Lovrinčević o zabrani rada nedjeljom: To je civilizacijski doseg

Prvog srpnja na snagu bi trebao stupiti novi Zakon o trgovini, koji rad nedjeljom ograničava i trgovcima i pekarima. Što to znači za trgovačke centre? Može li to, kako kažu vlasnici trgovina i trgovačkih lanaca, loše utjecati na gospodarstvo i zaustaviti rast plaća te pokrenuti val otpuštanja? S druge strane, Sindikat trgovine Zakonom je zadovoljan. Smatraju da se broj zaposlenika neće smanjiti jer ih ionako nedostaje.

O tome su u emisiji Otvoreno govorili Jurica Lovrinčević, savjetnik ministra gospodarstva i održivog razvoja, Zlata Štulić, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske i dr. sc. Andrej Grubišić, financijski analitičar.

Lovrinčević je rekao da se osobno zalaže za ovakvu regulaciju još od 2016. u kompanijama u kojima je prije radio sa sindikatima i drugim dionicima društva.

- Mislimo da je to jedan civilizacijski doseg, mislimo da je vrijeme da se Hrvatska približi svim zemljama zapadno od Zagreba u kojima je uvedena ovakva ili slična regulacija. Vjerujem da će radnici koji rade u trgovini gdje je 80 posto žena, biti jako zadovoljne ovakvom situacijom, istaknuo je.

- Osobno sam vodio trgovačku tvrtku s 2000 zaposlenih, maloprodajni lanac, u kojem smo radili interne ankete. Vidjeli smo da je 92 posto ispitanika bilo za to da se ne radi nedjeljom, bez obzira na to da plaća bude i 100 posto veća. Dakle, većina ljudi je vila skoro 100 posto za to da se ne radi. Tako da uopće nije bilo dvojbe da ljudi ne žele raditi nedjeljom, žele biti sa svojim obiteljima, žele uživati u nekim drugim stvarima, a posao im je bitan za egzistenciju. Treba tražiti neku crtu koja će biti zajednička između privatnog i poslovnog života, da ne idemo u krajnost u nijednom ni u drugom smjeru, rekao je.

Štulić je rekla da se sindikat trgovine već dugi niz godina zalaže za neradnu nedjelju.

- Članica smo Saveza za neradnu nedjelju Hrvatske i europske alijanse za neradnu nedjelju. Zadovoljni smo što konačno dobivamo regulaciju radnog vremena u djelatnosti trgovine. Radno vrijeme regulirat će se od ponedjeljka do subote. Nedjelje su utvrđene kao neradni dani i blagdani - što je jako važno. Jer mi i danas imamo Zakon o blagdanima i neradnim danima koji kaže da se tih dana ne radi, a zapravo se samo tri blagdana ne radi, na sve ostale se radi jer nema nikakvih sankcija. naprosto je postalo normalno da se zakon jednostavno ne poštuje. Vjerujemo da će to biti jedan dobar pomak, jedan društveni iskorak i da će ljudi biti zadovoljni. Naši članovi su zadovoljni i stalno smo s njima u kontaktu, čekamo kad će to u primjenu. Vjerujem da će biti zadovoljni, ne samo radnici, da će se prometi preraspodijeliti, a da će se građani moći snabdjeti. Jednostavno će si drugačije planirati kupovinu, istaknula je.

- Usudio bih se reći da je ekonomska računica ovdje sekundarna, istaknuo je Grubišić.

- Ovdje je pitanje umanjujemo li mi, na ovaj način, ovdje neka prirodna prava, kao što su to pravo na život, pravo na slobodu, uključujući slobodu osobnog odabira i pravo na stjecanje i konzumiranje prirodnog vlasništva. Ovdje nije pitanje je li netko prisiljen raditi nedjeljom, nego ima li izbora raditi nedjeljom. Po meni se obrću teze. Nitko se nije upitao zašto su ti trgovački lanci, ili dobar dio njih, radili nedjeljom? Jedan od narativa koji se spominje u javnom prostoru je tzv. tradicijski narativ - štoviše vjerski aspekt. Evo ja kao katolik apeliram na ljude da ne rade nedjeljom. Odgojen sam u duhu da bi nedjeljom trebalo raditi samo ako se radi o iznimno velikoj sili. Nastala bi nerazborito velika šteta. U suprotnom bi rad nedjeljom trebalo izbjegavati. Isto tako, iz tog vjersko-katoličkog aspekta, ako uzmemo 10 božjih zapovjedi, 5 crkvenih zapovjedi, 7 smrtnih grijeha, samo 3 stvari su zabranjene svjetovnim zakonima. Dakle, i tu treba biti vrlo obazriv jer je vrlo tanka linija između onoga što se meni osobno ne sviđa i moje možda sklonosti da to zabranim, arbitrarno, političkom silom, drugim ljudima s kojima ne dijelim možda isto mišljenje, istaknuo je.

- Isto tako, brojevi pokazuju da je ovo u najmanju ruku diskriminatorno, jer ovdje se govori o trgovini i o trgovačkim centrima. Javno dostupni brojevi sugeriraju da imamo stotinjak i nešto tisuća, zavisi koju metodologiju upotrijebite, ljudi koji na ovaj ili onaj način rade nedjeljom i ispada da je možda trećina ljudi koji rade nedjeljom obuhvaćena ovim zakonom, a jedan dobar dio nije. Pa se onda stvarno postavlja pitanje te famozne ženske osobe blagajnice, majke jedno, dvoje, troje ili više djece, ali se možda ne postavlja pitanje te iste ženske osobe i majke koja je možda konobarica u nekom ugostiteljskom objektu gdje vi idete nedjeljom na ručak, a ona vas poslužuje. Ili radi na benzinskoj crpki. Tu ima dosta moraliziranja, međutim to moraliziranje je u najmanju ruku upitno. Dakle, moj stav je da apeliram na ljude da izbjegavaju raditi nedjeljom, ali sam protiv svjetovne zabrane rada nedjeljom. Namjerno upotrebljavam termin "svjetovne" zabrane Zakona o radu nedjeljom jer se bojim da bi to mogao biti presedan gdje će se sutra pojaviti neki drugi ljudi koji će imati neke druge ideje što se njima ne sviđa, pod izlikom ovih ili onih stečevina s kojima se ne moramo nužno niti slagati da su doista civilizacijske stečevine, možda samo pomodarstvo. I mislim da se tako smanjuje poduzetnička sloboda. A ideja prirodnih prava je da su ona neotuđiva. Dakle, ako vi želite raditi i imati "business" koji radi nedjeljom, ja mislim da trebali imati pravo na to. Ono na što ne bi trebali imati pravo je da ne možete nikoga prisiliti da radi kod vas nedjeljom. I tu bi trebali ostaviti tu slobodu izbora, naglasio je.