Stručnjaci o nasilju: Djeca sve izloženija digitalnom zlostavljanju

Vršnjačko nasilje sve je učestalije i poprima sve složenije oblike, od fizičkog do digitalnog. Zašto se to događa i kako kao društvo možemo učinkovito zaštititi djecu?

O tome su u Studiju 4 govorili Kristina Divić Čolić, socijalna radnica u Savjetovalištu Luka Ritz i Domagoj Dalbello, voditelj psihološkog centra Carpe Diem.

Kristina Divić Čolić istaknula je kako su vijesti kojima svjedočimo posljednjih dana zbilja zabrinjavajuće.

- Moramo se zapitati kao stručnjaci, kao roditelji, kao članovi društva što se zbilja događa. Sam broj prijave nasilja opet ne znači nužno da je nasilja više. Nekako se nadamo da je riječ o tome da smo senzibiliziraniji za temu, da smo skloni prijavljivanju, da su i djeca hrabrija u smislu prijavljivanja onog lošeg što im se događa. Moramo oprezno govoriti o tim brojevima i povećanju, rekla je.

Dodala je kako je važno imati na umu i društveni kontekst u kojem djeca danas odrastaju, koji je puno izazovniji negoli što je bio ranije.

Uzroci su brojni i često potječu iz obitelji

Na pitanje o uzrocima porasta vršnjačkog nasilja, Domagoj Dalbello pojasnio je da u psihologiji ništa nema samo jedan uzrok.

- Uvijek je to kombinacija, interakcija puno različitih uzroka. Ono što bi tu naglasio je da često to potječe iz obitelji. Roditelji su danas često preopterećeni pa nemaju dovoljno niti vremena za djecu. Često su emocionalno distancirani, pa onda bude i nedostatak jasnih pravila i strukture. Često su i loši modeli unutar obitelji, naglasio je.

Dodao je da djeca zbog takvih okolnosti često završavaju u lošim društvima i pod negativnim utjecajima vršnjaka, kao i nedostatak autoriteta i još puno toga.

Uz neposrednu okolinu, upozorio je i na utjecaj medija koji "često normaliziraju nasilje", te "kroz filmove daju loše primjere".

- Stvar je kompleksna, ima puno uzroka povećanja, kazao je.

Nastavljajući razgovor o emocionalnim vještinama, Divić Čolić kazala je kako djeca često ne znaju izraziti ono što proživljavaju.

- Ono s čime se mi bavimo u savjetovalištu je upravo osvještavanje, učenje o emocijama, prepoznavanje što mi se događa u tijelu, kako regulirati emocije. Ono što nas iznenadi jest koliko mi odrasli očekujemo da su djeca puno zrelija od nas odraslih. Moramo biti svjesni koji primjer odašiljemo, rekla je.

Naglasila je da tehnologija, unatoč tome što nas povezuje, istovremeno stvara distancu.

- Vrijeme koje provodimo na ekranima je značajno duže, a vrijeme s djecom u kvalitetnom kontaktu izrazito slabo. Roditeljima često ističemo važnost vremena jedan na jedan, makar 15 minuta dnevno, dodala je.

Škole imaju protokole, ali postoje razlike u spremnosti

Na pitanje o spremnosti škola da prepoznaju nasilje, Divić Čolić smatra da su one danas ipak bolje pripremljene.

- Imamo jasne procedure i protokole vezane uz postupanje u slučaju nasilja. Sve više pričamo o ovoj temi, pa tu veliku ulogu ima senzibilizacija i edukacija stručnjaka. No postoje razlike ovisno o ekipiranosti sa stručnim kadrom. Tamo gdje postoji kvalitetna suradnja učitelja, stručne službe, ravnatelja i roditelja, intervencije su puno bolje, naglasila je.

Verbalno nasilje najčešći oblik

Dalbello je potom pojasnio kako fizičko nasilje "nije jedino, niti najčešće".

- Najčešće je verbalno nasilje: zadirkivanja, ismijavanja, prijetnje. Teže ga je detektirati, prepoznati i sankcionirati. Posljedice verbalnog nasilja često su i teže od fizičkog, rekao je.

Istaknuo je i rast digitalnog nasilja, odnosno cyberbullyinga.

- Roditelji često nisu dovoljno upućeni niti imaju uvid u to što dijete radi online. A toj vrsti nasilja dijete je izloženo 24 sata, sedam dana u tjednu. Što se tiče nasilja u školi, dijete barem kod kuće ima siguran prostor, a na društvenim mrežama toga nema. Nema pauze od toga, kazao je.

Kako roditelji mogu prepoznati da dijete trpi nasilje?

Divić Čolić ističe da se treba usmjeriti na nagle promjene u ponašanju.

- Ako se dijete počinje zatvarati, osamljivati, ako se mijenja njegova svakodnevica, ako se povlači, odustaje od aktivnosti koje su mu bile drage, tada se moramo zapitati što se doista događa. Važno je svakodnevno ulagati u odnos s djecom, da dijete može osjetiti da je roditelj spreman čuti ga i validirati emociju, bez umanjivanja ili kažnjavanja, kazala je.

Što se tiče promjena u ponašanju, ako dijete doživi nasilje, Dalbello kaže da će, ako se dogodi nasilje, djetetu pasti samopouzdanje, no često nam treba vremena da to primijetimo.

- To je problem. Često promjene u početku pripisujemo nekoj bolesti, izbjegavanju ocjena, modrice se često rano ne vide jer to djeca pokriju s dugim rukavima ili nešto tome slično. Treba vremena da se to primijeti, ali sami znakovi se vide, kazao je.

Na pitanje jesu li djeca danas senzibilizirana što se tiče nasilja, Divić Čolić kaže kako su se danas društvene vrijednosti promijenile, te da je naglasak na individualnosti i izvrsnosti, a vrijednost zajedništva i međusobne podrške su postale podredne, te se svi skupa moramo na to usmjeriti.

Dalbello ističe kako je uloga medija u prevenciji nasilja iznimno važna.

Uloga medija u prevenciji nasilja iznimno je važna

- Mediji oblikuju društvo, vrijednosti i kulturu, pa tako su važni i kod prevencije nasilja. Više je načina na koji mediji mogu utjecati. Za početak, ono što bi trebalo izbjegavati je normalizacija agresivnog ponašanja jer djeca često oponašaju ono što vide, rekao je.

Naglasio je da izloženost nasilju u medijima, posebno na društvenim mrežama, dovodi do njegove normalizacije.

- Ako su djeca izložena nasilju na televiziji, u medijima, na društvenim mrežama, onda će se to prvo normalizirati, a drugo, dijete će oponašati. Ono što je pokazalo je da djeca najčešće oponašaju nasilje koje provodi privlačna osoba, pozitivac, osoba s kojom se mogu poistovjetiti. To je prikaz opravdanog nasilja, gdje se kasnije ne vidi bol i patnja žrtve, a na kraju nasilnik nije kažnjen. Takav prikaz je najpogodniji da ga dijete kasnije oponaša, pojasnio je.

Dalbello je naglasio kako je važno da se u medijima češće prikazuju pozitivni primjeri i dobre vijesti.

- Kada je dijete stalno izloženo crnoj kronici i negativnim događajima, to stvara atmosferu straha koja stvara frustraciju koja može stvoriti agresiju. Treba pokazivati pozitivne primjere koje dijete može oponašati. Primjere gdje dijete može vidjeti kako je pozitivno ponašanje ono koje štiti nekoga, istaknuo je.

Zaključno je poručio da mediji trebaju promicati jasne vrijednosti.

- Bitno je promovirati ispravne vrijednosti, da se ne stvori ta vrijednosna konfuzija, nego vrijednost zajedništva, solidarnosti, odgovornosti za druge. To su stvari koje treba njegovati i promicati kroz medije, zaključio je.

Kazao je i kako su najugroženija skupna djece kasna osnovna škola, te rana srednja škola, a žrtve su najčešće oni koji se percipiraju slabijima, te oni koji nemaju dovoljno podršku obitelji.

- No, teško je govoriti o konkretnoj skupini jer je sam fenomen jako kompleksan, rekao je.