Cijene, šerifi, država, politika - kako je došlo do sloma hrvatskog mljekarstva?

Dok se u Hrvatskoj masovno zatvaraju farme krava, police trgovina preplavljuje uvozno mlijeko upitne kvalitete? Kakvu ulogu državna poljoprivredna politika ima u propasti hrvatskog mljekarstva? Kako je moguće da se dvadeset godina nije mijenjala otkupna cijena mlijeka dok troškovi proizvodnje neprestano rastu. Imaju li hrvatski mljekari izbora u borbi za opstanak?

U prošloj godini od proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj je odustalo više od 220 gospodarstava, a danas se uvozi čak 60% mlijeka da bi se podmirile potrebe domaćeg tržišta.

Od 40 do 50 tisuća proizvođača mlijeka koji su bili prije 2010. godine, danas se broj istih spustio na svega 2200.

- Priča o tri krave, dvije krmače i 5-6 hektara je priča koja nažalost više ne može osigurati egzistenciju. Krenuli smo s ciljem da se poveća proizvodnja po obiteljskim ili po gospodarskim objektima, govorio je 2007. godine nekadašnji HDZ-ov ministar poljoprivrede Petar Čobanković.

Obitelj Brlić ozbiljno se primila posla proizvodnje mlijeka

Braća Brlić, Dražan i Zlatko, iz Kapela Dvora izgradili su svaki svoju farmu, jednu nedaleko od druge.

- U to vrijeme kad smo mi gradili farmu, brat je gradio farmu u jednom susjednom selu, još jedna farma, jedna veterinarska ambulanta se otvara, još jedna farma, opisao je ondašnju situaciju Zlatko Brlić.

-  Četiri farme su bile jednog dana otvorene uz goste iz politike. Bio je predsjednik sabora, ministar poljoprivrede i svi su bili onda na otvorenju. Danas, sad u ovom proteklom razdoblju, od tih farm radi samo naša farma, istaknuo je.

Vjerovali su da će im se njihovo ulaganje u razvoj farme i proizvodnje mlijeka dugoročno isplatiti te im kroz naporan rad i razvoj osigurati egzistenciju. Mlijeko je, uostalom, nešto za čime uvijek postoji potražnja.

- Prvenstveno je, bar mene osobno uvijek vodilo, to je hrana, to je mlijeko. To je nešto što svaki dan treba ljudima, nešto što se troši, što ne troši samo jedna populacija, znači svi trošimo u svakom obimu to mlijeko, ispričala je Ivana Brlić.

- Podigli smo kredit u iznosu od 2 milijuna i 400 tisuća kuna. To je bilo za izgradnju farme i za jedan dio stoke. Kamata je bila 4 posto, pa su onda odlukom Vlade smanjili kamatu na 2 posto. Sedamnaest godina vraćanja kredita i prošli mjesec platili smo zadnju ratu. Sad je napokon farma naša, rekao je Zlatko.

- U samu proizvodnju mlijeka nismo krenuli očekujući da će nam netko nešto dati nego da stvorimo svoje radno mjesto od kojeg ćemo živjeti. Samo poštenu cijenu mlijeka. Cijenu koja zadovoljava potrebe proizvodnje mlijeka. Ništa drugo, naglasila je Ivana.

Pad otkupne cijena mlijeka

Međutim, s obzirom na sve promjene na tržištu mlijeka današnja računica ne izgleda obećavajuće.

- Trenutačna proizvodna cijena mlijeka je negdje oko 65 euro centi, dok je otkupna po terenu oko 50 euro centi. Samim tim je već minus od 15 euro centi u odnosu na dobiveno i uloženo. Na našem gospodarstvu ta razlika u dobivenoj cijeni, otkupnoj cijeni i prodajnoj cijeni je godišnji neki minus od 75 tisuća eura, objasnio je Matej Brlić.

- Svi dobro znamo koliko su ostale cijene porasle, kolika je inflacija bila. Znači nama su, bez obzira na inflaciju, potpore ostale iste. Cijena mlijeka ostala ista. Troškovi su išli gore, struja je išla gore, sve je išlo gore. Troškovi liječenja, ja sam radim umjetno osjemenjivanje, sjeme je išlo gore, sve ide gore. Samo mlijeko ostaje isto, požalio se Zlatko.

