Kada društvo okrene leđa: Volonterke koje mijenjaju živote najugroženijih

Postoje ljudi koji ništa ne traže za svoj rad. Važno im je samo da nekome pomognu. Gošće emisije "Nedjeljom u 2" volonterke Jagoda Laco i Helena Babić govore kako u Hrvatskoj žive ljudi koji su na margini i od kojih su skoro svi okrenuli leđa.

Jagoda Laco je odrasla u dječjem domu, sa 16 godina bila je seksualno zlostavljana, a s 18 godina završila je u bijelom roblju u Amsterdamu. Svoju djecu je odgojila skupljajući boce i metale. Nije završila školu, nije imala priliku. S predrasudama se suočavala cijeli život.

- Nekad u životu nemamo izbora. A najlakše je osuđivati. Nikome na čelu ne piše što je proživio, što nosi u dušu, kakav teret ima, kaže Jagoda Laco iz udruge "Empatija".

Od svega što je proživjela najteže razdoblje uslijedilo je kada joj je rečeno da ne može imati djecu.

- Bila sam trudna i izgubila sam dijete za vrijeme rata. U Münchenu 1994. su mi ustanovili ginekološki sterilitet. To me dotuklo. Imala sam dva spontana pobačaja koja nikada nisam prežalila. Često razmišljam o tome kako bi danas ta djeca izgledala, govori.

Međutim, Jagoda je danas majka tri kćeri. Kaže kako je odlučila da one nikada neće proživjeti ono što je proživjela ona. I u tome je i uspjela. Danas su one na pravom životnom putu.

Suosjećala je s drugima i htjela im je olakšati

Pomaganje drugima je započelo za vrijeme rata, kada je živjela u Münchenu i volontirala u centru za izbjeglice.

- Suosjećala sam s drugima i htjela sam im olakšati, kaže.

Nakon što se vratila u Hrvatsku osnovala je Facebook grupu "Empatija". Grupa djeluje već 11 godina i danas broji gotovo 26.000 članova. Ondje se mnogi ljudi odazivaju na razne humanitarne akcije kao što je pomoć majkama s djecom, napuštenima, gladnima...

- Ljudi rado volontiraju. Ne trebamo ih povlačiti za rukav, dovoljno je da čuju priču, kaže.

Jagoda ističe kako nije potrebno govoriti svima da smo pomogli, važno je, primjerice, u svom susjedstvu pomoći nekome kome je pomoć potrebna.

- Uvijek se isplati biti empatičan, to donosi mir. Nakon trauma koje sam proživjela u životu empatija je moja terapija, govori Jagoda.

Helena Babić: Volontiranje je bila prilika da narastem i dam drugima nešto

Helena Babić, predsjednica udruge AJA dobitnica je nagrade "Mali svjetionik" za radnicu godine. Za nju je to nagrada za "male ljude" koji rade promjene.

- Odrasla sam u radničkoj obitelji u Slavoniji, uvijek se nešto radilo, ali rad je nama tada bio igra. U jednom trenutku su roditelji odlučili da idemo u Istru, "trbuhom za kruhom", govori Helena.

U Istri se prvi put susrela s volontiranjem tijekom srednje škole u Crvenom križu.

- Osjetila sam da je to prilika u kojoj mogu puno naučiti i narasti, a dati i nešto drugima, ističe.

S 24 godine postala je voditeljica prihvatilišta za, kako se tada zvalo "beskućnike u Puli". Tada se počela upoznavati s osobama koje su u beskućništvu.

- Dolazak u beskućništvo je splet puno različitih okolnosti koje se samo slažu jedna na drugu. Može biti siromaštvo iz djetinjstva, ovisnost obitelji, psihička oboljenja... Dijete može odlaziti u domove za odgoj, za nezbrinutu djecu. Nakon doma kreće surov život. Tu govorimo o puno trauma koje su se dogodile do određene dobi. Zatim krećeš u samostalno snalaženje, najčešće bez podrške. Možda si jedan period nezaposlen ili dugotrajno nezaposlen, u međuvremenu neki mogu krenuti u ovisnost što je posljedica traume. Zatim kreće ljutnja, samoća, potištenost..., a tada je još teže vratiti se. Kada netko od njih dođe do nas, mi smo već zakasnili 20, 30 ili čak 40 godina, objašnjava Helena.

U udruzi na specifičan način pomažu osobama u beskućništvu

U udruzi "AJA" koja je osnovana 2023. na specifičan način pomažu osobama koje su u beskućništvu.

- Kada smo radili u prihvatilištu koje je bilo pod Crvenim križem shvatili smo da privremeni smještaj nije trajno rješenje. Kada čovjek izlazi iz smještaja, najvažnija potreba mu je dom. U jednom periodu smo odlučili izaći van negativnog okvira našeg svijeta i educirati se vani. Upoznali smo "stanovanje prvo". To znači da se čovjeku osigurava siguran, stabilan i trajni dom uz podršku, kaže.

Udruga uzima u najam stanove koje daje osobama koje su u potrebi na korištenje uz podršku koju pružaju kao organizacija. Udruga ima podršku Grada Pule, Grada Rovinja i Istarske županije.

- Zbrinjavamo 14 osoba. Mi smo više udruga koja zagovara dugoročni utjecaj, ne samo gašenje vatre, što je potrebno, naravno, ali pokušavamo ići u drugim smjerovima, govori.

Helena smatra kako su ljudi umorni od negativnih priča, osobito u medijima.

- Mislim da je sve to umorilo ljude u smislu empatije. "Previše je toga lošeg i sada još moram osjećati kako ste i vi loše. Ne mogu to više podnijeti." Možda nedostaje taj komad pozitive, zaključuje Helena.

Pogledajte cijelu emisiju: