Mamula: Dok žene nemaju povjerenja u sustav i društvo, nema napretka

Međunarodni je dan borbe protiv nasilja nad ženama. Svakih 15 minuta jedna žena doživi neki oblik nasilja. Ove godine u Hrvatskoj je ubijeno 15 žena, među kojima je 11 kojima je presudio partner. Brojni slučajevi i dalje ostaju neprijavljeni i neprocesuirani. 

"Djetetu od 4 godine je opalio šamarčinu kao odrasloj osobi i udario me u donji dio leđa u trticu, nisam mogla mjesec dana sjediti."

Svakih 15 minuta jedna žena osjeti nasilje 

Njezina priča nije iznimka - svakih 15 minuta jedna žena osjeti nasilje na vlastitoj koži.

- Jedna od tri žene EU doživjela je seksualno nasilje, fizičko nasilje ili prijetnje u svojoj odrasloj dobi. Jedna od šest žena doživjela je seksualno nasilje, uključujući i silovanje u odrasloj dobi. Jedna od pet žena suočila se sa seksualnim ili fizičkim nasiljem od partnera, rođaka ili drugog člana kućanstva, govori Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

Udarci, prijetnje, seksualno i psihičko zlostavljanje. 

Velik broj žena godinama to trpi i zbog straha nikada ne prijavi.

- Žena kad prijavi nasilje uvijek mora nešto dokazivati. Ne znam zašto i kako bi to žena mogla dokazati jer nije stručna u tome. Ona može imati samo da se vide posljedice od nasilja fizičkog, ali ekonomsko nasilje i seksualno jako je teško dokazivo, govori Mirjana Duduković, ženska grupa Karlovac "Korak".

Jačanje prava žrtava, strože kazne za nasilnike, brže procesuiranje - samo su neke od mjera koje je Vlada ugradila u zakone. 

U jedan od njih uveden je i femicid - teško ubojstvo ženske osobe.

- Kada pogledamo otkada je to kazneno djelo uvedeno, koliko su sva tijela, u konačnici, sudovi postupali, imamo 7 potvrđenih optužnica, od toga 6 za pokušaj femicida, 4 presude, od toga jedna je pravomoćna, govori ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan.

No brojevi su neumoljivi. Svim ženama, žrtvama nasilja - minutom šutnje, odana je počast.

- Pozivam sve, a na poseban način nas muškarce - očeve, supruge i braću, prijatelje i kolege - da tu važnu poruku našim ponašanjem svakog dana djelatno promičemo, rekao je predsjednik Sabor Gordan Jandroković.

Žrtvama mora biti dostupna svaka moguća pomoć i zaštita. 

U svim županijama otvorene su sigurne kuće

U svim županijama otvorene su sigurne kuće, a djelatnici u socijalnoj skrbi prolaze dodatne edukacije kako bi na vrijeme prepoznali rizike.

- Kako bi što prije donosili kvalitetne odluke unutar sustava socijalne skrbi i bili na pomoć žrtvama nasilja i pokušali isto prevenirati, rekao je Marin Piletić, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Ali nijedna mjera nema snagu bez društva koje vjeruje žrtvama i koje ih čuje kada se usude progovoriti.

Dr. sc. Maja Mamula, psihologinja i koordinatorica Ženske sobe, kazala je u razgovoru za Dnevnik HRT-a da se o nasilju nad ženama godinama govori na iste datume i da bi se "užasno veselila" kada bi mogla reći da su napravljeni veliki iskoraci. 

Istaknula je da određene promjene postoje, posebno u prepoznavanju nasilja i reakcijama dijela društva, ali smatra da još uvijek nije postignut dovoljan napredak.

Strah, nepovjerenje i stigmatizacija glavni razlozi neprijavljivanja

Rekla je da žene koje trpe najčešće oblike nasilja - obiteljsko i seksualno, najčešće od poznatih osoba - i dalje često ne prijavljuju zbog straha od počinitelja, nepovjerenja u institucije, dugotrajnih sudskih postupaka, stigmatizacije, ismijavanja i nevjerovanja. 

- Dok žene nemaju povjerenja u sustav i društvo, nismo još postigli ono što želimo, rekla je.

Raste broj kaznenih djela i smanjuje se broj prekršaja.

- S jedne strane, zasigurno promjene koje smo napravili vezane u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji dovele su ozbiljnijeg tretiranja određenih oblika nasilja u obitelji. Međutim, istovremeno kad gledamo prekršaj, njihov broj je dramatično padao neovisno ovim izmjenama kaznenog zakona. Dakle, kad je 2003. donesen, mi smo imali preko 20.000 žrtava koje su prijavljivale i onda je s godinama padao. Ja sam osobno imala doživljaj da žrtve odustaju. Počinitelji su najčešće dobivali novčane kazne, nikakve osude, a onda je bilo jedno vrijeme problem u kojem se pričalo, ali nikad do kraja ispričalo, pitanje dvostrukih uhićenja jer je zakon tako napravljen da ako vas netko tuče, vi se zabranite i krenete psovati i vikati, to je također oblik nasilja. Dakle, jednostavno je došlo do opadanja prijava onoga što bi zapravo bilo prekršajno, kao da se prestalo vjerovati da se nešto ozbiljno može ili s druge strane možemo reći da su žene počele trpjeti točno do neke razine, rekla je.

- Centara za upućivanje žrtava seksualnog nasilja uopće nemamo u Hrvatskoj, a kriznih centara imamo zapravo jako malo, rekla je. 

Mamula je rekla kako smatra da je razlog nedostatka takvih centara kombinacija nedovoljnih sredstava, nedostatka političke volje i opće nevidljivosti problema seksualnog nasilja. 

Naglasila je kako je seksualno uznemiravanje prisutno u školama, na fakultetima, radnim mjestima, ulicama i u javnim prostorima, kao i putem suvremenih tehnologija. 

Mamula: "Jako puno oblika seksualnog nasilja je normalizirano"

- Jako puno oblika seksualnog nasilja je normalizirano, rekla je, dodajući da nas uče da je "to tako", a da istodobno, kada napokon prijave i reagiraju, zakonodavstvo često nije spremno za prijave. 

Istaknula je da je danas zakonodavstvo ipak spremnije, no postupci su i dalje dugi, a izrečene kazne često demotivirajuće.

Stručnjaci upozoravaju da postoje i suptilni oblici psihičkog i emocionalnog nasilja koji se lakše prikrivaju.

- Često su kontrolirajuća ponašanja gdje partner ili partnerica određuje što se u vezi smije, a što ne, što trebamo oblačiti, kako se ponašati, s kime se družiti. Takva ponašanja često su prva ponašanja koja ukazuju da može doći do nasilja, pojašnjava Klaudia Segnan Bilović, v. d. upraviteljice Obiteljskog centra PGŽ-a.

U porastu i internetsko nasilje

U porastu je i internetsko nasilje, primjerice ucjenjivanja intimnim sadržajem, prijetnje i nadzor putem društvenih mreža. 

Zahvaćeni su time ne samo mladi nego i odrasli, zbog čega je edukacija potrebna na svim razinama društva.

- Mi puno više pridajemo pažnju tome kao društvo. Trudimo se da to smanjimo. Više se rade istraživanja na tu temu i sve smo svjesniji važnosti te teme, kazala je Nana Golić, Centar za pružanje usluga u zajednici Tić, Rijeka.

Preventivni programi, radionice i kampanje mogu znatno pomoći.

Velik broj žrtava nasilje nikada ne prijave

Nažalost, na razini Hrvatske broj slučajeva nasilja nad ženama i dalje raste, a stručnjaci upozoravaju i na sive brojke - velik broj žrtava koje nasilje nikada ne prijave.

Zato je važno stvoriti društvo koje će osnažiti žrtve i potaknuti prijavljivanje nasilnika.

Mučno svjedočanstvo zlostavljane žene

Četiri godine traje borba mlade - psihički i fizički zlostavljane žene - koja nije dobila adekvatnu pomoć socijalnih i pravosudnih službi.

Iako se rastala, svakoga dana živi u strahu od bivšeg supruga koji joj je prijetio smrću pred službenicama socijalne skrbi.

Svoju priču podijelila je za HRT:

- Počelo je u braku, malo po malo. Moj bivši suprug bio je konstantno verbalno agresivan. Nije bio na početku fizički, ali nije bio fizički prema nama. Bio je fizički agresivan prema stvarima. Razbijao je po kući - od vrata, od kuhala, lupanje po zidu šakama, verbalno vrijeđanje. Bila je nekakva situacija gdje je on poludio i djetetu od četiri godine opalio šamar kao odrasloj osobi i udario mene nogom u donji dio leđa, u trticu, ja nisam mogla mjesec dana sjediti. Ja sam bila u šoku, ja sam se bojala par dana i to sam odlučila prekinuti nakon godinu dana. Rastava je bila sporazumna, sve je bilo u redu, priča.

- On je meni dolazio četiri godine, intenzivno zadnju godinu dana nenajavljeno dva puta tjedno. Samo bi mi se pojavio pred vratima, u dvorištu, obraćao se našoj djeci, obraćao se tuđoj djeci, prostačio, vikao, galamio. Njemu su moj otac, partner, ukućani govorili da ne smije dolaziti tako, da se treba najaviti. On je rekao da njega to ništa ne zanima. Prije šest mjeseci pozvana je bila policija, priča. 

- Da nije bilo jedne policijske službenice, to se ne bi ništa ni pokrenulo. Žena je dala svu svoju snagu i moć u to. Drugi su rekli da oni ne znaju kako riješiti problem jer on meni nije napravio ništa, niti mojoj djeci, i da ja moram čekati da se dogodi neka tragedija da bi netko reagirao.

Ja sam jedna od onih žena koja se na početku bojala, ja sam jedna od onih žena koja se i danas boji, ja sam jedna od onih žena koja, kad njega vidi, ima i dalje isti strah kao i prije. Ali opet, s druge strane, meni ne da majčinska uloga, snaga, duša, srce da ja to ne prepustim pa da ide gdje ide, ispričala je.