Obilježena 30. obljetnica mirovnog sporazuma kojim je okončan rat u BiH

Daytonski sporazum osigurava mir u Bosni i Hercegovini već 30 godina, a ključnu ulogu u izradi sporazuma i svemu što mu je prethodilo odigrale su Sjedinjene Američke Države, istaknuli su sudionici panela u organizaciji Ministarstva vanjskih i europskih poslova u petak u Zagrebu.

Dogovor je postignut u studenome 1995. u zračnoj bazi Wright-Patterson u Ohiu, a Daytonski sporazum, službenog naziva Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, potpisali su tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, predsjednik BiH Alija Izetbegović i srbijanski predsjednik Slobodan Milošević u Parizu 14. prosinca 1995.

Američka veleposlanica u Hrvatskoj Nicole McGraw opisala je Dejtonski sporazum "važnom prekretnicom ne samo u povijesti BiH, već i za stabilnost i sigurnost cijele regije" te naglasila da je "unatoč nesavršenostima, očuvao mir u BiH gotovo tri desetljeća".

Dodala je da je SAD bio i ostao važan faktor u promicanju mira, ali da odgovornost za očuvanje mira imaju svi NATO saveznici.

- Pod vodstvom predsjednika Donalda Trumpa, predanost SAD-a miru je nepokolebljiva. Mir je u konačnici odgovornost sviju, ne samo SAD-a. Za Hrvatsku i druge saveznike u NATO-u to znači obrambenu potrošnju, ulaganja u odvraćanje i stvaranje mira, rekla je McGraw.

Po njezinjim riječima, SAD želi da se "BiH odmakne iz trajnog stanja krize i umjesto toga radi na prosperitetu sva tri konstitutivna naroda kroz kompromis i suradnju".

Izdvojila je Južnu interkonekciju, projekt kojim bi se BiH povezala s plinskom mrežom u Hrvatskoj, kao projekt koji "pridonosi miru", kao i da je "ukidanje ovisnosti EU-a o ruskoj energiji dio puta prema miru u Ukrajini". 

Muhamed Sacirbey, ministar vanjskih poslova BiH u vrijeme rata, upozorio je da treba pomno promatrati kako će izgledati mirovno rješenje za Ukrajinu jer bi ono moglo imati implikacije i na BiH.

- Kakvo god bilo rješenje za Ukrajinu, moglo bi se odraziti na BiH. Nije tajna da Kremlj i ruski predsjednik Vladimir Putin vide Dejtonski sporazum, onako kako ga oni interpretiraju, kao model kako bi oni htjeli intervenirati i držati Ukrajinu blokiranom i izvan EU-a, da ne spominjem NATO-a, rekao je Sacirbey.

"Nema rješenja bez SAD-a"

Sjedinjene Države su se u siječnju 1994. uključile u mirovni proces u BiH, a u ožujku iste godine potpisan je Washingtonski sporazum kojim je okončan rat Hrvata i Bošnjaka i koji je prethodio pregovorima u Daytonu i istoimenom sporazumu.

Mate Granić, tadašnji šef hrvatske diplomacije, rekao je da je za postizanje konačnog mira bilo važno potpisivanje Washingtonskog sporazuma koji se provodio uz potporu SAD-a, Turske, Svete Stolice i Njemačke, a posebno uz pomoć SAD-a.

Nakon svih neuspješnih planova za pronalazak rješenja za sukob u BiH koje su predlagali mirovni posrednici lord Owen, portugalski diplomat José Cutileiro i norveški pregovarač Thorvald Stoltenberg, Granić je ključnim trenutkom izdvojio 19. siječnja 1994. kad je hrvatski veleposlanik u Ženevi Miomir Žužul organizirao sastanak s posebnim američkim izaslanikom za BiH Charlesom Redmanom.

Žužul je rekao da je "realnost 20. stoljeća, ali nažalost i 21. stoljeća ta da, ako se SAD ne uplete, nema rješenja".

- Predsjednik Tuđman je odmah prepoznao, puno prije svih drugih, da se bez uplitanja SAD-a, rješenje neće pronaći, istaknuo je.

Koliko su intenzivni bili višetjedni pregovori koji su prethodili postizanju Daytonskog sporazuma svjedoči i tadašnji zamjenik šefa hrvatskog izaslanstva predsjednika Tuđmana - Mate Granić koji se prisjetio jedne od brojnih zanimljivosti.

