09:55 / 17.09.2018.

Autor: Z.A./HRT

Kako se gradio Zagreb '70-ih

Arhivske snimke HRT-a

Arhivske snimke HRT-a

Foto: - / HRT

U Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) provjerili smo - od pet tvrtki koje su gradile Zagreb 70-ih, četiri više ne postoje
Od Križevaca, preko Drniša, BiH, Kosova pa do Novog Marofa radnici su sedamdesetih dolazili u Zagreb. Preko trideset tisuća vrijednih parova ruku gradilo je metropolu. Većinu smo ih povezivali s barakama, jeftinim menzama i gostionicama, a oko 20% njih je živjelo u barakama u uvjetima nedostojnim čovjeka - doznajemo to iz arhivskog materijala HRT-a, točnije priloga snimljenog tih godina.

"Moram biti zadovoljan kad nema boljeg", "Nije da je najbolje, ali silom prilika, bilo je i gorih momenata", "Nije dobro" - to su samo neki od komentara radnika koji su radeći na terenu bili smješteni u barakama. Smještaj su smatrali primitivnim, higijenske uvjete lošima, nisu imali prostor za odlaganje osobnih stvari, bile su gužve u sobama pretrpanim krevetima. 



I  sve to događalo se unatoč samoupravnom sporazumu kojeg su još 1970. godine u Hrvatskoj potpisala sva građevinska poduzeća i time se obvezala da će novu građevinsku sezonu njihovi radnici dočekati u povoljnijim stambenim uvjetima.

Ugovor je obuhvaćao da veličina prostora za spavanje treba imati 4,5 do 5 kvadratnih metara po radniku, najviše 4 ležaja u sobi, 10 do 15 kubika prostora po radniku, zatim na svakih 10 do 15 radnika jedan tuš ili kupatilo, jedan umivaonik na 15 do 20 radnika, na svakih 15 do 20 radnika jedan lavabo za pranje nogu, jedan WC na svakih 10 do 15 radnika, na svakih 20 do 30 radnika jedan pisoar, na svakih 50 radnika jedan ležaj u bolesničkoj sobi.

Svaka nastamba morala je imati čajnu kuhinju, veće i blagovaonicu, svaki radnik trebao je imati najmanje pola kvadrata garderobe, te društveni prostor i dnevni boravak.

Međutim, svi radnici nisu ovako živjeli. Veća poduzeća svojim radnicima su osiguravala i bolje uvjete stanovanja, bolju prehranu. To nije bilo samo zato što su bogatija, nego zato što su se odgovorno ponašali prema ljudima koji svoj radni vijek provode uglavnom kao terenci. Nažalost, na tisuće njih još se mučilo s osnovnim životnim teškoćama kao što su relativno pristojan krov nad glavom.



Pri gradskom odboru građevinskih radnika grada Zagreba formirana je tada komisija koja je dosta učinila na poboljšanju uvjeta života terenaca, doznaje se iz reportaže. Njih 60% živjelo je u čvrsto građenim objektima koje su gradile i velike firme poput  Industrogradnje, Tehnike, Tempa i Novogradnje. Smještaj u tim objektima, među kojima je i veliki broj samačkih hotela, zadovoljio je sve kriterije iz samoupravnog sporazuma. 

"Bolje je ovdje, čista posteljina, centralno grijanje, imamo poprilično dobru udobnost. Imamo sindikalnu salu, TV prijemnik, slobodno vrijeme provoditi uz stolni tenis, šah, mali nogomet", "To me je najviše i održalo u firmi da ostanem, radi ovih uvjeta" - samo su neki od komentara zadovoljnih terenaca ovakvim smještajem.



Međutim, ostalo je još 40% radnika koji odlaskom na teren najčešće spavaju u barakama na žičanim krevetima u prenatrpanim sobama, nehigijenskim uvjetima.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) provjerili smo - od pet tvrtki koje su gradile Zagreb 70-ih, četiri više ne postoje.

Većina terenaca su obiteljski ljudi koji su doma ostavili supruge i djecu, neki već imaju i unučad. I njihove obitelji ovise o njima, njihovim plaćama koje se kreću od 250.000 do 420.000 starih dinara. Osobni dohodak u poduzećima ostvaruju se pod vrlo različitim uvjetima, a neki od njih za kvadrat stana u objektu koji gradi GP Dom morali bi raditi od 2  do 4 mjeseca. Voljeli bi i ovi radnici živjeti u ovakvim objektima kada bi se moglo, a kako jedan od njih kaže: "Ja mogu samo sanjati o tome".

Uzrok lošeg smještaja radnici vide u inertnim poduzećima koja se ne drže potpisanih ugovora. Puštaju da im radnici žive u neljudskim uvjetima, kao u "ćumezima". To je naročito kod poduzeća koja imaju do 1.000 radnika, nekada zanemaruju sve dogovore, sporazume na nivou grada pa i Republike. Konačan rezultat takovog poslovnog ponašanja je taj da su radnici smješteni u sobama sa 17-18 ležajeva. To nije posljedica manjka sredstava u poduzećima, jer ti isti radnici svojim radom privređuju, a ta sredstva namijenjena za njihov smještaj troše se na druga mjesta, izdvajaju u druge fondove, na druge stvari, a ne u svrhu za koja su dodijeljena.

Gradska skupština je 16 lokacija dodijelila  građevinskim poduzećima, ali kako tvrde u sindikatu - te su lokacije bez komunalnih priključaka, s neriješenim imovinsko pravnim odnosima. O tome je govorio i predstavnik Industrogradnje, najveće građevinske organizacije u Zagrebu.

"Industrogradnja nije jedini faktor koji treba razriješiti probleme stanovanja građevinskih radnika na području grada Zagreba. Doduše, vodimo diskusiju da bi u gradu Zagrebu trebalo riješiti pitanje samačkih hotela za građevinske radnike ili kompletnu operativu grada Zagreba. Ti pregovori su nažalost do danas ostali na mrtvoj točki.  Nismo jedini, kao što sam rekao, pitanje je lokacija,  infrastrukture tih objekata jer su oni pretežno locirani van Zagreba,  u bližoj okolici, tako da uz sama poduzeća koja su tu glavni nosilac, trebali bi i podršku grada, sindikata i zavoda za izgradnju grada, jer taj je problem vrlo  kompleksan".

Bitna je i ishrana radnika. Jedan do dva obroka osiguravaju poduzeća, a za ostale obroke radnici se sami snalaze. Krumpir, grah, kobasice, najčešći su na meniu. Po stručnom mišljenju kalorična  vrijednost hrane za 3 obroka ne smije biti manja od 4000 kalorija. Sastav hrane treba imati potrebnu količinu šećera, masti, bjelančevina,  vitamina, mineralne soli.  Jelovnik se pravi za 15 dana, a u sastavljanju jelovnika tre sudjelovati i korisnik društvene prehrane.

Potpisanim samoupravnim sporazumom precizno su bili  određeni uvjeti života građevinskih radnika. Jesu li građevinari znali za sadržaj tog sporazuma, jesu koga pitali zbog čega tako žive, zar nisu i oni ti koji svojim radom privređuju, stvaraju veći prihod  pa tako i zaslužuju život dostojan čovjeka?
I nakon 44 godine to pitanje je i dalje među radnicima.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!