Nikad veći dug bolnica za lijekove; znak hitne potrebe za intervencijom

Dugovi bolnica veledrogerijama za lijekove narasli su na povijesno najviši iznos od 600 milijuna eura, od čega je 400 milijuna dospjeli dug, što je približna cijena Pelješkog mosta. Zašto iz godine u godinu sve više trošimo na lijekove? Zašto u hrvatskim ljekarnama vlada nestašica lijekova?

Huljaj: Nema sustavnog rješenja, mi smo prisiljeni intervenirati kroz upozorenja preko medija

Dva puta godišnje se ponavlja "igrokaz". Prvo se organizira konferencije za medije, zaprijeti se da će se spriječiti isporuka lijekova, pa onda Vlada interventno nešto uplati, ali ne onoliko koliko se tražilo. Onda je mir nekoliko mjeseci i ciklus se ponavlja.

- Nema sustavnog rješenja i mi smo prisiljeni, kada dug pređe određenu granicu naših mogućnosti financiranja, intervenirati kroz upozorenja preko medija. Jer opetovano pozivanje Vlade, tj. ministarstva na sastanak na sustavno rješavanje problematike duga prema veledrogerijama se ne događa. Tako da ne bi nazvao ovo igrokazom, ali kad nemate sugovornika, morate tražiti druge kanale komunikacije, napomenuo je Jasmin Huljaj, potpredsjednik Udruge veledrogerija u HUP-u.

Huljaj dodaje da se treba napraviti sustav koji je održiv, "u kojem svako izvršava svoje obaveze u zadanim zakonskim rokovima, koji su kod nas 30, a po izuzetku 60 dana". Pojašnjava da uvijek ispunjavaju distribuciju, unatoč otvorenom dugu. Ipak, bilo je faza kada se prijetilo da će se prekinuti isporuka.

- Bilo je trenutaka kad ste pred zidom, kad jednostavno vi više robu ne možete dobiti zbog svojih dugova prema proizvođačima(...)ali s obzirom na povećanje svih troškova zadnjih par godina, mi upozoravamo već zadnje dvije godine Ministarstvo zdravstva i financija, da ono što smo 2021. nekad govorili o 180 dana prema bolnicama i 120 dana prema ljekarnama više nije održivo. Jer jednostavno su nas i pritisli troškovi poslovanja, a i troškovi financiranja. Danas je kredit u banci uzet 4-5% kamata i mi ne možemo više besplatno financirati zdravstveni sustav, jer i naši su limiti zaduživanja pri vrhu, istaknuo je.

Naglasio je da Hrvatska nije značajnije osjetila nestašicu lijekova.

- Hrvatska, zahvaljujući i hrvatskim proizvođačima Pliva, Jadran- galenski, Belupo, Farma S plus susjedne zemlje Krka, Sandoz i ostali mali proizvođači, u Hrvatskoj su osigurali da mi ne osjetimo značajno nestašice lijekova. Uvijek je postojao alternativni lijek ili čista generička paralela ili lijek u istoj terapijskoj grupi, kazao je.

Dulibić: Troškovi zdravstva svugdje u svijetu godišnje rastu 8-10%

Tomislav Dulibić, državni tajnik u Ministarstvu zdravstva, referirao se na "povijesno visok dug" te kazao da je 2016. kad je dobio prvi mandat, dug bio 8,8 milijardi kuna, a danas iznosi 600 miliona eura, što je 4,5 milijarde kuna.

- Što se ročnosti tiče, mi smo sad na 120 do 180 dana, 120 za ljekarnički kanal, 180 dana za bolnice. KBC-ovi su onda bili među 350 i 500 dana, a opće bolnice određene su bile preko 1000 dana. Znači, ne možemo reći da je sad povijesno, rekao je.

Ipak, dospjeli dug bolnica veledrogerijama u ovom trenutku iznosi 400 milijuna eura. Dulibić je napomenuo da se taj dug akumulira, "to je stanje koje traje već 25-30 godina". 

