Povećanje dohodovnih cenzusa i veći dječji doplatak

Strategija demografske revitalizacije u idućim bi mjesecima trebala ugledati svjetlo dana. Po mnogima, gorući problem društva država namjerava rješavati određenim mjerama. 

Je li dovoljan novčani poticaj za širenje obitelji i kad bismo ga mogli očekivati? Koliko dugo mirovinski sustav može izdržati aktualno stanje? Ide li Hrvatska putem Njemačke u kojoj su četvrtina stanovnika stranci? Teme su to o kojima su u emisiji "U mreži Prvog" Hrvatskog radija raspravljali Željka Josić iz Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, Sanja Klempić Bogadi iz Instituta za migracije i narodnosti te demograf Krešimir Ivanda s Ekonomskog fakulteta u  Zagrebu.

- Sama strategija daje okvire za određene mjere koje će se donositi i kreirati. Ona nema koncept koji smo vidjeli u javnosti da imamo definiranu mjeru na način na koji je počela kružiti priča. Ono što će strategija sigurno otvoriti jesu brojna goruća pitanja, ali će ponuditi i rješenja. Radi se o dugoročnom dokumentu koji se planira na period od 10 godina i obuhvaća ne samo naš ured nego sva tijela državne uprave te lokalne i regionalne samouprave, rekla je Josić. 

Plan je da strategija ugleda svjetlo dana u ljeto. Neovisno od strategije u planu zakonodavnih aktivnosti Vlade stoje izmjene i dopune Zakona o doplatku za djecu, što je najavljeno još prošle godine i plan je taj zakon donijeti do kraja ove godine. 

- Dječji doplatak je sad podijeljen na tri dohodovna cenzusa, što se pokazalo da nije dobro jer ne obuhvaća roditelje i djecu kojima je doista potreban. Ići će se na povećanje dohodovnih cenzusa, ali i ono što je jako bitno krajnjim korisnicima, povećanje iznosa, najavila je Josić. 

Izgubili smo oko 240 tisuća većinom mladih stanovnika

Demograf Ivanda upozorio je na velik broj mladih koji su se iselili iz Hrvatske. 

- Od zadnjeg popisa mi smo što se tiče migracija izgubili oko 240 tisuća stanovnika, većinom mladih. Mi smo u zadnjih nekoliko godina stabilizirali stopu živorođene djece na oko 36 tisuća živorođenih na godišnjoj razini. To bi, ako mjerimo broj djece po ženi, odnosno stopu fertiliteta, bilo oko 1,6 djeteta po ženi. To je blago iznad prosjeka Europske unije i taj je pokazatelj u Hrvatskoj stabilan zadnjih 30 godina. 

- Prema podacima zadnjeg popisa stanovništva 2021., pokazalo se da je nešto malo više od 22% stanovništva starije od 65 godina i tu smo u europskom vrhu, uz Italiju, Finsku, Portugal i Grčku, upozorila je Klempić Bogadi.

Hrvatska uz Grčku u Europskoj uniji ima najkraći radni staž, što je jedno od područja na kojima će država morati raditi jer povećanje sudjelovanja i žena i općenito svih na tržištu rada je ključno da bi se nosili s izazovima starenja.

- Ono što nije dobro je što mi u 65. godini imamo svega 5 godina očekivanih zdravih godina života, što je značajno manje od svih drugih europskih država, jedino su Slovačka i Latvija lošije od nas. To je nešto što nam govori da trebamo bolje prevencije bolesti, kazala je Klempić Bogadi. 

Ide li Hrvatska putem Njemačke?

Već godinama Hrvatska privlači sve više stranih radnika. Samo ove godine očekuje se izdavanje oko 180 tisuća radnih dozvola za strane radnike. Očekuje li Hrvatsku možda sudbina Njemačke u kojoj četvrtinu stanovništva čine stranci?

- Naše je gospodarstvo dosta drugačije nego njemačko. Povijest useljavanja u Njemačkoj je drugačija, tamo se samo s ovih prostora useljava barem 50 godina. S druge strane naše useljavanje je što se tiče tržišta rada uglavnom sezonskog karaktera - gospodarstvo, turizam i poljoprivreda. 

Demografski i društveni problem 

Svake godine ta je potreba sve veća. Dijelom je to zbog iseljavanje hrvatskih radnika, a dijelom je to problem društvenog karaktera, smatra Ivanda. 

- Danas svaki drugi srednjoškolac u Hrvatskoj završava fakultet ili neki drugi oblik višeg ili visokog obrazovanja. Preferencije naših mladih su se kroz zadnjih 20 godina promijenile, zbog čega imamo problem nedostatka radne snage. 

- Hrvatska je cijelo vrijeme imigracijska zemlja, samo što mi to često zaboravljamo. Hrvatska je i dok se za vrijeme Jugoslavije odlazilo u druge zemlje, nadoknađivala radnu snagu s područja drugih republika, najviše iz Bosne i Hercegovine. To dosad možda nije bio toliki izazov jer su ljudi koji su dolazili znali hrvatski jezik, pripadali su tom kulturnom krugu i niste trebali imati ikakve mjere za integraciju. Ako pogledate za ovu godinu dozvole za boravak stranaca, sada su visoko na listi Indija, Nepal, znači udaljenije zemlje i jasno je da će tu trebati poraditi na integraciji. Tu je ključno sudjelovanje na tržištu rada i poznavanje jezika, upozorila je Klempić Bogadi. 

Ključno je zato osmisliti imigracijsku politiku kako se to ne bi događalo stihijski. Ta politika mora biti u skladu s našim gospodarskim i društvenim razvojem. 

- Moramo zadržati ljude koji su ovdje i oni moraju imati dobru kvalitetu života i imati želju ovdje ostati živjeti i raditi. Ne može nam fokus biti samo na useljavanju. Imamo svoje stanovništvo o kojem se moramo brinuti i dati im ono što trebaju. S druge strane trebamo razgovarati o migracijskim politikama i osmisliti ih onako kako je najbolje za našu zemlju i stanovništvo i kako te ljude doseliti i uklopiti u život, zaključila je Josić.