Kad sustav ne upali alarm - tragedija u Drnišu otvorila pitanje odgovornosti

Danas bi trebao biti poznat nalaz inspekcije u šibenskom sudu i Državnom odvjetništvu, a utvrde li se propusti - počinje stegovni postupak pred Državnim sudbenim vijećem i Državnoodvjetničkim vijećem. Najavio je to nakon strašnog ubojstva u Drnišu Damir Habijan, ministar pravosuđa - sustava na koji je hrvatska javnost već godinama bijesna. 

Ovaj je slučaj ponovno je otvorio stara pitanja o njegovom funkcioniranju - tko je pogriješio, tko nije odradio svoj dio posla, jesu li zakoni dobri, provode li se uopće? Krivnja i odgovornost se prebacuje - ostaje tužna činjenica - Luke Milovca više nema, ubio ga je Kristijan Aleksić, već osuđeni ubojica s podebljim dosjeom. Je li pravosudni sustav kolabirao? 

Predstojnica Katedre za kazneno pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Sunčana Roksandić, kazala je u emisiji "Studio 4" kako je sasvim jasno da je ovaj slučaj trebao biti prioritet na sudu.

- Digitalizacijom je puno lakše da suci, odnosno državni odvjetnici mogu gledati podatke iz registara što im omogućuje gonjenje kaznenih djela. Ovdje ne postoji greška sustava jer ako netko piše optužnicu i vidi se da je riječ o ubojici koji je 17 puta nožem izbo prvu žrtvu, izrađuje oružje, mora djelovati. Gdje je došlo do greške, mora biti ustanovljeno i ispravljeno. Sustav treba upaliti alarm, ako imamo takvu prijavu i da se ona uzme iste sekunde, naglasila je.

Šibenski sud se oglasio i kazao da je ovaj predmet čekao zbog manjka sudaca koji su preopterećeni te s toga ima puno zaostataka.

- Netko je pogriješio, ali da dođemo do ovakvog ishoda, jedna pogreška nije dovoljna. Kad imamo ovakav ishod, imamo više pogrešaka i nepovoljnih događaja u nizu koji su doveli do ovoga, rekla je.

Dodaje kako je organizacija sudstva jedno pitanje, ali kada se govori o tragičnom slučaju Luke Milovca, onda se mora gledati sam početak priče.

- Prva presuda Aleksiću je bila 12 godina za ubojstvo. Dobivene su sigurnosne mjere dva puta, ali je pitanje kako su se one provodile. Kada imamo ovakav ishod, moramo vidjeti je li se moglo nešto u cijelom procesu napraviti kako do ovog ishoda ne bi došlo, kazala je.

Ističe kako izmjene Zakona treba donijeti, ali naglašava kako nam je nekad loš Zakon samo izlika da nismo napravili nešto što smo mogli.

- Sada ne možemo reći da u Zakonu nešto strašno nedostaje da je dovelo do ove situacije. Ako je Aleksić bio „tempirana bomba” postoji odgovornost puno većeg broja ljudi. Kada netko izlazi iz zatvorskog sustava, trebala bi se raditi procjena kako će ta osoba funkcionirati u stvarnom životu. Cilj je da kad netko izdržava kaznu da se nakon iste može uključiti u društvo. U zatvorima se stoga moraju učiti socijalne vještine i to je poanta resocijalizacije. Ako je netko opasan nakon zatvora, ne puštamo ga samo tako, naglasila je.

Dodaje kako u Hrvatskoj postoji sigurnosna mjera po punom izvršenju kazne zatvora, što znači da ako je netko nasilan i osuđen za namjerno kazneno djelo, automatski sud određuje tu mjeru. 

- Imamo mjeru gdje pratimo počinitelja kojem je istekla kazna. Iznimno, ako je netko opasan, nasilan i nismo sigurni da smo uspjeli s mjerama u zatvoru, ta osoba dobije zaštitnu mjeru koja može trajati do 3 godine, a iznimno 5 i može se produžiti na još godinu. Za to se vrijeme vidi kako se osoba ponaša i kontroliramo je. Ako nakon ovog vremena vidimo da mjera ne funkcionira dolazi na snagu institut prisilne hospitalizacije u psihijatrijskoj ustanovi, istaknula je.

Hrvatska ima i civilni institut i osoba se nakon nekog vremena ima pravo smatrati neosuđivanom.

Naglasila je kako je izuzetno bitan i centar za socijalnu skrb koji može pružiti pomoć.

Kazala je da je potrebno da su svi sustavi povezani i koordinirani.

Smatra da nije potrebna kazna doživotnog zatvora jer, kako kaže, zatvorska kazna od 50 godina je sasvim dovoljna. 

Pogledajte više u videu: