Nedovoljno razvijena palijativna skrb

Starost i bolest nerijetko idu zajedno, no činjenica je isto da bolest ne bira. Kada je u pitanju njega neizlječivih bolesnika koji u bolesničkim krevetima čekaju smrt, palijativna skrb je od iznimne važnosti i za dostojanstvo bolesnika i za zdravstveni sustav.

Da smo stara nacija, dobro nam je poznato, baš kao i to da o starijim i nemoćnim osobama nedovoljno vodimo brigu. Ulaskom u Europsku uniju palijativna skrb i zakonom je obvezujuća.

- To znači da u tom procesu zbrinjavanja palijativnih bolesnika ne učestvuje samo sestra i liječnik nego i da imamo multidisciplinarni tim kako bi mogli zaokružiti sve bolesnikove potrebe. U tom timu mora biti fizioterapeut, po potrebi dentalni liječnik, mora biti socijalni radnik i psiholog. To je zapravo naglasak da bolesni čovjek ostane u svojoj obitelji, među prijateljima, a da dobije sve usluge koje su mu potrebne, rekla je Vlatka Vučevac, predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu.

Samo jedna trećina županija u našoj zemlji ima razvijenu palijativnu skrb - u Slavoniji i središnjoj Hrvatskoj, dok u nekima, unatoč mogućnosti kvalitetnog zbrinjavanja bolesnika, to se teško ostvaruje - u Dalmaciji, njezinu zaleđu te otocima.

- Mi bi morali napraviti nekakav nacionalni program zbrinjavanja starijih osoba zato što zbog visoke životne dobi, zbog starosti ta se palijativna skrb ne odnosti samo na onkološke bolesnike nego i na one kranične pulmološke, duševne, dementnih ima jako, jako puno, nažalost i među braniteljima i među civilnim stanovništvom i taj broj jako brzo raste, rekla je Vučevac.

Veliku ulogu u implementaciji zakona o palijativnoj skrbi ima lokalna zajednica. Svaka bolnica mora imati palijativni tim s educiranim osobljem.

Kvaliteta života omogućena je zakonom svakoj oboljeloj osobi u njezinu domu ili ustanovi - neodgovornošću pojedinaca to se ne smije ugroziti i ne poštovati. Svakomu treba osigurati dostojanstven život i odlazak, odnosno smrt.