- Mene su zvali u 4:15. da dođem. Došao sam u američki paviljon gdje su bili Richard Holbrooke, Warren Christopher, Milošević, Silajdžić. I onda su mi ponudili šampanjac, ja sam odbio, vodu sam uzeo. I kad sam vidio kako to, da Republika Srpska ide do Livna kroz cijelu Posavinu, ja sam energično to odbio, ispričao je Mate Granić, ministar vanjskih poslova RH tijekom Daytonskih pregovora, zamjenik šefa hrvatskog izaslanstva.

Na koncu su predsjednik Tuđman, predsjednik BiH Izetbegović i srbijanski predsjednik Milošević parafirali sporazum kojim je Bosna i Hercegovina ustrojena kao država s dva entiteta.

Premijer Plenković istaknuo je da i trideset godina kasnije Hrvatska pomaže BIH, podržava ju na Europskom putu, ali i ističe pitanje jednakosti Hrvata i potrebe za promjenom izbornog zakona.

- Hrvatska nema nikakvu skrivenu agendu u Bosni i Hercegovini. Naš jedini interes isti je onome koji smo branili devedesetih: stabilan, funkcionalan i prosperitetan susjed u kojem Bošnjaci, Srbi i, naravno, Hrvati - kao i svi ostali građani Bosne i Hercegovine - uživaju jednaka prava i jednako dostojanstvo, i u kojem se nitko ne osjeća kao građanin drugog reda u vlastitoj zemlji, rekao je Andrej Plenković, predsjednik Vlade.

Daytonski sporazum, slažu se sugovornici, donio je mir, no ne i dovoljnu razinu funkcionalnosti. Zemlja je obilježena stalnim blokadama i sukobima. Uz to jačaju i prijetnje opstanku zemlje zbog stalnih separatističkih najava vodstva bosanskih Srba.

- Mislim da bi fokus trebali staviti na ekonomiju, da popravimo uvjete života, povećavamo plaće, zadržimo, vratimo mlade ljude, tada bi mogli razgovarati o težim temama. Čini mi se da puno političara ide obrnuto, hoće prvo teške teme, pa onda ekonomiju, što je po meni nemoguće. Mijenjao bih puno, ali je moguće samo ono oko čega se dogovorimo, rekao je Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

Krvavi rat u Bosni i Hercegovini trajao je gotovo četiri godine, poginulo je više od 100.000 ljudi, a okončan je upravo Daytonskim sporazumom. No brojni drugi izazovi s kojima se zemlja suočava traju sve do danas.

- Prije 30 godina oružje je napokon utihnulo nad napaćenim brdima i dolinama Bosne i Hercegovine. Daytonsko-pariškim mirovnim sporazumom završen je najkrvaviji sukob na europskom tlu od Drugoga svjetskoga rata. Taj rat je do ruske agresije na Ukrajinu bio najmračnije poglavlje u nedavnoj povijesti našeg kontinenta. Ipak, posve je jasno: jednom postignut mir nije zajamčen. Mora se čuvati, štititi i osnaživati dan za danom, rekao je Andrej Plenković, predsjednik Vlade RH.

- Ovakve prigode trebamo iskoristiti kako bismo raspravljali ne samo o prošlosti nego i o praktičnoj budućnosti. Pod vodstvom predsjednika Trumpa američka predanost miru je nepopustljiva, no, mir je odgovornost svih, ne samo SAD-a. Za Hrvatsku i druge NATO-ove saveznike to znači da ste obvezni na izdatke za obranu, investiranje u odvraćanje kao bi se osigurao mir. Za BiH ponovila bih poruku koju smo uputili pred UN-om: SAD više neće provoditi izgradnju država ili velike međunarodne intervencije, rekla je Nicole McGraw, veleposlanica SAD-a u Hrvatskoj.

Cvijanović i Čović za zatvaranje OHR-a, Konaković se obrušio na SNSD

Budućnost Bosne i Hercegovine je u lokalnim rješenjima i nema više potrebe za djelovanje Ureda visokog predstavnika (OHR), rečeno je na posljednjem panelu konferencije, na kojemu je zaiskrilo između srpske članice Predsjedništva BiH i ministra vanjskih poslova BiH.