- Zadnji put je HZZO bio u plusu, čini mi se, 1998. godine prije nego što je potpisan kolektivni ugovor 1998. godine, s kojim su se povišele plaće djelatnika u zdravstvu i više nikad nije bilo pozitivno poslovanje, kazao je.

- Morate znati da troškovi zdravstva svugdje u svijetu rastu godišnje 8-10%, napomenuo je Dulibić.

- Mi smo isto tako podigli plaće u našem mandatu zdravstvenim djelatnicima preko 100% ukupno, nastavio je.

Pojasnio je da ravnatelj bolnice dobije limit, isplati plaću i vrlo malo mu ostane u trenutnom sustavu financiranja da može isplatiti troškove za potrošni materijal i ljekove. Na upit što će se učiniti da se to promiojeni, Dulibić kaže da se mnogo toga već učinilo.

-Mi smo prije dvije godine u koronakrizi intervenirali. Mi smo imali četiri sanacije godišnje, rekao je.

- Ministar Marić i ministar Beroš i predstavnici veledrogerija, postigli smo u to vrijeme jedan dogovor da to bude na nekakvih 180 i 120 dana, što su veledrogerije u tom trenutku pozdravile. Morate isto znati da kad veledrogerije plaćaju proizvođačima, da one plaćaju u bolničkom kanalu 210 dana, što isto nitko tako ne govori, a ne obračunavaju im proizvođači nikakve kamate, naglasio je.

Kolarić: Treba plaćati bolnice prema učinku, ishodima liječenja, a ne limitima

Branko Kolarić, član saborskog Odbora za zdravstvo, kazao je da je "bolnički javni sustav financijski potpuno neodrživ".

- 2015. je bilo 2,9 milijardi eura, a danas je 5,6 milijardi eura, a imamo tako velik dug. Dakle, novac se povećao značajno, ali su se troškovi zdravstvenog sustava isto značajno povećali, povećavaju se drugdje, ali u Hrvatskoj su se značajno povećali troškovi bolničkog zdravstvenog sustava. I tu možemo razgovarati koja je podloga u tome. I drugi u Europi su staračke nacije. Mi imamo 35 akutnih bolnica, Danska jedna ima 17. Dakle, mi svugdje razvijamo sve. Mi imamo hladne pogone koji su jako skupi i tamo gdje nemate dovoljno opterećenje pacijentima i usluga ne može biti dovoljno kvaliteta, naglasio je.

- Ne treba bolnice ukidati, ali ne treba u svima bolnicama raditi sve jer je to financijski neodrživo za našu državu, nastavio je.

Spomenuo je da je prošle godine Sabor donio novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti gdje su opće bolnice nacionalizirane.

- Dakle država je postala upravljač, upravo iz razloga da se ne upravlja financijski njima dobro. Iako 70% duga su činile državne bolnice, znate da postoji dvije ustavne tužbe i Grada Zagreba i Krapinsko-Zagorske županije oko takvog načina preuzimanja bolnica. A sada kad je država preuzela da bi bolje financijski upravljala, imamo najveći dug i imamo u prvih pet mjeseci ove godine 200 milijuna novog duga prema veledrogerijama. Dakle, tu očito s upravljanjem bolnicama nešto ne štima, ustvrdio je.

S druge strane, država je u tim bolnicama koje su bile pod upravom županija, odnosno gradova, isplaćivala plaće. A plaće uglavnom iznose 80% troška bolnice.

- Imamo financijski debakl bolnica, a ono što mi predlagali, ovi limiti u bolnicama su nešto što apsolutno ne može se financijski poslovati. Treba plaćati bolnice prema učinku, prema ishodima liječenja, dakle, ono što napraviš da ti bude plaćeno, a ne limiti, naglasio je Kolarić.

Jurković: Sanacije su najlošiji oblik financiranja jer nagrađujete lošijeg i kažnjavate dobrog

- Državni tajnik Dulibić je potpuno u pravu. Dakle, nije ovo najveći povijesni dug, ovo se vuče 30 godina, i zadnjih godina i taj dug je nešto manji. A ako pogledate dinamiku duga, naš dug raste negdje 30 milijuna eura mjesečno, a sada raste, ove godine raste oko 35 milijuna eura mjesečno, kazao je Dražen Jurković, izvršni direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu Hrvatske.

