljetnica eksplozije na kupalištu Vergarolla. Dana 18. kolovoza 1946. na tom su okupljalištu Puljana, posebice onih talijanske nacionalnosti u 14.10 eksplodirale protubrodske podmorske mine, pri čemu je poginulo više od 60 osoba, mahom obitelji, žena i djece. 

Tragedija je do danas obavijena velom tajne, krivac za eksploziju nikad nije otkriven, a egzodus Talijana otad se pojačao.

Komemoracija ove godine nije prošla u miru. Gradonačelnik Pule Peđa Grbin demostrativno je otišao nakon što je jedan od govornika spomenuo da je eksplozija bila dio jugoslavenskog plana etničkog čišćenja Talijana.

Tragedija na kupalištu Vergarolla. Predugo je to bila tabu-tema.

- Tada smo umjesto da slavimo kraj rata, proživjeli najveću tragediju u našem gradu, rekao je svjedok eksplozije Livio Dorigo.

To je živa rana u tkivu ovog grada, koja i dalje krvari svakog kolovoza.

- Najveće tragedije prilika su za najveće heroje, kao što je kirurg Geppino Micheletti koji je saznao da su mu u eksploziji poginula dva sina, međutim fanatično je nastavio operirati i spašavati unesrećene, sve dok od umora nije pao s nogu, ispričao je novinar Marko Percan.

Herojske priče i žrtve ove su godine pale u drugi plan. Gradonačelnik Peđa Grbin napustio je komemoraciju nakon što spomenuto da je eksplozija bila dio jugoslavenskog plana etničkog čišćenja Talijana. Grbin danas nije htio pred kamere HRT-a. Priopćenjem je istaknuo da je skup napustio zbog "povijesnog revizionizma". Pred kamere je pak stao njegov zamjenik.

- Riječi koje su teže odjeknule su fojbe, etničko čišćenje, možda riječ genocid, za koju se nije utvrdilo je li pala ili ne, nemam snimku. Ali to su riječi koje su svakako izazvale nelagodu, istaknuo je Vito Paoletić, zamjenik gradonačelnika Pule iz redova talijanske nacionalne manjine.

Riječ je o govoru predstavnika autohtone talijanske nacionalne manjine Ennija Forlanija. Ni on nije htio pred kamere, ali poslao nam je tekst svojeg govora.

- Dogodio se masakr kao dio plana etničkog čišćenja i zamjene stanovništva koje je počelo bacanjem u jame nakon Drugog svjetskog rata. Taj izopačeni plan potvrdio je Milovan Đilas u intervjuu za talijanski časopis Panorama 1991. u kojem priznaje da su on i Kardelj u Istri organizirali antitalijansku propagandu te da su im za protjerivanje Talijana bili dozvoljeni svi pritisci. (...) Da događaj još uvijek nosi mnogo netrpeljivosti potvrđuje i slučaj povjesničara Williama Klingera koji je 2015. ubijen u New Yorku pod nerazjašnjenim okolnostima, a gdje se uputio kako bi u američkom vojnom arhivu istražio ulogu OZNA-e i u slučaju Vergarolla, stoji, između ostalog, u govoru Ennija Forlanija, predsjednika Vijeća autohtone nacionalne manjine Istarske županije.

Kakva je uloga OZNA-e te tko je krivac, povjesničari ne znaju. Slažu se samo da eksplozija nije bila slučajna.

- Sigurno je namjerno izazvana, ali sigurno nećemo saznati od koga i zašto. I jedna i druga strana ekstremista imala je svoje razloge, ali prave krivce nećemo sigurno nikad saznati, kazao je u kolovozu 2020. godine Raul Marsetič, povjesničar.

Istina je zasad - izgubljena. Govori se često da je Drugi svjetski rat odavno gotov i da takve teme treba pustiti. Ali dok se god ne znaju krivci za ovakve i slične događaje, dok god se samo jedna verzija istine proglašava ispravnom, a sve drugo povijesnim revizionizmom, dok god postoje ljudi koji ne znaju kako su poginuli njihovi najmiliji, mira u mnogim srcima neće biti, a generacijske rane nastavit će krvariti.