Mali Ukrajinci posjetili zagrebačku školu i družili se s vršnjacima

Svakog dana sve više djece i mladih iz Ukrajine pronalazi sigurnost u Hrvatskoj. Brojni volonteri pokušavaju im olakšati tešku svakodnevicu. Tako je danas desetak djece izbjegle iz Ukrajine posjetilo jednu zagrebačku školu.

 Eugen je s majkom i braćom prije nekoliko dana izbjegao iz Harkiva.

- Putovali smo 36 sati samo do zapadne Ukrajine. Otišli smo zbog detonacija. Put je dug i nije bilo ugodno. Bili smo preplašeni, priznaje Eugen iz Harkiva.

- Ceste su bile zakrčene, bila je velika gužva pa smo djelomično putovali i preko polja. Uzeli smo malo stvari sa sobom jer smo se žurili, kaže Olena, majka, Harkiv.

Put je bio neizvjestan i za Tetianu i njezine dvije kćeri.

- Vozili smo se u kolonama i čuli brojne detonacije i pucnjavu. Lagali smo djeci da je to vatromet pa su nas pitala - zašto po danu?, kaže Tetiana iz Kijeva.

Petnaestogodišnja Maša u Kijev se iz Hrvatske vratila prije samo četiri mjeseca.

- Živjela sam u Hrvatskoj tri i pol godine, taman sam se vratila u Kijev i evo sudbina me vratila tu, kaže Maša iz Kijeva.

- Ja samo želim da sve ovo završi, kao svaki čovjek u Ukrajini.

A dotad pomoć im svakodnevno nude brojni građani i sunarodnjaci. Oksana je u Zagreb stigla prije 30 godina. Kako bi djeca barem nakratko zaboravila ono što su proživjela, s drugim volonterima organizirala je posjet zagrebačkoj osnovnoj školi.

- Možemo na ovoj razini pomoći da se djeca malo druže sa vršnjacima, dobiju neki neformalni sat hrvatskog jezika, možda hrvatske povijesti, kaže Oksana Čuljat, ravnateljica Škole suvremenog plesa Ane Maletić, Zagreb.

- Mi iz Hrvatske nedavne povijesti znamo kako je to teško i jednostavno smo se odlučili uključiti, kaže Božidar Bilafer, OŠ Matka Laginje, Zagreb.

A u dva sata, koliko je trajao posjet, volonteri su im pokušali olakšati teške trenutke koje prolaze.

- Meni se čini da je ovoj djeci najpotrebniji osjećaj da su ovdje dobrodošli, da znaju da smo mi njihovi prijatelji, kaže Iva Lehunšek Panić, pedagog i prof. ukrajinskog jezika, Zagreb.

- Mojoj djeci to mnogo znači - za njihovu socijalizaciju i daljnji razvoj. Iznimno sam zahvalna hrvatskom narodu što nas je tako primio, poručuje Olena.

A svi imaju samo jednu želju, da rat u Ukrajini što prije prestane i da se mogu vratiti kući. No zasad ostaju u Hrvatskoj.