- Mi smo čarobnjaci koji bi trebali dalje za cijenu od prije 20 godina proizvoditi mlijeko. Mi smo konstantno u prvom razredu, imamo mjesečno 50.000 litara mlijeka, proizvedeno svaki drugi dan odvoze, plaćene po masnoći i proteinu i taj prvi razred je i cijena 52 centa, dodao je.

Pri gradnji farme i kao uvjet za dobivanje kredita obitelj Brlić morala se obvezati da će otkupljivačima sljedećih 10 godina prodavati mlijeko pod prijetnjom novčane kazne. Ugovor je ostao na snazi iako je cijena mlijeka samo opadala.

- Mi smo, znači, 2007. kad smo napravili, odnosno u izgradnji farme, da bi uopće ostvarili HBOR-ov kredit, morali imati ugovor o proizvodnji mlijeka. To smo dobili od tadašnjeg otkupljivača na 10 godina, ali isto tako smo mi tom otkupljivaču morali potpisati zadužnicu na 500.000 kuna, da nećemo prestati njima predavati mlijeko u narednih 10 godina. Cijena mlijeka se u međuvremenu od tad bila smanjila, ali smo bili obavezni jer u slučaju neisporuke proizvedene količine mlijeka, oni bi nam pustili zadužnicu na naplatu. Blokirali bi naš račun. Ili ćete igrati po njihovim pravilima, žao mi je, ispričala je Ivana.

Mlijeko u trgovinama nije svježe mlijeko

Mlijeko koje se često vidi u trgovinama pod nazivom 'trajno mlijeko' ni nije pravo svježe mlijeko, tvrdi Matej Brlić, već zapravo kombinacija praha i vode zbog čega njegova cijena i je tako niska.

- Dobivamo na policama trgovina mlijeko koje nije svježe mlijeko, nego je trajno mlijeko, znači mliječna prerađevina, po nekim cijenama koje nikom nisu jasne, kako jedna litra na polici može koštati manje nego proizvođačka cijena. Najčešće je tu udarno na policama trgovina trajno mlijeko, koje zapravo ni nije mlijeko, nego je mliječna prerađevina od mlijeka u prahu, objasnio je.

- Samim time se ne bi smjelo ni rangirati kao mlijeko, niti se uspoređivati s mlijekom. Jer jasno na Tetra paku piše UHT mlijeko, znači na visokoj temperaturi obrađeno od praha i vode zamiješano. U konačnici, to nije mlijeko i ne znam zašto se uporno to uspoređuje s cijenom mlijeka? To nije mlijeko, ustvrdio je.

Od jednog od najvećih proizvođača mlijeka do rasprodaje krava

Poljoprivrednik Branko Karamarković iz Ilmin Dvora nekada je osvajao nagrade i priznanja te bio jedan od 100 najvećih proizvođača mlijeka u Hrvatskoj. Njegova prostrana i suvremena farma sada služi samo za ispomoć pri tovu.

- Zadnju kravu smo prodali 2022. godine. To je bilo toliko krava da nije to tako jednostavno ni prodati. To se prodavalo, jedno tri mjeseca su oni odvozili odavde. Jako mi je to teško bilo, prisjetio se.

- Razbolio sam se. Imao sam stvarno kvalitetne krave. Vodio sam računa i o genetici i o svemu tome. Bolje da ih prodam dok su u tako dobroj kondiciji, dok imaju neku vrijednost, nego da ih tu patim bez hrane. I bila je, skoro dvije godine prazna i onda je ovo na nagovor jednog prijatelja koji je rekao da ti ne bude farma prazna, da šteta da stoji prazna, evo ja sam se odlučio da radim usluge za tov, objasnio je.

Nekada se moglo pristojno živjeti i s manjim brojem krava, rekao je, a posla je uvijek bilo.

- Kad sam ja gradio tu farmu, to je bilo ono, stvarno perspektiva. Ja sam nekada imao 10 muznih krava kad sam gradio farmu i u tih 10 krava imao sam posla s tih 10 kao s farmom koja ima 50 na suvremeni način. U to vrijeme se moglo živjeti od toga. Ipak su mi djeca u to vrijeme išla na fakultet, već su narasla, školovao sam tu djecu i sve od svoga rada, istaknuo je.