- Država je zaglavljena u neuspjesima, nesposobna za osnovni politički dijalog. Ne može se pronaći nikakvo rješenje, to je naša stvarnost koju ne treba uljepšavati. Lokalna rješenja i inicijative jedini su izlaz za BiH, rekla je srpska članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović na panelu konferencije koju je organizirao MVEP.

Dodala je da je BiH već tri desetljeća "u eksperimentu" te da je "apsurdno i neprihvatljivo" imati nekoga tko intervenira i donosi zakone.

Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović rekao je na panelu da visoki predstavnik "nema što raditi u Bosni i Hercegovini ako smo u mogućnosti čak do kraja godine otvoriti pregovarački proces" s Europskom unijom.

Čović smatra da se Ured visokog predstavnika mora što prije zatvoriti pošto nametnute odluke blokiraju velike financijske projekte i time se ne daje prilika gospodarstvu BiH. Također smatra da je "konačno vrijeme da lokalni dužnosnici, koji budu izabrani na izborima u listopadu 2026., preuzmu odgovornost i prestanu voditi alibi politiku".

Cvijanović je rekla da se BiH nalazi "na prekretnici". "Ili ćemo odlučiti da mi, kao ljudi koje su izabrali naši narodi, možemo sjesti i razgovarati čak i ako je to mučno, ili ćemo dopustiti da stvar propadne", kazala je.

Ona je je ohrabrena porukom koju je u petak prenijela američka veleposlanica u Hrvatskoj Nicole McGraw da je "vrijeme za lokalna rješenja predvođena lokalnim akterima, koji predstavljaju sva tri konstitutivna naroda u BiH".

- Ako želimo pričati o lokalnim rješenjima, onaj koji ljulja brod je SNSD, najbliži ruski saveznik. Pa mi zbog Željke Cvijanović ne može uvesti sankcije Rusiji zato što ona kaže ne i ima pravo veta, rekao je na to ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković.

Konaković je prozvao Cvijanović da je iznijela "pamflet stavova proruske podmornice SNSD-a koja je trenutno u geopolitičkim odnosima najbliža Putinovom režimu od svih političkih stranaka u regiji i Europi" te da SNSD napada Ustavni sud i Ured Visokog predstavnika u BiH - "jamce stabilnosti" u toj zemlji.

- Propisani su uvjeti za zatvaranje OHR-a. Nitko neće biti sretniji od mene kada ih ispunimo i OHR ode kući. A jedan od njih je potpuno poštivanje Dejtonskog sporazuma, dodao je Konaković.

On smatra da BiH proživljava "najveću krizu od Daytona do danas zbog napada SNSD-a na institucije, pravni poredak i ustav", no Čović mu je odgovorio da ovo nije najveća kriza u kojoj se BiH nalazi u posljednjih 30 godina te je izdvojio tenkovski upad u Hercegovačku banku jednom od "pravih kriza".

HDZ-ova eurozastupnica iz redova Europske pučke stranke Željana Zovko rekla da je europskim institucijama jasno da postoji "nedostatak volje za rasprave o preustroju BiH da postane funkcionalna".

- Federalizam je jedini put da pomiri ove različitosti, međutim BiH tone sve više u jednu zatvorenost unutar same sebe jer bilo kakvo rješenje izgleda kao veliki problem i doživljava se kao neki napad i ne doživljava se blagonaklono, upozorila je Zovko.

Šef hrvatske diplomacije Gordan Grlić Radman, ujedno domaćin današnje konferencije u povodu 30 godina Dejtonskog sporazuma, pridružio se panelistima pred kraj panela i poručio da je preduvjet za suživot međusobno poštovanje.

- Kada ulažemo u bolnicu u Mostaru, onda ulažemo u sve oni koji se liječe tamo. I nitko ne pita na ulazu jesi li ti ove ili one vjere, ove ili one nacije. Hrvatska vlada svake godine povećava iznos pomoći. Godišnje ulažemo oko 150 milijuna eura, a od toga svi profitiraju. I naravno da je Južna interkonekcija u interesu svih nas i da se želimo osloboditi i biti neovisni od ruskog plina i nafte, rekao je Grlić Radman.