Na današnji dan vlasti NDH počele s deportacijom Roma

Predratna romska zajednica bila je gotovo uništena u genocidnoj ustaškoj politici, a demografske posljedice iz toga rata nadoknađene su tek šezdesetak godina poslije, istaknuto je danas na stručnoj tribini Stradanje Roma u NDH - 19. svibnja 1942.

Okružnicom MUP-a NDH i odredbom Ustaške nadzorne službe, uz podršku Ravnateljstva za javni red i sigurnost, od 19. svibnja 1942. propisano je prikupljanje svih Roma u NDH i njihova sustavna deportacija u logor Jasenovac čime je započelo konačno rješenje tzv. ciganskog pitanja, istaknuto je na tribini u organizaciji Saveza Roma u Republici Hrvatskoj Kali Sara .

Deportacija Roma započela je u drugoj polovini svibnja 1942. i trajala je do kraja ljeta iste godine. NDH je bila ispražnjena od Roma, koji su u jasenovački logor dolazili bez imena i prezimena u prenatrpanim stočnim vagonima.

Većina je u logoru ubijena po dolasku, dok su samo neki odvođeni na prisilni rad. Poslijeratna politika marginalizacije romskog stradanja u NDH uklopila se u sličan odnos većine europskih zemalja, pa se Samudaripen- genocid nad Romima i danas često naziva zaboravljeni holokaust.

Tribinu je moderirala Dunja Jakopović, kustosica Romskog memorijalnog centra Uštica, a panelisti su bili Vesna Teršelič, voditeljica Documente- Centra za suočavanje s prošlošću, Hrvoje Klasić, povjesničar, profesor na katedri za povijest FFZG, Danijel Vojak, povjesničar te viši znanstveni suradnik Instituta Ivo Pilar, Ivo Pejaković, ravnatelj Javne ustanove spomen područje Jasenovac i Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske i još 11 nacionalnih manjina u Hrvatskoj.

Povjesničar Klasić pobliže je objasnio utjecaj nacističke Njemačke na odnos ustaških vlasti prema Romima.

Povjesničar Vojak pojasnio je okolnosti koje su dovele do izdavanja te naredbe, te pobliže objasnio samo značenje odredbe, dok je Ivo Pejaković detaljnije opisao deportacije i uvjete preživljavanja logoraša u Jasenovcu.

Vesna Teršelič je istaknula kako su spomenici važni kao dio politike sjećanja i održavanja komemorativnih praksi, ali i da postoje drugi načini obilježavanja poput umjetničkih intervencija, primjerice u Dotrščini te naglasila kako su Documentine spomen- šetnje Zagrebom primjer dobre prakse kao i postavljanje kamena spoticanja-stolpersteina.

Saborski zastupnik Kajtazi ispričao je kako je izgledao početak organiziranja komemoracije u Uštici, mjestu gdje se nalazio tzv. logor za Rome u sklopu jasenovačkog koncentracijskog logora, izgradnju Romskog memorijalnog centra Uštica te pojasnio sam pojam Samudaripena odnosno genocida nad Romima.

- Čekali smo 70 godina da prođe da bi mi mogli pričati o romskim žrtvama. To je u biti nešto što ja osobno mislim da je sramotno ali opet je dobro. Dobro je u tome da smo mi u ovih 10 godina uspjeli izgraditi romski Memorijalni centar, uspjeli smo izgraditi Zid boli, rekao je saborski zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi.

- Da li smo nešto naučili iz tih poruka s obzirom na ono što se događa u posljednje vrijeme, u posljednja desetljeća, pa sad i ovaj najnoviji rat u Ukrajini možemo govoriti da čovječanstvo, društvo, europska društva zbilja nisu naučila gotovo ništa, kaže Danijel Vojak s Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar". 

U Uštici, 2. kolovoza od 2012. godine komemorativnim skupom obilježava se Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida- Samudaripen.