Jurković je spomenuo dvije nelogične prakse u zdravstvu. Prva je da kupac sam određuje cijenu zdravstvene usluge.

- Znate kolika je cijena EKG-a? 7,5 eura. Dakle, HZZO plaća bolnicama 7,5 eura za jedan EKG(...) Gastroskopija je nekih 34,9 eura, kolonoskopija 74 eura. Ali zašto je to tako? Zato što HZZO sam određuje cijenu zdravstvene usluge. Mi kao zdravstvene ustanove ne možemo sudjelovati u pregovaranju i praktički imamo situaciju uzmi ili ostavi. Sad ja vas pitam koliko mi tih EKG pretraga moramo napraviti da mi Huljevu platimo 400 milijuna eura?, zapitao se.

Druga nelogična praksa je ona oko sanacije.

- Sanacije su najlošiji oblik financiranja zdravstvenog sustava jer vi uvijek nagrađujete onog lošijeg i kažnjavate onog dobrog. Zato što država uvijek plati kad dođe do ove situacije(...)ako netko posluje korektno od ravnatelja, dakle od bolnica, i recimo nema dug preko 120 dana, onda u toj sanaciji ne dobije ništa. A netko ako ima dug, recimo preko 200, 240 ili 300 dana, on dobije najviše, kazao je Jurković.

Po toj logici, onaj tko ima najveći dug, dobije najviše.

- I što sad pametni ravnatelji rade? Pametni ravnatelji plaćaju sve drugo, dakle, najprije isplate plaću, doprinose, hranu, materijalne troškove, režije, a sve je to opet poraslo, razlog tome dugu i ovaj porast plaća, o kojima je Dulibić govorio. I naravno, taj dug, ostatak tog duga, rekli ste sami da 80, a nekima čak i 90% sredstava HZZO-a plaća se prelije na veledrogerije. I činjenica je, taj dug treba platiti. A tko plaća taj dug? Ma ne plaća njega ni država, ne plaćaju njega ni veledrogerije. Taj dug plaćaju hrvatski građani, naglasio je.

Dodao je da treba promijeniti model financiranja.

- Prije svega tripartitno pregovaranje, da zdravstvene ustanove pregovaraju s HZZO-om, da se mi dogovaramo o cijeni pojedinog DTP postupka za svaku godinu, kao što to recimo rade Slovenci, Nijemci itd. I da u konačnici se osigura taj novac koji dajemo putem sanacija, da dajemo zdravstvenim ustanovama, ravnateljima, i da ravnatelje onda obvežemo da posluju u nekim poslovnim okvirima. Jer tko daje narudžbenicu Huljevu? Daje mu ravnatelj bolnica, pa nije normalno da netko drugi plaća, zaključio je Jurković.

Nedostatak lijekova u ljekarnama

Dulibić je kazao da ne postoji veliki nedostatak lijekova u ljekarnama, te dodao da "postoje određeni proizvođači koji upadnu u neku defekturu zbog poremećaja na svjetskom tržištu".

- To se zna događati, ja sam u kontaktu i s dosta kolega u Europi, oni imaju značajno veće probleme nego mi tu u Hrvatskoj, naglasio je.

Većina nestašica na tržištu se dogodi zbog lanca opskrbe, kazao je Huljaj.

- Nije problem u distribuciji, nije problem kad lijek dođe u državu, problem je jednostavno jer smo mi zbog restriktivne politike cijena gdje se urušavaju cijene generičkih proizvoda pa taj jedan antibiotik košta ispod eura, recimo. I onda što se dogodi? Proizvođač jednostavno mora outsourcati proizvodnju negdje u Indiju ili u Kinu gdje su supstance, ili ukida proizvod i onda ostaje jedan do dva proizvođača na određenim molekulama. To se događa na velikim tržištima, tipa Njemačke ili Francuske. Mi stvarno imamo sreću jer imamo jaku farmaceutsku industriju u odnosu na broj stanovnika, pojasnio je.

Cijeli razgovor pogledajte u nastavku: